Bilo da ste u Tirani, Prištini, Beogradu, Skopju ... ili u nekom drugom balkanskom gradu definitivno možete naići na neki hotel, restoran, bar ili kafić pod nazivom "Evropa", piše "Deutsche welle", prenosi portal "Zëri".
Evropa kao destinacija za mnoge znači obećanje i nadu u bolji život, mogućnost školovanja, boljoj budućnosti, ili se smatra "obećanom zemljom", ali za mnoge žene i djevojke iz najsiromašnih zemalja na istoku kontinenta lokali sa nazivom "Evropa" vraća ih nazad u pakao, jer padaju plijen ovom snu.
Na putu ka Evropi s obećanjima i nadom u bolji život one završavaju prevarene i zlostavljane u nekom od gradova na Balkanu. One su zanemarene, smatraju se samo "robom". Sam natpis lokacija, gdje one "rade" podsjeća ih na san kojeg su nekada imale.
Kosovo - okupljalište u kriminalnom krijumčarenju "bijelog roblja"
Prema izvorima Amnesty International samo na Kosovu, broj lokala u kojima su žene prisiljene da rade kao prostitutke je preko 200. Ova brojku je potvrdila i Policija Kosova. Međutim, postoje sumnje, da bi stvarni broj mogao biti i veći.
Na osnovu izvještaja Amnesty International u ovih 13 godina nakon rata, Kosovo je postalo središte trgovine i prisilne prostitucije. Djevojke iz Moldavije, Rumunije, Bugarske i Ukrajine se trguju na Kosovu. Oni doživljavaju teška fizička i mentalna zlostavljanja. Mnoge od tih žena dolaze iz loših ekonomskih i socijalnih uslova.
Vjerujući lažnim obećanjima o boljem životu "na Zapadu", one završavaju u siromašnim kućama na Kosovu. Većina tih žena su uključene, sa ili bez njihove pune svijesti u tom "poslu".
Jedna djevojka iz Bugarske, koja se sada nalazi pod zaštitom u skloništu za zlostavljane žene centru u Prištini priča za Deutsche Welle svoju odiseju:
"Ja od početka sam znala što ću tamo raditi. Ovo sam napravila zbog teške ekonomske situacije koja je vladala u mojoj porodici. 'Oni' su mi obećali novac, svaki mjesec 300 eura, ali to nije bilo tako", kaže ona.
Upitana koji su bili ti koji su posjećivali najčešće to mjesto, gdje su ona i ostale djevojke radile, ona je rekla: "Oni nisu bili Albanci, bili su stranci. Zabranili su nam da razgovaramo sa ljudima koji su dolazili. Ali ni oni nisu razgovarali sa nama, samo su dolazili, izabrali bi jednu od djevojaka i odlazili".
No, da li su ovi strani klijenti, i uopšte svi koji su tamo dolazi, znali da su ona i druge djevojke bile prostitutke, koje su silom držane, na ovo pitanje ona odgovara: "Mislim da su znali, jer su se oni dobro poznavali sa našim tutorima".
Međunarodnjaci na Kosovu pomažu "biznis"
Od početka međunarodnog prisustva na Kosovu, trgovina ljudima postala je vrlo veliki problem za zemlju. Broj noćnih klubova, u kojima se "drže" djevojke i prisuljavaju da vrše usluge prostitutke je porastao.
Ulrike Maiwald iz Kancelarije za informisanje pri Amnesty International kaže za Detusche Welle, da je: "Međunarodni faktor odgovoran što je ovaj fenomen preuzeo zabrinjavajuće razmjere na Kosovu. Ali također i pravosudni sistem Kosova nije uspio u tom pogledu, pokazavši se dovoljno neodgovornim za otkrivanje takvih slučajeva. Za Policiju Kosova, istraga slučaeva koji imaju veze sa trgovinom ljudima nije laka, posebno kada su u kriminalu uključeni i međunarodnjaci, pošto ovi drugi uživaju političku imunitet", kaže Ulrike Maiwald.
Kad čovjek postane "roba"
Trgovina ljudima predstavlja kršenje ljudskih prava.
U Članu četiri, Opšte povelja o ljudskim pravima definirano je da: "Niko nema pravo držati nekoga u ropstvu ili vlasništvu. Bilo koja vrsta držanja u ropstvu ili vlasništvu je zabranjena".
Da se ovaj član krši svakog dana nije nikakva novost. Prema podacima Evropske komisije samo u Evropi "razmjenjuje" se svake godine sa Istoka na Zapada, i obratno, od 120.000 do 150.00 djevojaka. Gradovi na Balkanu su "komercijalni centri" ovog krijumčarenja.
Na putu ka Evropi s obećanjima i nadom u bolji život one završavaju prevarene i zlostavljane u nekom od gradova na Balkanu. One su zanemarene, smatraju se samo "robom". Sam natpis lokacija, gdje one "rade" podsjeća ih na san kojeg su nekada imale.
Kosovo - okupljalište u kriminalnom krijumčarenju "bijelog roblja"
Prema izvorima Amnesty International samo na Kosovu, broj lokala u kojima su žene prisiljene da rade kao prostitutke je preko 200. Ova brojku je potvrdila i Policija Kosova. Međutim, postoje sumnje, da bi stvarni broj mogao biti i veći.
Na osnovu izvještaja Amnesty International u ovih 13 godina nakon rata, Kosovo je postalo središte trgovine i prisilne prostitucije. Djevojke iz Moldavije, Rumunije, Bugarske i Ukrajine se trguju na Kosovu. Oni doživljavaju teška fizička i mentalna zlostavljanja. Mnoge od tih žena dolaze iz loših ekonomskih i socijalnih uslova.
Vjerujući lažnim obećanjima o boljem životu "na Zapadu", one završavaju u siromašnim kućama na Kosovu. Većina tih žena su uključene, sa ili bez njihove pune svijesti u tom "poslu".
Jedna djevojka iz Bugarske, koja se sada nalazi pod zaštitom u skloništu za zlostavljane žene centru u Prištini priča za Deutsche Welle svoju odiseju:
"Ja od početka sam znala što ću tamo raditi. Ovo sam napravila zbog teške ekonomske situacije koja je vladala u mojoj porodici. 'Oni' su mi obećali novac, svaki mjesec 300 eura, ali to nije bilo tako", kaže ona.
Upitana koji su bili ti koji su posjećivali najčešće to mjesto, gdje su ona i ostale djevojke radile, ona je rekla: "Oni nisu bili Albanci, bili su stranci. Zabranili su nam da razgovaramo sa ljudima koji su dolazili. Ali ni oni nisu razgovarali sa nama, samo su dolazili, izabrali bi jednu od djevojaka i odlazili".
No, da li su ovi strani klijenti, i uopšte svi koji su tamo dolazi, znali da su ona i druge djevojke bile prostitutke, koje su silom držane, na ovo pitanje ona odgovara: "Mislim da su znali, jer su se oni dobro poznavali sa našim tutorima".
Međunarodnjaci na Kosovu pomažu "biznis"
Od početka međunarodnog prisustva na Kosovu, trgovina ljudima postala je vrlo veliki problem za zemlju. Broj noćnih klubova, u kojima se "drže" djevojke i prisuljavaju da vrše usluge prostitutke je porastao.
Ulrike Maiwald iz Kancelarije za informisanje pri Amnesty International kaže za Detusche Welle, da je: "Međunarodni faktor odgovoran što je ovaj fenomen preuzeo zabrinjavajuće razmjere na Kosovu. Ali također i pravosudni sistem Kosova nije uspio u tom pogledu, pokazavši se dovoljno neodgovornim za otkrivanje takvih slučajeva. Za Policiju Kosova, istraga slučaeva koji imaju veze sa trgovinom ljudima nije laka, posebno kada su u kriminalu uključeni i međunarodnjaci, pošto ovi drugi uživaju političku imunitet", kaže Ulrike Maiwald.
Kad čovjek postane "roba"
Trgovina ljudima predstavlja kršenje ljudskih prava.
U Članu četiri, Opšte povelja o ljudskim pravima definirano je da: "Niko nema pravo držati nekoga u ropstvu ili vlasništvu. Bilo koja vrsta držanja u ropstvu ili vlasništvu je zabranjena".
Da se ovaj član krši svakog dana nije nikakva novost. Prema podacima Evropske komisije samo u Evropi "razmjenjuje" se svake godine sa Istoka na Zapada, i obratno, od 120.000 do 150.00 djevojaka. Gradovi na Balkanu su "komercijalni centri" ovog krijumčarenja.
