Radio je u Austriji, Njemačkoj, Češkoj, Sloveniji. Dugo je bio u ilegali, promjenio je sedamdesetak pseudonima i 15 datuma rođenja.
Većina publicista i poznavalaca ne slaže se sa analizom CIA u kojoj se navodi da Josip Broz Tito nije bio jugoslovenskog porijekla. Naime, analiza koja je objavljena na sajtu Centralne obavještajne agencije poziva se na fonetsku analizu jezika kojim je govorio Tito i tumači se da je bio Poljak ili Rus...
Analiza govora Josipa Broza opet je podjelila struku i oživjela stare spekulacije o njegovom pravom identitetu. Promjenio 70 pseudonima i 15 datuma rođenja. I sam je podgrijevao misteriju. Pisalo se da je bio američki, britanski, pa i njemački čovjek, da ga je postavio ruski NKVD kao svog špijuna na čelo jugoslovenske Komunističke partije, ali i da su ga instalirali masoni. Proglašavali su ga za Poljaka, Rusa, Jevrejina, pa čak i za - ženu.
Misterija ko je u stvari bio Josip Broz Tito, bivši predsjednik Jugoslavije i tvorac Pokreta nesvrstanih, traje još od Drugog svjetskog rata, kada je "NewYork Times" objavio da iza ovog pseudonima stoji sovjetski pukovnik Lebed, a vodu je ponovo zamutilo aktuelizovanje dokumenta Nacionalne bezbjednosne agencije (NSA) napisanog krajem sedamdesetih godina i nedavno deklasifikovanog.
U tekstu iz internog biltena NSA na osnovu fonetske analize njegovog govora zaključeno je da se Josip Broz služio srpskohrvatskim uz strani akcenat, kao i da mu je maternji jezik ruski ili poljski. Takođe se tvrdi da je "najveći sin naših naroda i narodnosti" zapravo potpuno druga i to mnogo mlađa osoba od Josipa Broza, rođenog 1892.
Titov navodni poljski akcenat uklapa se donekle u ranije tvrdnje Momčila Jokića da je doživotni predsjednik SFRJ u stvari dijete poljske grofice Marije i upravnika njenog imanja Franca Ambroza, koji je upoznao pravog Josipa Broza iz Kumrovca u garnizonu austrougarske vojske u Pečuju. Po toj verziji, kada je Broz umro, u martu 1913, njegov identitet preuzima mladi obavještajac Ambroz.
Deda išao u Kumrovec
"Već decenijama slušamo insinuacije da moj deda nije rođen u Kumrovcu, već neko drugi. To, naravno, nije istina, kao što nije tačno ni da je izbjegavao da ide u svoj rodni kraj, da ga tamo nisu prepoznali i slično", kaže Titov unuk Joška Broz.
"Čak je i moj otac Žarko išao na svoju dedovinu i obilazio vinograd. Sve te priče se plasiraju da bi se diskreditovali Titov lik i djelo, jer su svi svijesni da se u njegovo vrijeme mnogo bolje živjelo. Neki se boje i da ta nostalgija ne preraste u želju za povratkom komunizma."
Pero Simić, novinar i publicista, jedan od najpoznatijih istraživača enigme zvane Tito, kaže da je ova analiza vjerovatno potekla iz američke ambasade u Beogradu.
"I Tito je sam podgrijevao misteriju o sebi, pa je jednom kad ga je Stevo Krajačić pitao kad je zapravo rođen, pošto se pominju mnogi datumi, odgovorio: 'Otkud ja to da znam?' Ni partizani do 1943. nisu znali koje ime i prezime stoji iza pseudonima Tito, a kada je na Petoj zemaljskoj konferenciji izabran za generalnog sekretara Partije, znao se samo njegov kominternovski pseudonim - Valter", kaže Simić.
On dodaje i da mu je glumac Mavid Popović, prvi muž Mire Stupice, svojevremeno pričao da je rezultat njegovih dvadesetogodišnjih izučavanja fonetike zaključak da je Titov akcenat najsličniji govoru poljskih Jevreja.
Samom Simiću bilo je zanimljivo kada je prije tri godine otkrio maršalov lični dnevnik iz 1950-1951. u kojem je ovaj pisao ekavicom, iako se u govoru služio ijekavicom. Simić ipak ne vjeruje da Tito nije bio "dječak sa Sutle":
"Na njegov izgovor uticalo je stalno lutanje. Kao vrlo mlad živio je u Rusiji, prvo kao austrougarski vojnik, a potom i zarobljenik. Prva žena mu je bila Ruskinja, druga Njemica, Herta Has - Slovenka. Radio je u Austriji, Njemačkoj, Češkoj, Sloveniji. Dugo je bio u ilegali, promjenio je sedamdesetak pseudonima i 15 datuma rođenja. Uživeo se u mijenjanje identiteta. Da je Broz bio neko drugi, pa čak i ruski špijun, Staljin bi to iskoristio da ga diskredituje u sukobu 1948. godine."
Ni slovenački publicista Miro Simčič, autor nekoliko knjiga o Titu, u svom dugogodišnjem istraživanju nije naišao ni na jedan pravi dokaz da Broz nije bio i Tito:
"Previše ljudi ga je poznavalo da bi tek tako mogao da promjeni identitet. Osim toga, njegova fotografija iz Kavnika iz mladih dana pokazuje isti čelični izraz očiju koji je zadržao do kraja života. Bio je Zagorac i imao specifično nariječje, na koje su se lijepili jezici zemalja u kojim je živio."
Pričao kao pravi Zagorac
"Neshvatljivo mi je da se i poslije toliko vremena ljudi bave neozbiljnim pričama o Titovom pravom identitetu", kaže Ivan Ivanji, književnik i dugogodišnji Brozov prevodilac.
"Neko je analizirao njegov govor, a da zapravo nikada nije bio u Zagorju i Sloveniji, i čuo kako ljudi tamo govore. Titov neobičan govor jednostavno je posljedica činjenice da je od najranije mladosti često mijenjao sredinu, živio malo u Hrvatskoj, malo u Sloveniji, zatim u Rusiji, i tako dobar dio svog života."
Analiza govora Josipa Broza opet je podjelila struku i oživjela stare spekulacije o njegovom pravom identitetu. Promjenio 70 pseudonima i 15 datuma rođenja. I sam je podgrijevao misteriju. Pisalo se da je bio američki, britanski, pa i njemački čovjek, da ga je postavio ruski NKVD kao svog špijuna na čelo jugoslovenske Komunističke partije, ali i da su ga instalirali masoni. Proglašavali su ga za Poljaka, Rusa, Jevrejina, pa čak i za - ženu.
Misterija ko je u stvari bio Josip Broz Tito, bivši predsjednik Jugoslavije i tvorac Pokreta nesvrstanih, traje još od Drugog svjetskog rata, kada je "NewYork Times" objavio da iza ovog pseudonima stoji sovjetski pukovnik Lebed, a vodu je ponovo zamutilo aktuelizovanje dokumenta Nacionalne bezbjednosne agencije (NSA) napisanog krajem sedamdesetih godina i nedavno deklasifikovanog.
U tekstu iz internog biltena NSA na osnovu fonetske analize njegovog govora zaključeno je da se Josip Broz služio srpskohrvatskim uz strani akcenat, kao i da mu je maternji jezik ruski ili poljski. Takođe se tvrdi da je "najveći sin naših naroda i narodnosti" zapravo potpuno druga i to mnogo mlađa osoba od Josipa Broza, rođenog 1892.
Titov navodni poljski akcenat uklapa se donekle u ranije tvrdnje Momčila Jokića da je doživotni predsjednik SFRJ u stvari dijete poljske grofice Marije i upravnika njenog imanja Franca Ambroza, koji je upoznao pravog Josipa Broza iz Kumrovca u garnizonu austrougarske vojske u Pečuju. Po toj verziji, kada je Broz umro, u martu 1913, njegov identitet preuzima mladi obavještajac Ambroz.
Deda išao u Kumrovec
"Već decenijama slušamo insinuacije da moj deda nije rođen u Kumrovcu, već neko drugi. To, naravno, nije istina, kao što nije tačno ni da je izbjegavao da ide u svoj rodni kraj, da ga tamo nisu prepoznali i slično", kaže Titov unuk Joška Broz.
"Čak je i moj otac Žarko išao na svoju dedovinu i obilazio vinograd. Sve te priče se plasiraju da bi se diskreditovali Titov lik i djelo, jer su svi svijesni da se u njegovo vrijeme mnogo bolje živjelo. Neki se boje i da ta nostalgija ne preraste u želju za povratkom komunizma."
Pero Simić, novinar i publicista, jedan od najpoznatijih istraživača enigme zvane Tito, kaže da je ova analiza vjerovatno potekla iz američke ambasade u Beogradu.
"I Tito je sam podgrijevao misteriju o sebi, pa je jednom kad ga je Stevo Krajačić pitao kad je zapravo rođen, pošto se pominju mnogi datumi, odgovorio: 'Otkud ja to da znam?' Ni partizani do 1943. nisu znali koje ime i prezime stoji iza pseudonima Tito, a kada je na Petoj zemaljskoj konferenciji izabran za generalnog sekretara Partije, znao se samo njegov kominternovski pseudonim - Valter", kaže Simić.
On dodaje i da mu je glumac Mavid Popović, prvi muž Mire Stupice, svojevremeno pričao da je rezultat njegovih dvadesetogodišnjih izučavanja fonetike zaključak da je Titov akcenat najsličniji govoru poljskih Jevreja.
Samom Simiću bilo je zanimljivo kada je prije tri godine otkrio maršalov lični dnevnik iz 1950-1951. u kojem je ovaj pisao ekavicom, iako se u govoru služio ijekavicom. Simić ipak ne vjeruje da Tito nije bio "dječak sa Sutle":
"Na njegov izgovor uticalo je stalno lutanje. Kao vrlo mlad živio je u Rusiji, prvo kao austrougarski vojnik, a potom i zarobljenik. Prva žena mu je bila Ruskinja, druga Njemica, Herta Has - Slovenka. Radio je u Austriji, Njemačkoj, Češkoj, Sloveniji. Dugo je bio u ilegali, promjenio je sedamdesetak pseudonima i 15 datuma rođenja. Uživeo se u mijenjanje identiteta. Da je Broz bio neko drugi, pa čak i ruski špijun, Staljin bi to iskoristio da ga diskredituje u sukobu 1948. godine."
Ni slovenački publicista Miro Simčič, autor nekoliko knjiga o Titu, u svom dugogodišnjem istraživanju nije naišao ni na jedan pravi dokaz da Broz nije bio i Tito:
"Previše ljudi ga je poznavalo da bi tek tako mogao da promjeni identitet. Osim toga, njegova fotografija iz Kavnika iz mladih dana pokazuje isti čelični izraz očiju koji je zadržao do kraja života. Bio je Zagorac i imao specifično nariječje, na koje su se lijepili jezici zemalja u kojim je živio."
Pričao kao pravi Zagorac
"Neshvatljivo mi je da se i poslije toliko vremena ljudi bave neozbiljnim pričama o Titovom pravom identitetu", kaže Ivan Ivanji, književnik i dugogodišnji Brozov prevodilac.
"Neko je analizirao njegov govor, a da zapravo nikada nije bio u Zagorju i Sloveniji, i čuo kako ljudi tamo govore. Titov neobičan govor jednostavno je posljedica činjenice da je od najranije mladosti često mijenjao sredinu, živio malo u Hrvatskoj, malo u Sloveniji, zatim u Rusiji, i tako dobar dio svog života."
