"Od svih balkanskih naroda jedini narod koji se ne uvećava nego lagano umire jeste srpski narod. Možemo reći da Srbi kao nacija uveliko izumiru. Ako se takvim trendom nastavi, Srbi će 2030. godine činiti manje od 50 stanovnika Srbije", kaže se u tekstu kojeg je objavio beogradski "Press". Tekst prenosimo u cijelosti.
Srbija je prva zemlja na Balkanu po stopi mortaliteta, a posljednja po stopi nataliteta i već godinama se suočava s negativnim prirodnim priraštajem.
Profesorka Gordana Živković sa Instituta za Evropske studije i predsjednica Centra za hrišćanske studije kaže da se Srbija već decenijama suočava sa krizom rađanja, a da po broju živorođene djece zauzima posljednje mjesto u čitavoj Evropi.
"Kada bismo uzeli kao polazište empirijske podatke o brojnosti balkanskih naroda s početka 20. vijeka, došli bismo do katastrofalnih zaključaka. Od svih balkanskih naroda jedini narod koji se ne uvećava nego lagano umire jeste srpski narod", rekla je Živković, navodeći primjere albanskog, turskog i rumunskog naroda, koji su se značajno uvećali.
Upozoravajući da na svaki brak u Srbiji dolazi 0,88 odsto djece, ona je istakla da će, ako se sa takvom dinamikom rađanja nastavi, Srbi veoma brzo postati u svojoj državi nacionalna manjina, stoji u tekstu na portalu "Press".
Prema njenim riječima, sasvim realnim se čine prognoze demografskih eksperata da će, ukoliko se nešto bitnije ne promjeni u populacionoj politici, Srbi za 500 godina i biološki izumreti.
"Možemo reći da Srbi kao nacija uveliko izumiru. Ako se takvim trendom nastavi, Srbi će 2030. godine činiti manje od 50 stanovnika Srbije, a 2070. imaćemo dva i po puta više ljudi starijih od 65 godina nego djece mlađe od 15, što predstavlja biološku tačku sa koje nema povratka", kaže Živković.
Sagovornici se slažu da uzroci slabog nataliteta nisu samo ekonomski.
"Mada se ne može poreći značaj ekonomskog faktora, mislim da nizak životni standard i siromaštvo ne predstavljaju presudan razlog. Neporecivo je da najveća stopa nataliteta odlikuje upravo nerazvijena i siromašna područja u svijetu", kaže Živković.
Državna sekretarka Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike Brankica Janković uvjerena je da su ekonomski razlozi odlučujući u stopi nataliteta, ali dodaje da razlozi mogu biti i medicinske prirode, imajući u vidu decenije ekonomske krize, sankcija, ratova, ali i činjenicu da je izražen odliv mozgova, što podrazumijeva da mladi i reproduktivno najvitalniji odlaze iz zemlje upravo u periodu kada je trebalo da zasnuju porodicu.
Ona, međutim, ističe i jednu drugu dimenziju ovog problema.
"Mladi koji danas imaju jedno ili dvoje djece u strahu su za budućnost i zbog toga se ne odlučuju za rađanje više djece. To govori i o njihovoj odgovornosti i odgovornom planiranju porodice", rekla je Janković.
Tako, kaže ona, bez obzira što je možda nekada društvo kritično prema njima i što se očekuje da imaju više djece, mora se reći da su ti ljudi odgovorni i da odgovorno planiraju porodicu.
I Vladimir Nikitović sa Instituta društvenih nauka smatra da ekonomski faktor nije presudan i da pored njega na negativan prirodni priraštaj uticaj ima i psihološki momenat, ali i činjenica da je u društvu u Srbiji stalno prisutan problem usklađivanje rada i roditeljstva kod žene.
Državna sekretarka navodi i da se u Srbiji preduzima niz mjera kako bi se podstakao natalitet, dodaje da je ta oblast regulisana Zakonom o radu i Zakonom o finansijskoj podršci porodici sa decom, a kao najznačajnija prava u ovom domenu ističe pravo na roditeljski dodatak koji ostvaruje majka za prva četiri djeteta i pravo na porodiljsko od 365 dana od trenutka otvaranja porodiljskog bolovanja.
Podsjetivši da najnovije izmjene Zakona o radu štite trudnicu i porodilju od početka do kraja trajanja porodiljskog odsustva, Janković je kazala da se za to u ovoj godini izdvaja oko 43 milijarde dinara (oko 430 miliona eura) i istakla da Strategija za podsticaj rađana iz 2008. godine sadrži oko 70 pojedinačnih mjera i aktivnosti od kojih se većina primjenjuje.
Te mjere, kako je rekla, ne daju uvijek vidljive rezultate, odnosno bilo kakve mjere populacione politike ne mogu da daju odmah rezultate, ali s druge strane Živković navodi da su potrebni ozbiljniji zahvati kako bi roditeljstvo, a naročito materinstvo, iznova stekli značajno mjesto na ljestvici prihvaćenih društvenih vrijednosti.
Ona kaže i da se problem bijele kuge ne rješava samo poboljšanjem životnog standara, što potvrduje iskustvo populacione politike u razvijenim zemljama kao što je Švedska, gdje se sprovodi niz mjera kojima se kontinuirano podstiče rađanje djece.
U Srbiji, prema popisu stanovništa iz 2011. godine živi 7.186.862 što je za 311.139 stanovnika manje nego što je bilo prema popisu iz 2002. godine, a rezulati popisa navode i na zaključak da je osnovni razlog smanjenja broja stanovnika, uz negativan prirodni priraštaj, i iseljavanje u inostranstvo – emigracija.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, rađanje kao osnovna komponenta prirodnog priraštaja, rasta i starosne strukture stanovništva već dugi niz godina ne obezbjeđuje ni prosto obnavljanje stanovništva Srbije, a nizak nivo nataliteta uslovljen je i činjenicom da su i u Srbiju prihvaćene savremene norme reproduktivnog ponašanja ženskog stanovništva, koje u prosjeku rodi oko dva djeteta.
Ovome svakako treba dodati i činjenicu da se smanjuje broj žena između 15-49 godina starosti, koje su glavni potencijal za rađanje.
Profesorka Gordana Živković sa Instituta za Evropske studije i predsjednica Centra za hrišćanske studije kaže da se Srbija već decenijama suočava sa krizom rađanja, a da po broju živorođene djece zauzima posljednje mjesto u čitavoj Evropi.
"Kada bismo uzeli kao polazište empirijske podatke o brojnosti balkanskih naroda s početka 20. vijeka, došli bismo do katastrofalnih zaključaka. Od svih balkanskih naroda jedini narod koji se ne uvećava nego lagano umire jeste srpski narod", rekla je Živković, navodeći primjere albanskog, turskog i rumunskog naroda, koji su se značajno uvećali.
Upozoravajući da na svaki brak u Srbiji dolazi 0,88 odsto djece, ona je istakla da će, ako se sa takvom dinamikom rađanja nastavi, Srbi veoma brzo postati u svojoj državi nacionalna manjina, stoji u tekstu na portalu "Press".
Prema njenim riječima, sasvim realnim se čine prognoze demografskih eksperata da će, ukoliko se nešto bitnije ne promjeni u populacionoj politici, Srbi za 500 godina i biološki izumreti.
"Možemo reći da Srbi kao nacija uveliko izumiru. Ako se takvim trendom nastavi, Srbi će 2030. godine činiti manje od 50 stanovnika Srbije, a 2070. imaćemo dva i po puta više ljudi starijih od 65 godina nego djece mlađe od 15, što predstavlja biološku tačku sa koje nema povratka", kaže Živković.
Sagovornici se slažu da uzroci slabog nataliteta nisu samo ekonomski.
"Mada se ne može poreći značaj ekonomskog faktora, mislim da nizak životni standard i siromaštvo ne predstavljaju presudan razlog. Neporecivo je da najveća stopa nataliteta odlikuje upravo nerazvijena i siromašna područja u svijetu", kaže Živković.
Državna sekretarka Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike Brankica Janković uvjerena je da su ekonomski razlozi odlučujući u stopi nataliteta, ali dodaje da razlozi mogu biti i medicinske prirode, imajući u vidu decenije ekonomske krize, sankcija, ratova, ali i činjenicu da je izražen odliv mozgova, što podrazumijeva da mladi i reproduktivno najvitalniji odlaze iz zemlje upravo u periodu kada je trebalo da zasnuju porodicu.
Ona, međutim, ističe i jednu drugu dimenziju ovog problema.
"Mladi koji danas imaju jedno ili dvoje djece u strahu su za budućnost i zbog toga se ne odlučuju za rađanje više djece. To govori i o njihovoj odgovornosti i odgovornom planiranju porodice", rekla je Janković.
Tako, kaže ona, bez obzira što je možda nekada društvo kritično prema njima i što se očekuje da imaju više djece, mora se reći da su ti ljudi odgovorni i da odgovorno planiraju porodicu.
I Vladimir Nikitović sa Instituta društvenih nauka smatra da ekonomski faktor nije presudan i da pored njega na negativan prirodni priraštaj uticaj ima i psihološki momenat, ali i činjenica da je u društvu u Srbiji stalno prisutan problem usklađivanje rada i roditeljstva kod žene.
Državna sekretarka navodi i da se u Srbiji preduzima niz mjera kako bi se podstakao natalitet, dodaje da je ta oblast regulisana Zakonom o radu i Zakonom o finansijskoj podršci porodici sa decom, a kao najznačajnija prava u ovom domenu ističe pravo na roditeljski dodatak koji ostvaruje majka za prva četiri djeteta i pravo na porodiljsko od 365 dana od trenutka otvaranja porodiljskog bolovanja.
Podsjetivši da najnovije izmjene Zakona o radu štite trudnicu i porodilju od početka do kraja trajanja porodiljskog odsustva, Janković je kazala da se za to u ovoj godini izdvaja oko 43 milijarde dinara (oko 430 miliona eura) i istakla da Strategija za podsticaj rađana iz 2008. godine sadrži oko 70 pojedinačnih mjera i aktivnosti od kojih se većina primjenjuje.
Te mjere, kako je rekla, ne daju uvijek vidljive rezultate, odnosno bilo kakve mjere populacione politike ne mogu da daju odmah rezultate, ali s druge strane Živković navodi da su potrebni ozbiljniji zahvati kako bi roditeljstvo, a naročito materinstvo, iznova stekli značajno mjesto na ljestvici prihvaćenih društvenih vrijednosti.
Ona kaže i da se problem bijele kuge ne rješava samo poboljšanjem životnog standara, što potvrduje iskustvo populacione politike u razvijenim zemljama kao što je Švedska, gdje se sprovodi niz mjera kojima se kontinuirano podstiče rađanje djece.
U Srbiji, prema popisu stanovništa iz 2011. godine živi 7.186.862 što je za 311.139 stanovnika manje nego što je bilo prema popisu iz 2002. godine, a rezulati popisa navode i na zaključak da je osnovni razlog smanjenja broja stanovnika, uz negativan prirodni priraštaj, i iseljavanje u inostranstvo – emigracija.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, rađanje kao osnovna komponenta prirodnog priraštaja, rasta i starosne strukture stanovništva već dugi niz godina ne obezbjeđuje ni prosto obnavljanje stanovništva Srbije, a nizak nivo nataliteta uslovljen je i činjenicom da su i u Srbiju prihvaćene savremene norme reproduktivnog ponašanja ženskog stanovništva, koje u prosjeku rodi oko dva djeteta.
Ovome svakako treba dodati i činjenicu da se smanjuje broj žena između 15-49 godina starosti, koje su glavni potencijal za rađanje.
