Milica Milović iz Novog Sada i Bajram Kinoli iz Đakovice zajedno su već pet godina, ali ne mogu da se vjenčaju.
Budući da Bajram ima srpsko državljanstvo, ali kosovsku ličnu kartu, on zvanično ne postoji za srpske institucije. Zbog neuređenih odnosa Beograda i Prištine, oni ne mogu da ostvare neka od osnovnih ljudskih prava.
"Ja sam sebi nekoliko puta postavila pitanje - šta bi se desilo da ja ostanem trudna i rodim dijete, i kako bih ja dokazala ko je otac, ako se kosovska lična karta ovdje ne priznaje? To bi značilo da bi dijete moralo da bude registrovano na moje ime, jer ne postoji nikakva regulativa po tom pitanju", priča Milica za kablovsku televiziju N1.
Svi stranci u Srbiji imaju pravo na boravak od tri mjeseca. To se ipak ne odnosi na ljude sa kosovskim dokumentima, pa Bajram mora na svakih petnaest dana da putuje do prijelaza Merdare, kako bi zvanično izašao iz Srbije. U posljednje dvije godine, koliko žive u Novom Sadu, Bajram je samo na ova putovanja potrošio oko 50 dana i preko 2.500 eura.
"Ne mogu da planiram svoj život u Novom Sadu. To je najveći problem, jer, mislio sam da ću živjeti ovdje, započeti svoje hobije, svoj život, rutinu. Ovako, taman kad se opustim poslije sedam dana, razmišljam kako ponovo treba da se vratim", kaže Bajram.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije ostalo je bez komentara na pitanja novinara N1 o statusu osoba koji imaju kosovska dokumenta. Budući da je ćutanje institucija ono sa čim se Milica i Bajram susreću svakodnevno, njihova budućnost još uvijek će zavisiti od politike.
"Briga me za politiku između dva naroda. Mislim, mi smo istovremeno ljudi, sa istom krvi. Ali, politika se miješa u život normalnih ljudi, koji žele da žive gdje god žele", dodaje Bajram.
"Ja sam sebi nekoliko puta postavila pitanje - šta bi se desilo da ja ostanem trudna i rodim dijete, i kako bih ja dokazala ko je otac, ako se kosovska lična karta ovdje ne priznaje? To bi značilo da bi dijete moralo da bude registrovano na moje ime, jer ne postoji nikakva regulativa po tom pitanju", priča Milica za kablovsku televiziju N1.
Svi stranci u Srbiji imaju pravo na boravak od tri mjeseca. To se ipak ne odnosi na ljude sa kosovskim dokumentima, pa Bajram mora na svakih petnaest dana da putuje do prijelaza Merdare, kako bi zvanično izašao iz Srbije. U posljednje dvije godine, koliko žive u Novom Sadu, Bajram je samo na ova putovanja potrošio oko 50 dana i preko 2.500 eura.
"Ne mogu da planiram svoj život u Novom Sadu. To je najveći problem, jer, mislio sam da ću živjeti ovdje, započeti svoje hobije, svoj život, rutinu. Ovako, taman kad se opustim poslije sedam dana, razmišljam kako ponovo treba da se vratim", kaže Bajram.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije ostalo je bez komentara na pitanja novinara N1 o statusu osoba koji imaju kosovska dokumenta. Budući da je ćutanje institucija ono sa čim se Milica i Bajram susreću svakodnevno, njihova budućnost još uvijek će zavisiti od politike.
"Briga me za politiku između dva naroda. Mislim, mi smo istovremeno ljudi, sa istom krvi. Ali, politika se miješa u život normalnih ljudi, koji žele da žive gdje god žele", dodaje Bajram.
