Dokumentarni film "Bosanke", koji govori o ženama svih vjera i nacija u ratu, odnosno njihovoj ulozi u odbrani Bosne i Hercegovine od 1992. do 1995. godine u svim sferama života: od učešća u Armiji Republike BiH do aktivnog sudjelovanja u politici u najtežim trenucima borbe za očuvanje BiH i njene multietničnosti, uskoro će doživjeti svoju svjetsku promociju.
Kako je u razgovoru za Anadoliju istakao producent Omer Edo Hadrović jedan od prvih zadataka bit će prevođenje filma na turski i engleski jezik zbog velikog interesovanja za njegovo prikazivanje.
"Sa svih strana iz inostranstva iskazuje se želja da se film prikaže. Turska radio televizija (TRT) izrazila je želju da dokumentarni film u cijelosti emitira u svom programu u Turskoj. Paralelno sa tim aktivnostima radit ćemo i na promociji filma u samoj BiH, a u planu su predstavljanja u Goraždu, Bihaću, Mostaru i Tuzli", naglasio je Hadrović.
Inače, svoju sarajevsku promociju dokumentarni film Bosanke imao je 6. maja u prepunoj sali Doma mladih, pred više od 1.000 posjetilaca.
Film je nastao u produkciji Udruženja Haber iz Sarajeva, uz svesrdnu pomoć prvenstveno Općine Centar Sarajevo koja je za te namjene izdvojila 20.000 KM, ali i brojnih drugih donatora, kako firmi tako i pojedinaca.
Potresna svjedočenja
"Sjedio sam jedne prilike sa generalom Nedžadom Ajnadžićem i u razgovoru smo pomenuli ime sarajevske heroine Fadile Odžaković Žute koja je poginula kao borac Armije RBiH, pa Nermane Planje koja je prva žena šehid... Pominjući tako njihova imena general Ajnadžić je rekao da bi trebalo napraviti nešto o ženama u ratu. Odmah sam pristao da realiziram taj projekat", naglasio je Hadrović.
On je istakao kako ne umanjujući ulogu i značaj koju su imali Patriotska liga i Zelene beretke u odbrani BiH, svi nekako govore o njima, a o ulozi žena u odbrani BiH malo se priča.
"Nigdje žena: naše majke, sestre su branile BiH. O ženama borcima o kojim bi se trebalo govoriti to se čini veoma malo ili nikako, a oni koji nisu bili nigdje dolaze u prvi plan. I moja majka je bila jedan od boraca Armije RBiH koja je bila angažirana u kuhinji i na taj način dala svoj doprinos u borbi za BiH. Željeli smo jednostavno predstaviti sve profile zanimanja i njihovu ulogu u odbrani u ratu pretočiti u dokumentarni film i u tome uspjeli", ocijenio je Hadrović.
Mjesecima je, navodi, tragao i raspitivao se o ženama koje su bile angažirane, posebno u Armiji RBiH, da ispričaju svoja svjedočenja i iskustva, ali isto tako i žene majke, kao i političarke.
Posebno značajnim ističe ulogu i svjedočenje koje je u dokumentarnom filmu Bosanke dala prof. dr. Tatjana Ljuić - Mijatović, kao članica Predsjedništva RBiH u periodu 1992. do 1996. godina.
Posebno potresnim, Hadrović, navodi svjedočenje jedne majke iz Tihovića pored Vogošće kod Sarajeva koja je u samo sat vremena izgubila tri sina iz iste brigade.
"Kada su se pojavili na vratima ona je znala i pitala se: koji li je od njenih sinova poginuo? Kada su joj saopštili da su sva trojica trebalo je imati srce pa sve to prebroditi. Ta majka je istinska heroina Bosne i Hercegovine", navodi Hadrović.
Smeta mu, naglašava što projekte koji se realiziraju u okviru produkcije Haber, a koji imaju historijsku vrijednost za buduće generacije u BiH, ali i sadašnje koje služi kao podsjećanje na sve što se u BiH dešavalo od 1992. do 1995. godine nije više institucionalno podržano. Da je tako, naglašava hadrović, bilo bi daleko više projekata i dokumentarnih filmova o ratu u BiH.
Vraćanje vrijednosti uloge žene u ratu
Dr. Nedžad Ajnadžić, koproducent na dokumentarnom filmu Bosanke navodi kako se radi o "definitivno dobroj filmskoj priči koja na pravi način, racionalno prikazuje angažman i ulogu Bosanke i Hercegovke u odbrani države BiH i njene državnosti".
"Sa ovim filmom zahvaljujući prvenstveno produkciji Haber i zajedničkom timu predvođenom autoricama Esmom Velagić i Sanelom Kapetanović vraćena je vrijednost i doprinos žena u odbrani BiH i njene državnosti postavljena na jedan pravi diskurs na kojem i treba da bude. Mislim kako smo u proteklom vremenu poticali sve druge vrijednosti, odnosno kako su one bile afirmirane, a da se zapostavila uloga bosanske žene u odbrambeno oslobodilačkom ratu. Krajnji je moment da se to izbalansira i da se postave temelji pravog sistema vrijednosti", ocijenio je general Ajnadžić.
Svaka žena u BiH, naglašava general Ajnadžić, mogla je da ode u ratu iz BiH, ali su one odlučile da ostanu i to treba cijeniti na pravi način.
"Žene i koje su otišle, prvenstveno jer su imale malu djecu, ne zamjeram im. Zamjeram onim momcima, koji sebe smatraju muškarčinama, koji su trebali da brane BiH, ali su pobjegli", podcrtao je general Ajnadžić.
Posebna satisfakcija i ponos mu je, kako navodi za AA, bila uloga žena - boraca u okviru Prvog korpusa Armije RBiH čiji je bio komandant.
"Kao čelni čovjek korpusa odgovorno mogu da potvrdim da je bilo žena koje su bile hrabrije od pojedinih muškaraca. One su bile angažirane kako u logistici, informatici, podršci sistemu veza, tako i u elitnim jedinicama u kojim je bilo nevjerovatno puno hrabrih žena. To je prava priča o bosanskohercegovačkoj ženi koja treba da se zna", naglašava general Ajnadžić.
Poljine, Doktori u bijelom, i Albanci u ratu u BiH
General zaključuje kako se dokumentarnim filmom Bosanke mjesto i uloga žene stavlja na pravo mjesto, tamo gdje treba biti, a u isto vrijeme osramoćuju muškarci koji su morali i trebali da brane BiH, ali to nisu učinili.
Producent Omer Edo Hadrović navodi kako će i pored nedovoljnog poticaja institucija u produkciji Haber i dalje zajedno sa generalom Nedžadom Ajnadžićem nastaviti na dokumentovanju historije BiH u periodu o 1992. do 1995. godine.
U pripremi je već dokumentarni film Poljine koji će govoriti o borbama i njegovim učesnicima na Kromolju, Poljinama i Sjeničkoj kosi u periodu od 1992. do 1995. godine, a radi se i na filmu Doktori u bijelom koji će prikazati sa čim se sve susretalo medicinsko osoblje u ratu u BiH.
Traju i razgovori oko snimanja dokumentarnog filma o učešću Albanaca u odbrani BiH.
Inače, do sada je realizirano niz uspješnih projekata koji su doživjeli zapažene rezultate kao što su dokumentarni filmovi: Vanzemaljci iznad Sarajeva koji prikazuje borbe na Žuči, Krvavi ples po šeheru, Daleko je Tuzla koji govori o stradanjima Srebrenice, kao i Dobrovoljačka 2. i 3. maja, Ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva i Prvi korpus Armije RBiH, piše Anadolija.
"Sa svih strana iz inostranstva iskazuje se želja da se film prikaže. Turska radio televizija (TRT) izrazila je želju da dokumentarni film u cijelosti emitira u svom programu u Turskoj. Paralelno sa tim aktivnostima radit ćemo i na promociji filma u samoj BiH, a u planu su predstavljanja u Goraždu, Bihaću, Mostaru i Tuzli", naglasio je Hadrović.
Inače, svoju sarajevsku promociju dokumentarni film Bosanke imao je 6. maja u prepunoj sali Doma mladih, pred više od 1.000 posjetilaca.
Film je nastao u produkciji Udruženja Haber iz Sarajeva, uz svesrdnu pomoć prvenstveno Općine Centar Sarajevo koja je za te namjene izdvojila 20.000 KM, ali i brojnih drugih donatora, kako firmi tako i pojedinaca.
Potresna svjedočenja
"Sjedio sam jedne prilike sa generalom Nedžadom Ajnadžićem i u razgovoru smo pomenuli ime sarajevske heroine Fadile Odžaković Žute koja je poginula kao borac Armije RBiH, pa Nermane Planje koja je prva žena šehid... Pominjući tako njihova imena general Ajnadžić je rekao da bi trebalo napraviti nešto o ženama u ratu. Odmah sam pristao da realiziram taj projekat", naglasio je Hadrović.
On je istakao kako ne umanjujući ulogu i značaj koju su imali Patriotska liga i Zelene beretke u odbrani BiH, svi nekako govore o njima, a o ulozi žena u odbrani BiH malo se priča.
"Nigdje žena: naše majke, sestre su branile BiH. O ženama borcima o kojim bi se trebalo govoriti to se čini veoma malo ili nikako, a oni koji nisu bili nigdje dolaze u prvi plan. I moja majka je bila jedan od boraca Armije RBiH koja je bila angažirana u kuhinji i na taj način dala svoj doprinos u borbi za BiH. Željeli smo jednostavno predstaviti sve profile zanimanja i njihovu ulogu u odbrani u ratu pretočiti u dokumentarni film i u tome uspjeli", ocijenio je Hadrović.
Mjesecima je, navodi, tragao i raspitivao se o ženama koje su bile angažirane, posebno u Armiji RBiH, da ispričaju svoja svjedočenja i iskustva, ali isto tako i žene majke, kao i političarke.
Posebno značajnim ističe ulogu i svjedočenje koje je u dokumentarnom filmu Bosanke dala prof. dr. Tatjana Ljuić - Mijatović, kao članica Predsjedništva RBiH u periodu 1992. do 1996. godina.
Posebno potresnim, Hadrović, navodi svjedočenje jedne majke iz Tihovića pored Vogošće kod Sarajeva koja je u samo sat vremena izgubila tri sina iz iste brigade.
"Kada su se pojavili na vratima ona je znala i pitala se: koji li je od njenih sinova poginuo? Kada su joj saopštili da su sva trojica trebalo je imati srce pa sve to prebroditi. Ta majka je istinska heroina Bosne i Hercegovine", navodi Hadrović.
Smeta mu, naglašava što projekte koji se realiziraju u okviru produkcije Haber, a koji imaju historijsku vrijednost za buduće generacije u BiH, ali i sadašnje koje služi kao podsjećanje na sve što se u BiH dešavalo od 1992. do 1995. godine nije više institucionalno podržano. Da je tako, naglašava hadrović, bilo bi daleko više projekata i dokumentarnih filmova o ratu u BiH.
Vraćanje vrijednosti uloge žene u ratu
Dr. Nedžad Ajnadžić, koproducent na dokumentarnom filmu Bosanke navodi kako se radi o "definitivno dobroj filmskoj priči koja na pravi način, racionalno prikazuje angažman i ulogu Bosanke i Hercegovke u odbrani države BiH i njene državnosti".
"Sa ovim filmom zahvaljujući prvenstveno produkciji Haber i zajedničkom timu predvođenom autoricama Esmom Velagić i Sanelom Kapetanović vraćena je vrijednost i doprinos žena u odbrani BiH i njene državnosti postavljena na jedan pravi diskurs na kojem i treba da bude. Mislim kako smo u proteklom vremenu poticali sve druge vrijednosti, odnosno kako su one bile afirmirane, a da se zapostavila uloga bosanske žene u odbrambeno oslobodilačkom ratu. Krajnji je moment da se to izbalansira i da se postave temelji pravog sistema vrijednosti", ocijenio je general Ajnadžić.
Svaka žena u BiH, naglašava general Ajnadžić, mogla je da ode u ratu iz BiH, ali su one odlučile da ostanu i to treba cijeniti na pravi način.
"Žene i koje su otišle, prvenstveno jer su imale malu djecu, ne zamjeram im. Zamjeram onim momcima, koji sebe smatraju muškarčinama, koji su trebali da brane BiH, ali su pobjegli", podcrtao je general Ajnadžić.
Posebna satisfakcija i ponos mu je, kako navodi za AA, bila uloga žena - boraca u okviru Prvog korpusa Armije RBiH čiji je bio komandant.
"Kao čelni čovjek korpusa odgovorno mogu da potvrdim da je bilo žena koje su bile hrabrije od pojedinih muškaraca. One su bile angažirane kako u logistici, informatici, podršci sistemu veza, tako i u elitnim jedinicama u kojim je bilo nevjerovatno puno hrabrih žena. To je prava priča o bosanskohercegovačkoj ženi koja treba da se zna", naglašava general Ajnadžić.
Poljine, Doktori u bijelom, i Albanci u ratu u BiH
General zaključuje kako se dokumentarnim filmom Bosanke mjesto i uloga žene stavlja na pravo mjesto, tamo gdje treba biti, a u isto vrijeme osramoćuju muškarci koji su morali i trebali da brane BiH, ali to nisu učinili.
Producent Omer Edo Hadrović navodi kako će i pored nedovoljnog poticaja institucija u produkciji Haber i dalje zajedno sa generalom Nedžadom Ajnadžićem nastaviti na dokumentovanju historije BiH u periodu o 1992. do 1995. godine.
U pripremi je već dokumentarni film Poljine koji će govoriti o borbama i njegovim učesnicima na Kromolju, Poljinama i Sjeničkoj kosi u periodu od 1992. do 1995. godine, a radi se i na filmu Doktori u bijelom koji će prikazati sa čim se sve susretalo medicinsko osoblje u ratu u BiH.
Traju i razgovori oko snimanja dokumentarnog filma o učešću Albanaca u odbrani BiH.
Inače, do sada je realizirano niz uspješnih projekata koji su doživjeli zapažene rezultate kao što su dokumentarni filmovi: Vanzemaljci iznad Sarajeva koji prikazuje borbe na Žuči, Krvavi ples po šeheru, Daleko je Tuzla koji govori o stradanjima Srebrenice, kao i Dobrovoljačka 2. i 3. maja, Ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva i Prvi korpus Armije RBiH, piše Anadolija.
