Dok hrvatska tužba za genocid protiv Srbije sadrži 2700 stranica, srpska protutužba je obimom pet puta manja.
Skoro 15 godina nakon što je Hrvatska podnijela tužbu za genocid protiv SR Jugoslavije za povredu Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu - u ponedjeljak, 3. ožujka počinje glavna rasprava. Hrvatska će prva dobiti priliku iznijeti dokaze.
Nakon završetka hrvatskog izlaganja, Srbija će iznijeti argumente u prilog protutužbe koju je 11 godina kasnije podnijela protiv Hrvatske za genocid.
Rasprava o hrvatskoj tužbi i srpskoj protutužbi pred ICJ-om trajat će od 3. marta do 1. aprila. Biće javna, osim iskaza svjedoka čiji je sadržaj tajan do završetka rasprave.
Hrvatska tužba za genocid, ispisana na ukupno 2700 stranica, druga je u 70-godišnjoj povijesti Suda koja se bavi pitanjem genocida, a podnesena je nakon tužbe Bosne i Hercegovine, koja je 1993. također tužila SR Jugoslaviju.
U tom predmetu Sud je 2007. donio presudu i utvrdio da je u Srebrenici počinjen genocid, ali ne i da je službeni Beograd za njega odgovoran.
Hrvatski tim prikupio je više od 33.000 dokumenata, više od 2000 iskaza svjedoka, obrađeno je gotovo 1200 civilnih i vojnih članaka, pregledano 200 knjiga i 120 video i audio kazeta.
U obradi su prikupljena i 10.572 podatka o identificiranim poginulim osobama, prikupljeni su i podaci o 1419 nestalih osoba te podaci o 7624 zatočene osobe.
Etničko čišćenje
Hrvatska je 1999. tužila Srbiju za povredu konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida i zatražila od tog najvišeg pravosudnog tijela Ujedinjenih naroda da presudi da je od 1991. do 1995. ta zemlja počinila genocid u Hrvatskoj čiji su građani bili njegove žrtve.
Nadalje, Hrvatska traži od Srbije da kazni sve počinitelje genocida koji se nalaze pod njezinom jurisdikcijom, da se sazna istina o nestalim hrvatskim državljanima, kojih je još 1419, da se vrate oteta kulturna dobra te da se u najširem smislu nadoknadi šteta Republici Hrvatskoj i pojedincima.
Prema toj tužbi, SR Jugoslavija je - izravno kontrolirajući djelatnost svojih obavještajnih agenata, postrojbi i različitih paravojnih postrojbi na teritoriju Hrvatske, na području Knina, istočne i zapadne Slavonije, Dalmacije - odgovorna za "etničko čišćenje" hrvatskog stanovništva iz tih područja, proces koji je rezultirao velikim brojem prognanih, ubijenih, mučenih ili bespravno zatočenih hrvatskih državljana, kao i ekstenzivnim uništavanjem imovine.
Prema hrvatskoj tužbi, tijekom četiri ratne godine počinjeno je djelo genocida etničkim čišćenjem hrvatskih stanovnika, odnosno raseljavanjem, ubojstvom 10.572 osobe, zlostavljanjem, bespravnim zatočenjima više od 7000 osoba po logorima i uništavanjem njihove imovine.
Konvencija o genocidu, koju je 1948. donijela Opća skupština UN-a, definira genocid kao djela počinjena "s namjerom uništenja, u cijelosti ili djelomično, neke nacionalne, etničke, rasne ili vjerske skupine".
Država koju je Hrvatska tužila pred ICJ-om u međuvremenu se triput promijenila - tužba je podnesena protiv SRJ, koja je postala Srbija i Crna Gora, a 2006. godine konačno se raspala na dvije postojeće države.
Skupština Srbije tada je donijela odluku da je Republika Srbija postala sljednicom državne zajednice SCG i da je u cijelosti naslijedila njezin međunarodno-pravni subjektivitet, pa time i hrvatsku tužbu.
Srpska protutužba
Srbija je 2010. godine na hrvatsku tužbu odgovorila protutužbom, u kojoj je zatražila da se utvrdi da je Hrvatska tijekom Domovinskog rata počinila genocid, te se traži da kazni počinitelje zločina genocida, kao i da kompenzira štete hrvatskim Srbima, stvori uvjete za povratak i život izbjeglih Srba te da ukine nacionalne blagdane - Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja.
Dugogodišnji spor pred ICJ-om pratili su pozivi Srbije za povlačenjem tužbe i izvansudskim dogovorom, ali hrvatska je strana stalno ponavljala da su uvjeti za takav potez potpuno rješavanje pitanja nestalih, opljačkane imovine i suđenja protiv počinitelja ratnih zločina.
Službeni Beograd 2002. pokušao je osporiti nadležnost suda za hrvatsku tužbu, tvrdeći da u vrijeme njenog podnošenja SR Jugoslavija nije bila članica Ujedinjenih naroda, članica Konvencije o genocidu niti članica Statuta Suda, a u vrijeme zločina država.
Sud je utvrdio da su akti koje je donosio Beograd, kao i njegovo ponašanje, imali značenje prihvaćanja međunarodnih obveza bivše zajedničke države SFRJ, te se 2008. proglasio nadležnim.
Uslijedilo je ulaganje protutužbe Srbije 2010. godine protiv Hrvatske za povredu konvencije o genocidu, optužujući tu zemlju da je počinila genocid nad Srbima u operaciji "Oluja" 1995. godine, kada je "250.000 Srba etnički očišćeno s prostora Hrvatske".
Tužba protiv Hrvatske na 500 stranica sadrži i povijesni presjek srpsko-hrvatskih odnosa, s naglaskom na događaje iz Drugog svjetskog rata opisane na 200 stranica.
Presuda do kraja godine
Budući da nijedna od strana u sporu nije podnijela odštetni zahtjev prema drugoj državi, sud u Haagu se tim pitanjem neće ni baviti. Razmatrat će navode tužbe i protutužbe i utvrđivati jesu li Hrvatska, odnosno Srbija, kao države, izvršile genocid na teritoriju Hrvatske u razdoblju od 1991. do 1995. godine.
Tek ukoliko presudom bude utvrđeno da je postojala odgovornost pojedine države za genocid, moglo bi se pokrenuti i pitanje naknade štete.
Konačna presuda, na koju ne postoji pravo žalbe, prema očekivanju stručnjaka, mogla bi biti javno objavljena do kraja ove ili početkom 2015. godine, a bit će obvezujuća za obje države.
O predmetu će presudu donijeti vijeće od 17 sudaca - 15 stalnih sudaca na čelu s predsjednikom suda Slovakom Petrom Tomkom te dva ad hoc suca iz Hrvatske i Srbije, Budislav Vukas i Milenko Kreća.
