Brutalni, svirepi obračun vojnopolicijskih snaga Beograda sa albanskim narodom na Kosovu, ubistva civila, silovanja i sakaćenja, pljačka, te spaljivanje čitavih kosovskih sela, umišljajem su ostavljeni daleko od mozgova prenumeranata; u rotacije je ubačen parastosoidni miks sjećanja na žrtve stradale u intervenciji, busanja političara otporom višestruko snažnijem neprijatelju, falsifikati i hipokrizija odlikovanih Miloševićevih generala. Novine su bile tek slične prošlogodišnjim prigodnim izdanjima, ali je ovoga puta glasnije bilo javno sanjarenje o osveti mačem kojim vitla kremaljski manijak.
Godišnjicu intervencije NATO u Saveznoj Republici Jugoslaviji svi su srbijanski štampani dnevnici dočekali spremni da ubilježe nova pozitivna brojanja na kreiranju moralno superiornog lika žrtvovanog ostatka ostataka zaklanog naroda koji su godinama stvarali u pretežno šupljim glavama čitateljstva. "Profesionalno" hladni za suvišnu istinu o tuđim patnjama, držeći ih, štaviše, za patriotski domet kojim se valja ponositi, ili svojevrsnu kolateralnu štetu ostvarivanja višeg cilja kakvo je Kosovo u Srbiji po svaku cijenu.
Najdublje analize podsjećale su da je 19 država svijeta napalo Srbiju zbog kraha pregovora u Rambujeu, francuskom gradu iz ovdašnjih historijskih udžbenika, u kojem je Slobodan Milošević odbio ono što nijedan državnik ne bi prihvatio. Brutalni, svirepi obračun vojnopolicijskih snaga Beograda sa albanskim narodom na Kosovu, ubistva civila, silovanja i sakaćenja, pljačka, te spaljivanje čitavih kosovskih sela, umišljajem su ostavljeni daleko od mozgova prenumeranata; u rotacije je ubačen parastosoidni miks sjećanja na žrtve stradale u intervenciji, busanja političara otporom višestruko snažnijem neprijatelju, falsifikati i hipokrizija odlikovanih Miloševićevih generala. Novine su bile tek slične prošlogodišnjim prigodnim izdanjima, ali je ovoga puta glasnije bilo javno sanjarenje o osveti mačem kojim vitla kremaljski manijak; tako je na naslovnoj strani jednog tabloida osvanuo naslov koji podjarmljuje nacionalne strasti: Putin Obami: Bombardujte nas kao Srbe. Čitateljstvo je ekskluzivno obaviješteno da je, u posve neprijatnom telefonskom dijalogu, Srbin na dopustu Vladimir Putin kazao američkom predsjedniku Baracku Obami: Prije 15 godina ste nezakonito bombardovali Srbe i oteli im Kosovo! Što i nas ne napadnete?
Paljanska logika Ljiljane Smajlović
Eto prve pomoći za ranjenu dušu, koja je dodatno patila zbog tvita kosovske ministrice spoljnih poslova Vlore Çitaku, zaslužne za to što je uopšte pomenuta riječ Albanci. Ona je, naime, objavila prastaru montažu reklame za Nike sportsku opremu, kojom se (montažom) poručuje NATO - jednostavno, učini to (Just do it!)! To je ponukalo Kurir da objavi tviter prepisku i napade na Vloru Çitaku koja je odgovorila (tabloid tvrdi "spustila loptu") napisavši: "To nije zastava proslave, nego zastava koju sam nosila kao izbjeglica kad sam deportovana u Makedoniju prije 15 godina".
Šta će Albanka u Makedoniji, da li izmišlja priču o tome da se "bez intervencije NATO ne bi vratila kući", suvišna su pitanja, ali je tvit preuzela Oana Lungesku, porparloka NATO-a, što je izazvalo reakciju Ministarstva spoljnih poslova Srbije koje, valjda poslovično, ne zna da je riječ o istini. MIP tvrdi da "ovakvi postupci iskazuju nepoštovanje prema srpskim žrtvama NATO bombardovanja, kao i da ne doprinose saradnji između Srbije i NATO koja se realizuje kroz NATO program Partnerstvo za mir". Dokazujući, makar i suvišno, da je bezočno ignorisanje žrtava razularene bande u uniformama srbijanske vojske i policije poželjna uređivačka politika. Jedina, zapravo.
To je još poodavno zaključila Ljiljana Smajlović, urednica državnog fašističkog dnevnika Politika, koji je i na ovu obljetnicu donio antiglobalističke analize posvećenika vukadinovićevskog kalibra; u ovoj štampanoj stvari nije bilo negiranja progona Albanaca, te je mipovska istina saopšena faktografski, izuzimajući gnevnog komentatora koji vispreno predlaže da se portparolki NATO zabrani raspolaganje sredstvima iz srbijanskih banaka.
Urednica se, očito, kao i prije nepunih sedam godina, zalaže za novi pristup ovdašnjoj varijanti kosovske istine: „Zapad na Kosovu nije na našoj strani; tim je veća potreba da se u bici za Kosovo protiv Zapada služimo zapadnim argumentima. 'Politikini' čitaoci to umiju: protiv Vordsvorta (Stiven, tadašnji britanski ambasador u Beogradu, prim. aut.) je nekolicina čitalaca neumorno koristila činjenicu da je do masovnog izgnanstva kosovskih Albanaca došlo tek poslije početka NATO bombardovanja, ne prije, i da etničko čišćenje nije koristan argument u korist bombardovanja. No, ako je tako, onda je tačno i da dobre argumente ne osnažujemo tako što umanjujemo zlodjela koja su eventualno počinile naše snage bezbjednosti, ili tako što potcjenjujemo nesreću albanskih izbjeglica koje su tukli i NATO avioni, a srpske snage su im na granici oduzimale dokumenta" („Politika“, 13. avgust 2007, podvukao B. T.).
Sad, iz ovog se citata jasno vide prepoznatljiva paljanska emotivnost spram tuđe nesreće - dominantna i neprikosnovena i u Beogradu - te analitički pristup eventualnosti masovne deportacije 800.000 ljudi. Etničko bi čišćenje, koje nije sporno, bilo koristan argument Zapada jedino ukoliko bi do njega došlo prije intervencije. Ako ste, dakle, zaključimo, počeli da nas bombardujete, a mi tek tada počeli da manijakalno izgonimo Albance u Crnu Goru, Albaniju i Makedoniju, gubite u ovoj polemici. Masovnog izganstva je, znači, bilo, Albancima su na granici oduzimana dokumenta. Zvuči neozbiljno, ali zašto? Zašto je, na primjer, Vlora Çitaku morala u Makedoniju.
Naizgled suvišno seciranje nakazne logike državne urednice. Suvišno utoliko što su masovno ubijanje civila i progon u Albaniju počeli još 1998, za koju policajci - svjedoci čiji iskazi nisu oboreni, kažu da je bila godina "nezapamćenog masakra" koji su realizovale VJ i policija Srbije.
Zadesila nas pljačka dok smo klali
Glasom naroda progovorio je general Ljubiša Diković, u vrijeme zverstava na Kosovu zapovjednik 37. Motorizovane brigade VJ, odlikovane Ordenom narodnog heroja, utemeljeno optužen u Dosijeu Fonda za humanitarno pravo za ratne zločine dokazane i pred Haškim tribunalom: "Srbija nema čega da se stidi, mi taj rat nismo izazvali, a kada nas je već zadesio, pokazali smo se dostojni predačkog nasljeđa i pružili u datim okolnostima herojski otpor vrijedan divljenja".
Tako je govorio srbijanski načelnik Generalštaba (“Diković je prihvatio da su, uprkos svim njegovim preduzetim mjerama, neki njegovi vojnici ipak počinili zločine u prvoj polovini aprila. Evidencija Prištinskog korpusa pokazuje da je od 10. do 15. aprila više lica iz Dikovićeve jedinice učestvovalo u ubijanju muškaraca kosovskih Albanaca na području Gornje Kline, nakon čega su se rješavali leševa bacajući ih u bunare. Evidencija takođe pokazuje da je jedan drugi čovjek, dobrovoljac iz Dikovićeve jedinice, u selu Krasimirovac/Krasimirofc i njegovoj okolini, nedaleko od Ćireza, ubio više muškaraca kosovskih Albanaca i odvodio žene iz izbjegličkih kolona”, Paragraf 644, slučaj Tužilac protiv Milutinovića i ostalih, Haški tribunal), ćosićevski svjestan da nesreća obično zadesi. Pa čak i u nekoj nedoličnoj radnji, poput nasilja, recimo.
Tako sa komemorativne svečanosti u Raškoj izvještavaju Večernje novosti pod naslovom Pružili smo herojski otpor. Istoga dana Danas će krajnje informativno, sa simpatičnom pravopisnom greškom u naslovu, saopštiti: Nema zaborava niti oproštaja. Prenoseći i osvježene sintagme iz obavezujuće naredbe ratnog Ministarstva informisanja koje je tokom intervencije ignorisao ("zločinačko NATO bombardovanje", Slobodan Samardžić, potpredsjednik DSS).
I za ove novine progona i stradanja Albanaca nije bilo, štaviše, u redakcijskom će komentaru osvanuti odgovor na jedinu kolektivnu dilemu uredništva: šta Srbija treba da uradi na spoljnopolitičkom planu. Nakon nabrajanja efekata intervencije NATO, bez ograde da je riječ o brojkama kojima se kosovski Albanci ne priznaju za ljudska bića, u prigodnoj analizi iznijeta je pomenuta krucijalna kretenoidna varijanta uzroka intervencije: "Ipak, nedužne žrrtve su prve na toj skali nezaborava. Do toga je došlo jer su propali srpsko - albanski pregovori o rješavanju krize na Kosovu i Metohiji u Rambujeu i Parizu, februara i marta 1999. godine"
Nekako, nemaju prve dvije rečenice ovog pasusa logične i stilske veze (čega "toga", ima l' neka imenica da zamijeni zamjenicu), nije ovo jedna osoba pisala, nevažno. Uslijediće duboko promišljeni i temeljno pogrešni patriotski plotuni: "Dok mi čekamo izvinjenje, koje, naravno, nikada neće stići, Priština koristi priliku da čitavom svijetu pokaže kako je NATO tada 'donio slobodu i demokratiju Albancima' ", tvrdi Danas.
Prećutati egzodus, kako li je tek
Eto, sami smo krivi, pored nas živih, Priština tvrdi da slobodu nije imala pod takvim slavnim vojnicima kakav je Ljubiša Diković, možda, daleko bilo, pričaju i pišu o nekakvim hladnjačama, primarnim i sekundarnim masovnim grobnicama, progonu i spaljenim selima. Neće u Danasu dobiti ni "žao mi konja", komentator tvrdi, ne slažući se u broju (gramatičkom), kako je "opravdano reagovalo Ministarstvo spoljnih poslova Srbije i Kancelarija za KiM" (na retvit portparolke NATO).
Za svoje pare svako može da štampa čak i to, a da prećuti i mnogo više nego što je egzodus Albanaca pod Slobodanom Miloševićem, u vrijeme kada je Danas jedini prenio dio Pisma albanskom prijatelju koje su sačinile beogradske nevladine organizacije.
U bolnom finalu komentator podsjeća na to da su Amerikanci bacili atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, te da je u Drugom svjetskom ratu Njemačka potpuno uništena. Iz takvog stanja su "obje zemlje uspjele u relativno kratkom roku da postanu jake, moderne, demokratske zemlje". "I obje tijesno sarađuju sa Amerikom. I nijedna nije zaboravila svoje žrtve", zaključuje se u komentaru.
Valjda se ovdje komentator malo nehotice zanio, pa ispada kako poredi Srbiju iz 1999. sa fašističkom osovinom, čemu, naravno, ima mjesta (lako dokaziva namjera da se etnički očisti dio teritorije, uz teror, uništavanje uslova za život), ali poenta je, naslućuje se, u ispraznom sugerisanju (kome) ideje da se sa Amerikom treba sarađivati, bez obzira na različit odnos dvije države prema intervenciji NATO od prije 15 godina. Podrazumjeva se, ili to nije tema, da ćemo, sve vrijeme te saradnje veličati odlikovane masovne ubice visokih činova i uzgajati nepoznate monstrume-heroje, pljačkaška bratstva iz 1999. u Vojsci i policiji diljem Srbije.
Ostaje da sačekamo dan pobjede nad NATO, kako li će tada pera da se oštre.
