Svjedočenje Sonje Biserko Srbija je oduvijek shvatala Jugoslaviju kao veliku Srbiju

Biserko je to izjavila 4. marta, kao vještak Hrvatske za raspad bivše Jugoslavije tokom glavne rasprave po tužbi zvaničnog Zagreba protiv Srbije zbog genocida navodno počinjenog nad hrvatskim civilima tokom rata u toj republici 1991.

Novinarima je najviši sud UN zabranio da iskaz svjedoka objave prije današnjeg kraja rasprave.

Dok ju je ispitivao zastupnik Hrvatske Keir Starmer, Biserko je izjavila da je Srbija, "krajem 20. stoljeća", počela da sprovodi devetnaestovjekovni "projekat jedinstva i ujedinjenja svih Srba", što nije odgovaralo "duhu vremena", naročito poslije pada Berlinskog zida.

Srbija nije razumjela emancipaciju drugih naroda

- Logika iza toga je da je Srbija oduvijek shvatala Jugoslaviju kao Veliku Srbiju... Srbija je uvijek negirala prava i identitete Makedoncima, Hrvatima i drugima... Nije razumjela da su se ti narodi emancipovali i stvorili svoje identitete tokom 20. vijeka... To je bilo ključno za razumijevanje negiranja i nepriznavanja postojanja tih naroda... koje je bilo vrlo prisutno u kampanji uoči rata - 'Hrvati su Srbi, Muslimani su Srbi' i tako dalje. To je zaista devetnaestovjekovna teorija nacija - ocijenila je Biserko.

Naglasila je da je taj "srpski nacionalni program" odigrao "ključnu ulogu u tragičnom raspadu Jugoslavije". Od smrti Josipa Broza Tita, kako je rekla, "nijedna druga republika nije razmišljala o odvajanju i odlasku iz Jugoslavije".

Biserko je izjavila da su vlasti Slobodana Miloševića, poslije pada Berlinskog zida, nastavile "krstaški rat protiv Jugoslavije, uništavajući sve federalne institucije i stvarajući svršen čin", na koji je međunarodna zajednica zakasnila da reaguje.

Amandmani kao prvi secesionistički dokument

Amandmane na Ustav Srbije iz 1990., Biserko je nazvala "prvim secesionističkim dokumentom" u bivšoj Jugoslaviji.

- Miloševiću je bio raščišćen put da nastavi svoju kampanju... Haška konferencija (1991.) bila je posljednja šansa da Jugoslavija opstane u tadašnjem okviru, ali je, na žalost, Srbija odbila tu ponudu zato što je JNA već bila na njenoj strani - kazala je Biserko pred najvišim sudom UN.

Prema njenim riječima, JNA je čitavu deceniju prije toga bila podvrgnuta promjenama da bi "Srbi mogli da je kontrolišu".

Tokom unakrsnog ispitivanja, zastupnik Srbije Novak Lukić pitao je svjedokinju na čemu je zasnovala tvrdnje iz pisane izjave da su vlasti Srbije scenario za raspad Jugoslavije "pripremile unaprijed".

Biserko je odgovorila da je tu tvrdnju utemeljila na "brojnim javnim dokumentima i medijskim najavama rata i pripremama srpskog naroda za ono što će doći".

- Deset godina trajala je neka vrsta medijske pripreme, pogotovo od 1988. do 1991. kada je srpski narod kondicioniran za nešto što će doći, tako što se ponovo najavljivao genocid, prije svega u Hrvatskoj i BiH. Zapravo se insistiralo na tezi da je srpski narod žrtva obe Jugoslavije, a ta kampanja pokazala je šta se sprema - konstatovala je Biserko.

Precizirala je da je "taj pogled na krizu u bivšoj Jugoslaviji zaokružio Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti", a da su ga zastupali "brojni akademici", kao i Srpski pokret obnove i Srpska radikalna stranka u svojim programima.

U osvrtu na njenu izjavu da su ustavne promjene u Srbiji 1990. bile prvi secesionistički dokument u Jugoslaviji, advokat Lukić podsjetio je svjedokinju da je i Slovenija prvo amandmanima dala prednost svom ustavu pred saveznim.

- Sve reupublike su bile u pripremi promene ustava, što je odražavalo tadašnju realnost u Jugoslaviji, ali je Srbija prva de fakto donijela taj ustav - uzvratila je Biserko.

Upitana da li je rezolucija kojom je Slovenija, u julu 1990., proglasila suverenitet secesionistički dokument, sudski vještak Hrvatske uzvratila je riječima: "Šta je bio sadržaj, podsjetite me".

Mesić nije imao nikakvu kontrolu

Na zaključak Biserko o ključnoj ulozi vođstva Srbije u razbijanju Jugoslavije, advokat Lukić uzvratio je pitanjem: "Znate li ko je izgovorio rečenicu: 'Mislim da sam obavio zadatak, Jugoslavije više nema?'".

- Da, znam, to je rečenica koju je izgovorio Stjepan Mesić koji je tada bio predsjednik Jugoslavije, ali koji de fakto nije bio predsjednik Jugoslavije. Instalirala ga je međunarodna trojka i nije imao nikakvu kontrolu i ingerencije nad, recimo, JNA.

Na pitanje ko je Mesiću dao zadatak čijim se izvršenjem pohvalio u oktobru 1991., svjedokinja je rekla: "Ne razumijem vaše pitanje".

Pošto je Lukić, aludirajući na hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, ponovio pitanje, Biserko je rekla: "Mislim da je ta rečenica, može o njoj da se govori, donekle irelevantna, s obzirom na ono što se dešavalo do 1990. godine, nakon Titove smrti, u samoj Srbiji i pripreme koje su vođene kad nijedna druga republika nije bila angažovana na tome. Znači nijedna druga republika nije razmišljala o odvajanju, o odlasku iz Jugoslavije".

Pozvana da objasni tvrdnju da su "čistke u rukovodstvima Vojvodine, Kosova i Crne Gore dale vođstvu Srbije kontrolnu većinu u saveznim insititucijama", Biserko je kazala: "Nakon što je Srbija uklonila status autonomije Vojvodini i Kosovu, Srbija je postala cijela. Nakon Žute Grede u Crnoj Gori, ona je u stvari uspostavila kontrolu nad novim liderima u tim pokrajinama. Istovremeno zadržala je u saveznim institucija mjesto ukinutih pokrajina i time je blokirala savezno predsjedništvo i njegov rad, imala je kontrolu nad četiri glasa u odnosu na preostala četiri - BiH, Slovenije Hrvatske i Makedonije. Tako je blokirala rad i time je prestalo funkcionisanje savezne države".

Vojska i Srbija u odbrani socijalizma i recentralizacije

Srpski pravni zastupnik Lukić zatražio je od Biserko da obrazloži i tvrdnju da je JNA "1990. postala de fakto srpska vojska", koju je utemeljila na izjavi tadašnjeg ministra odbrane SFRJ generala Veljka Kadijevića da će "JNA braniti Srbe i odrediti granice buduće Jugoslavije".

Svjedokinja je precizirala da je taj zaključak donijela čitajući knjige admirala Branka Mamule, koji je takođe bio ministar odbrane SFRJ, i samog generala Kadijevića "Moje viđenje raspada".

Na primjedbu da i delegacija Hrvatske tvrdi da je JNA postala srpska vojska 1991., Biserko je kazala da je imala u vidu "šta se dešavalo u vojsci čitavu deceniju prije nego što je počeo rat. Teritorijalna organizacija omogućila je da JNA bude upotrebljena za ono što se desilo".

Savezna vojska je, po njenim riječima, 1991. stala na srpsku stranu, de fakto i javno. "Našle su se vojska i Srbija na dvije tačke - odbrana socijalizma i recentralizacija Jugoslavije", rekla je Biserko.

Osporavajući njenu stručnost da svjedoči kao vještak, advokat Lukić ukazao je na nedostatak izvora i referenci u pisanoj izjavi koju je Biserko predala sudu, tvrdeći da je ona sudu ponudila svoje lične stavove.

- Moji lični stavovi proizlaze iz brojne literature koju sam pročitala, iz iskustva diplomate u jugoslovenskoj diplomatiji, iz rada ovih 25 godina, tokom kojih sam se bavila u velikoj mjeri srpskim nacionalnim programom, srpskim nacionalizmom - odgovorila je Biserko.

Na pitanje šta je po obrazovanju, odgovorila je da je završila Ekonomski fakultet u Beogradu, ali da je od 1974. do 1992. radila u Ministarstvu inostranih poslova SFRJ.

Biserko je potvrdila i da je 2002. sarađivala sa tužilaštvom Haškog tribunala u pripremi izvještaja o medijima u Srbiji za suđenje Slobodanu Miloševiću.

Vjerodostojnost svjedokinje, advokat Lukić nastojao je da ospori i podsjećajući je na izjave koje je o Međunarodnom sudu pravde davala 2007. poslije presude u procesu u kojem je BiH tužila Srbiju zbog genocida nad Muslimanima i Hrvatima u toj republici.

Sud je tada utvrdio da je Vojska Republike Srpske u julu 1995. počinila genocid u Srebrenici, streljajući oko 7.000 Muslimana. Presudom je bilo utvrđeno i da vlasti u Beogradu nisu odgovorne za počinjenje genocida, već za to što genocid nisu spriječile, a počinioce, do tada, kaznile.

Nedostupni dokumenti

Na podsjećanje da je izražavala nezadovoljstvo zbog takve presude, nazivajući je "političkim kompromisom međunarodne zajednice sa Srbijom zbog spore amputacije Kosova", Biserko je odgovorila: "Da, moja izjava se odnosila na to da mnogi dokumenti nisu bili dostupni ovom sudu koji bi ga možda opredijelili za  drugačiju odluku".

Aludirala je na zapisnike sa sastanaka Vrhovnog savjeta odbrane SR Jugoslavije, koje je vlada u Beogradu prethodno, u redigovanom obliku, dostavila Haškom tribunalu u procesu protiv Miloševića.

Taj "politički kompromis", kako je ocijenila Biserko, bio je dio "ulagivanja" Srbiji "s obzirom da se smatralo da je Srbiju trebalo privući evropskim integracijama...".

Na kraju unakrsnog ispitivanja, Lukić je pitao svjedokinju i da li je ikada bila optužena za davanje lažnih ifnormacija. Biserko je odgovorila da 1980. nije željela da sarađuje sa Službom državne bezbjednosti u uhođenju prijateljice iz Ambasade Velike Britanije i da je zbog toga "četiri godine bila proganjana".

Glavna rasprava u sporu Hrvatske i Srbije o međusobnim optužbama za genocid, tokom rata 1991-95, danas je okončana. Rok za donošenje presude najvišeg suda UN ne postoji, ali se očekuje da bi mogla biti izrečena početkom iduće godine.

Hrvatska je tužbu protiv tadašnje SR Jugoslavije podnijela u julu 1999, tvrdeći da su vlasti u Beogradu, za vrijeme rata na hrvatskoj teritoriji 1991. počinile genocid nad Hrvatima. Srbija je u januaru 2010. sudu predala kontratužbu da su hrvatske vlasti i snage u avgustu 1995, tokom operacije Oluja, počinile genocid nad srpskim stanovništvom Kninske krajine.