Svakoj žrtvi se mora dati ime i to je put koji pomaže da ne bude ponavljanja zločina kao što je do sada u historiji Balkana uvijek bilo, ocjenjuje poznati borac za ljudska prava Nataša Kandić...
Poznati borac za ljudska prava i bivša predsjednica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda Nataša Kandić ocijenila je u razgovoru za agenciju Anadolija da je jako važno što su odnosi Kosova i Srbije počeli da se mijenjaju u pozitivnom smislu, a nakon niza godina ćutanja iz Srbije i velikog poricanja zločina.
"Za mene je to pomak koji obećava da mogu da se promjene odnosi između Srbije i Kosova, da nema tog rasističkog odnosa, tog jednog teškog neprijateljstva, te jedne stalne optužbe da Albanci nisu ni ljudi, da nisu jednaki, nisu ravnopravni. Sad mi se čini da je toga manje i to mi daje neku nadu da zapravo između Srba i Albanaca ima i sličnosti, a ne samo mržnje", kaže Kandić.
Ona je podsjetila da je u Srbiji nakon pada Slobodana Miloševića došla demokratska vlast koja politiku prema Kosovu nije promjenila pravdajući se da imaju opoziciju koja bi ih odmah srušila. To je, po njenom mišljenju, bilo veliko razočarenje.
"Da je ta vlast čak i po cijenu da bude srušena promjenila odnos prema Kosovu, to bi bilo veoma značajno. Oni bi se poslije dvije ili tri godine vratili na političku pozornicu Srbije kao pobjednici. Ovako, prošle su godine i jedno veliko ništa su nam dali. Sad odjednom oni koji su kreirali politiku, oni čije su institucije, policija i vojska, ovdje ubili preko 10.000 ljudi, oni sada kažu: pa, pogledajte imamo Kosovo kao dio Srbije u Ustavu, ali nijedna naša vlada tamo ne može da održi sastanak i odjednom neki sudar sa realnošću i očito da bez onih koji su odgovorni za sve što se događalo, da se bez njih ne može ni taj glavni korak napraviti", kaže ona.
Pitanje nestalih je civilizacijsko, humanitarno, ali i političko
Nataša Kandić dodaje da iskustvo u svijetu ukazuje da se izlaz iz prošlosti nije mogao napraviti bez onih koji su učestvovali u donošenju odluka i u činjenju zločina. Kandić napominje da sve što se događa uliva nadu da postoji više šansi da se rasvjetli sudbina preostalih 1.700 nestalih lica s Kosova.
"Ako je ova nova vlast prihvatila, oni nisu rekli priznajemo Kosovo, ali sve ovo što se događa, taj Briselski sporazum, ta integracija Srba u pravni i politički sistem Kosova, to de fakto jeste priznanje, jeste dio, de jure, priznanja i čini mi se da rasvjetljavanje sudbine nestalih sada ipak ima više šansi", ističe Kandić za Anadoliju.
Ona kritikuje Evropsku uniju što se u dijalogu, koji se u Briselu vodi između Srbije i Kosova, na dnevnom redu nije našlo i pitanje nestalih.
"To je najvažnije pitanje i nije samo civilizacijsko i humanitarno, nego se u našim uslovima pokazuje i kao političko pitanje. Moraju da se iznesu ti podaci, gdje se nalaze masovne grobnice. Znači, prvo na tom jednom humanitarnom nivou, a onda se otvara pitanje ratnih zločina. Definitivno nema mnogo boljih odnosa ukoliko se ne progovori i ne priznaju zločini i 10.000 ubijenih Albanaca, ali i 2.500 ubijenih Srba, Roma i drugih", poručuje poznati borac za ljudska prava.
Svaka žrtva mora dobiti ime
Haški tribunal ima najmanje činjenica o srpskim žrtvama na Kosovu, ali je odigrao svoju ulogu kada su u pitanju bošnjačke, hrvatske i albanske žrtve i ostavio je veliku dokumentaciju, napominje Kandić. To je nešto što će nas spriječavati, ističe ona, da ne zaboravimo one koji su počinili zločine.
"Ali, potrebno je više od toga i moramo imati sigurnu strategiju da se ne mogu žrtve zaboraviti. Znači, svakoj žrtvi se mora dati ime i to je onda jedan put koji pomaže da ne bude ponavljanja zločina kao što je do sada u istoriji Balkana uvijek bilo", zaključuje Nataša Kandić u razgovoru za agenciju Anadolija.
"Za mene je to pomak koji obećava da mogu da se promjene odnosi između Srbije i Kosova, da nema tog rasističkog odnosa, tog jednog teškog neprijateljstva, te jedne stalne optužbe da Albanci nisu ni ljudi, da nisu jednaki, nisu ravnopravni. Sad mi se čini da je toga manje i to mi daje neku nadu da zapravo između Srba i Albanaca ima i sličnosti, a ne samo mržnje", kaže Kandić.
Ona je podsjetila da je u Srbiji nakon pada Slobodana Miloševića došla demokratska vlast koja politiku prema Kosovu nije promjenila pravdajući se da imaju opoziciju koja bi ih odmah srušila. To je, po njenom mišljenju, bilo veliko razočarenje.
"Da je ta vlast čak i po cijenu da bude srušena promjenila odnos prema Kosovu, to bi bilo veoma značajno. Oni bi se poslije dvije ili tri godine vratili na političku pozornicu Srbije kao pobjednici. Ovako, prošle su godine i jedno veliko ništa su nam dali. Sad odjednom oni koji su kreirali politiku, oni čije su institucije, policija i vojska, ovdje ubili preko 10.000 ljudi, oni sada kažu: pa, pogledajte imamo Kosovo kao dio Srbije u Ustavu, ali nijedna naša vlada tamo ne može da održi sastanak i odjednom neki sudar sa realnošću i očito da bez onih koji su odgovorni za sve što se događalo, da se bez njih ne može ni taj glavni korak napraviti", kaže ona.
Pitanje nestalih je civilizacijsko, humanitarno, ali i političko
Nataša Kandić dodaje da iskustvo u svijetu ukazuje da se izlaz iz prošlosti nije mogao napraviti bez onih koji su učestvovali u donošenju odluka i u činjenju zločina. Kandić napominje da sve što se događa uliva nadu da postoji više šansi da se rasvjetli sudbina preostalih 1.700 nestalih lica s Kosova.
"Ako je ova nova vlast prihvatila, oni nisu rekli priznajemo Kosovo, ali sve ovo što se događa, taj Briselski sporazum, ta integracija Srba u pravni i politički sistem Kosova, to de fakto jeste priznanje, jeste dio, de jure, priznanja i čini mi se da rasvjetljavanje sudbine nestalih sada ipak ima više šansi", ističe Kandić za Anadoliju.
Ona kritikuje Evropsku uniju što se u dijalogu, koji se u Briselu vodi između Srbije i Kosova, na dnevnom redu nije našlo i pitanje nestalih.
"To je najvažnije pitanje i nije samo civilizacijsko i humanitarno, nego se u našim uslovima pokazuje i kao političko pitanje. Moraju da se iznesu ti podaci, gdje se nalaze masovne grobnice. Znači, prvo na tom jednom humanitarnom nivou, a onda se otvara pitanje ratnih zločina. Definitivno nema mnogo boljih odnosa ukoliko se ne progovori i ne priznaju zločini i 10.000 ubijenih Albanaca, ali i 2.500 ubijenih Srba, Roma i drugih", poručuje poznati borac za ljudska prava.
Svaka žrtva mora dobiti ime
Haški tribunal ima najmanje činjenica o srpskim žrtvama na Kosovu, ali je odigrao svoju ulogu kada su u pitanju bošnjačke, hrvatske i albanske žrtve i ostavio je veliku dokumentaciju, napominje Kandić. To je nešto što će nas spriječavati, ističe ona, da ne zaboravimo one koji su počinili zločine.
"Ali, potrebno je više od toga i moramo imati sigurnu strategiju da se ne mogu žrtve zaboraviti. Znači, svakoj žrtvi se mora dati ime i to je onda jedan put koji pomaže da ne bude ponavljanja zločina kao što je do sada u istoriji Balkana uvijek bilo", zaključuje Nataša Kandić u razgovoru za agenciju Anadolija.
