Na samitima EU i Zapadnog Balkana uvijek postoji osjećaj „Dana mrmota“ (komedija iz 1993.). Jednom godišnje se okupljaju lideri šest zemalja regiona zajedno sa svojim kolegama iz zemalja članica EU zajedno sa šefovima Evropskog savjeta, Komisije i Evropske službe za spoljne poslove. O evropskoj budućnosti Zapadnog Balkana govore mudre riječi.
Zvaničnici EU govore o političkim i ekonomskim reformama.
Šestorica lidera – koji predstavljaju Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Srbiju – klimnuli su glavom u znak slaganja.
Onda svi idu kući i posluju kao i obično.
Ova godina bi trebalo da bude drugačija i razlog je jasan: rat u Ukrajini.
Vojna i politička pretnja koju predstavlja Rusija naterala je EU da nastavi svoju igru u onome što se može opisati, u nedostatku boljeg izraza, kao Šira Evropa.
Bilo da se radi o Evropskoj političkoj zajednici francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, o statusu kandidata koji je dodjeljen Ukrajini i Moldaviji, ili zaista o nastojanju da se regionalna integracija na Zapadnom Balkanu radi, postoji osjećaj da EU može i treba da učini više u odnosu sa svojim susjedima.
Bivša Jugoslavija, a posebno zemlje poput Srbije ili Bosne i Hercegovine, izgledaju ranjive na ruski uticaj.
Dovođenje regiona u okrilje Brisela putem dodatnog novca ili snažnije diplomatije postao je hitniji prioritet od 24. februara 2022.
Rat je na drugi način zasenio samit. Do posljednjeg trenutka nije bilo jasno da li će predsjednik Srbije Aleksandar Vučić učestvovati.
On se plaši da bi veze Beograda sa Moskvom, koje je srpsko rukovodstvo uporno odbijalo da umanji, bile ugrožene ako bi bio primoran da osudi Putinovu invaziju.
Da je Vučić otkazao posjetu, izostala bi i Bosna i Hercegovina, jer bi Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska, blokirao učešće zemlje. Na kraju su se pojavili i Vučić i Željka Cvijanović, srpski član tročlanog Predsjedništva BiH.
Iako su zvanično samo predstavnici EU potpisali izjavu sa samita u kojoj su oštro osudili Rusiju, činjenica da su to učinili "u konsultaciji sa liderima Zapadnog Balkana“ znači da je Srbija uključena.
Šta god je Vučić dobio u zamjenu za svoje učešće, Brisel je jasno postigao "diplomatski udar“.
Samit 2022. bio je drugačiji i po tome što je prvi put održan u zemlji zapadnog Balkana, u Albaniji.
Obično se godišnji sastanci održavaju u državama članicama EU koje imaju posebne veze sa regionom – kao što je Grčka, koja je bila domaćin samita u Solunu 2003. godine, kada je EU prvi put obećala članstvo za region, ili prošlogodišnje izdanje u zamku Brdo kod Kranja, Slovenija.
Izbor za Tiranu signalizirao je posvećenost EU regionu.
I to je svakako bila perjanica albanskog premijera Edija Rame, u trenutku kada se suočava sa negodovanjem ujedinjene opozicije u zemlji dok se sprema da ospori skoro potpunu kontrolu nad opštinama vladajuće Socijalističke partije na lokalnim izborima sljedeće godine.
Ako ostavimo pozorište i simboliku na stranu, sasvim je jasno da EU ne može da ispuni sveti gral: brzo članstvo.
Čak ni država poput Crne Gore, koja je deceniju pregovarala o pristupanju, nije ni blizu.
Srbija je zaglibila u ponovljenim krizama na Kosovu, uprkos mnogo pričanom prijedlogu Francuske i Njemačke da se spor riješi jednom zauvijek.
Albanija je jedva počela pregovore, a EU zahtjeva da Sjeverna Makedonija izmeni svoj ustav kako bi počela da otvara poglavlja o politici.
Još više zaostaju Bosna i Hercegovina i Kosovo. Nije izvesno da će bilo koja od šest zemalja moći da se pridruži do kraja ove decenije.
Uvažavajući ovu političku realnost, EU pokušava da ojača svoju finansijsku podršku i pokrene politike koje imaju za cilj promovisanje integracije bez obzira na pristupanje.
Komisija je sada predstavila paket od milijardu eura za suočavanje sa posljedicama energetske krize.
Ovo je povrh 9 milijardi eura dostupnih za ekonomski oporavak nakon posledica Kovid-19, izgradnju prekogranične infrastrukture i potpisivanje usklađivanja Zapadnog Balkana sa zelenom tranzicijom koju predvodi EU.
Ključni rezultat Samita u Tirani bio je sporazum između mobilnih operatera iz EU i regiona o ukidanju naknada za roming od oktobra 2023. On ima za cilj da promoviše digitalizaciju, kao i regionalnu integraciju.
Čini se da je u ovom trenutku u fokusu EU regionalna integracija – postavljena kao kamen temeljac za članstvo, a ne kao skretanje.
Samitom organizovanim u oktobru, Njemačka je oživela takozvani Berlinski proces.
Ključna riječ je Zajedničko regionalno tržište (CRM), šema koja se sada formira zahvaljujući tri sporazuma o putovanju bez pasoša, priznavanju akademskih diploma i priznavanju profesionalnih kvalifikacija.
Svih šest zemalja potpisalo ih je 3. novembra, a sigurno će biti još ugovora, vjerovatno u oblasti energetike.
Međutim, CRM ne može biti srebrni metak.
Prvo, Zapadni Balkan zavisi od trgovine i direktnih stranih investicija iz EU u mnogo većoj mjeri nego od svojih susjeda.
A olujni oblaci se već skupljaju jer ekonomski pad u Uniji direktno utiče na region.
Na političkom frontu, to je put prihvatanja koji će dobiti najviše pažnje.
Konačno, Vijeće za opšte poslove EU se složilo da Bosni i Hercegovini dodjeli status kandidata – odluku koju je 15. decembra ratifikovao Evropski savjet.
Ambasadori zemalja članica "COREPER 2" odlučili su 30. novembra da krenu sa liberalizacijom viznog režima za Kosovo, vjerovatno od 1. januara 2024. Kosovo je upravo zvanično podnelo zahtjev za članstvo.
Ukratko, čini se da je došlo do novog zamaha u odnosima između EU i Zapadnog Balkana. Međutim, integracija će se nastaviti, kao i obično, postepeno. Big Bang ekstenzije su stvar prošlosti.
Piše: Dimitar Bečev, bugarski pisac, član organizacije "Karnegy Europ"
Izvor: Albanian post/Kosovoonline
Šestorica lidera – koji predstavljaju Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Srbiju – klimnuli su glavom u znak slaganja.
Onda svi idu kući i posluju kao i obično.
Ova godina bi trebalo da bude drugačija i razlog je jasan: rat u Ukrajini.
Vojna i politička pretnja koju predstavlja Rusija naterala je EU da nastavi svoju igru u onome što se može opisati, u nedostatku boljeg izraza, kao Šira Evropa.
Bilo da se radi o Evropskoj političkoj zajednici francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, o statusu kandidata koji je dodjeljen Ukrajini i Moldaviji, ili zaista o nastojanju da se regionalna integracija na Zapadnom Balkanu radi, postoji osjećaj da EU može i treba da učini više u odnosu sa svojim susjedima.
Bivša Jugoslavija, a posebno zemlje poput Srbije ili Bosne i Hercegovine, izgledaju ranjive na ruski uticaj.
Dovođenje regiona u okrilje Brisela putem dodatnog novca ili snažnije diplomatije postao je hitniji prioritet od 24. februara 2022.
Rat je na drugi način zasenio samit. Do posljednjeg trenutka nije bilo jasno da li će predsjednik Srbije Aleksandar Vučić učestvovati.
On se plaši da bi veze Beograda sa Moskvom, koje je srpsko rukovodstvo uporno odbijalo da umanji, bile ugrožene ako bi bio primoran da osudi Putinovu invaziju.
Da je Vučić otkazao posjetu, izostala bi i Bosna i Hercegovina, jer bi Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska, blokirao učešće zemlje. Na kraju su se pojavili i Vučić i Željka Cvijanović, srpski član tročlanog Predsjedništva BiH.
Iako su zvanično samo predstavnici EU potpisali izjavu sa samita u kojoj su oštro osudili Rusiju, činjenica da su to učinili "u konsultaciji sa liderima Zapadnog Balkana“ znači da je Srbija uključena.
Šta god je Vučić dobio u zamjenu za svoje učešće, Brisel je jasno postigao "diplomatski udar“.
Samit 2022. bio je drugačiji i po tome što je prvi put održan u zemlji zapadnog Balkana, u Albaniji.
Obično se godišnji sastanci održavaju u državama članicama EU koje imaju posebne veze sa regionom – kao što je Grčka, koja je bila domaćin samita u Solunu 2003. godine, kada je EU prvi put obećala članstvo za region, ili prošlogodišnje izdanje u zamku Brdo kod Kranja, Slovenija.
Izbor za Tiranu signalizirao je posvećenost EU regionu.
I to je svakako bila perjanica albanskog premijera Edija Rame, u trenutku kada se suočava sa negodovanjem ujedinjene opozicije u zemlji dok se sprema da ospori skoro potpunu kontrolu nad opštinama vladajuće Socijalističke partije na lokalnim izborima sljedeće godine.
Ako ostavimo pozorište i simboliku na stranu, sasvim je jasno da EU ne može da ispuni sveti gral: brzo članstvo.
Čak ni država poput Crne Gore, koja je deceniju pregovarala o pristupanju, nije ni blizu.
Srbija je zaglibila u ponovljenim krizama na Kosovu, uprkos mnogo pričanom prijedlogu Francuske i Njemačke da se spor riješi jednom zauvijek.
Albanija je jedva počela pregovore, a EU zahtjeva da Sjeverna Makedonija izmeni svoj ustav kako bi počela da otvara poglavlja o politici.
Još više zaostaju Bosna i Hercegovina i Kosovo. Nije izvesno da će bilo koja od šest zemalja moći da se pridruži do kraja ove decenije.
Uvažavajući ovu političku realnost, EU pokušava da ojača svoju finansijsku podršku i pokrene politike koje imaju za cilj promovisanje integracije bez obzira na pristupanje.
Komisija je sada predstavila paket od milijardu eura za suočavanje sa posljedicama energetske krize.
Ovo je povrh 9 milijardi eura dostupnih za ekonomski oporavak nakon posledica Kovid-19, izgradnju prekogranične infrastrukture i potpisivanje usklađivanja Zapadnog Balkana sa zelenom tranzicijom koju predvodi EU.
Ključni rezultat Samita u Tirani bio je sporazum između mobilnih operatera iz EU i regiona o ukidanju naknada za roming od oktobra 2023. On ima za cilj da promoviše digitalizaciju, kao i regionalnu integraciju.
Čini se da je u ovom trenutku u fokusu EU regionalna integracija – postavljena kao kamen temeljac za članstvo, a ne kao skretanje.
Samitom organizovanim u oktobru, Njemačka je oživela takozvani Berlinski proces.
Ključna riječ je Zajedničko regionalno tržište (CRM), šema koja se sada formira zahvaljujući tri sporazuma o putovanju bez pasoša, priznavanju akademskih diploma i priznavanju profesionalnih kvalifikacija.
Svih šest zemalja potpisalo ih je 3. novembra, a sigurno će biti još ugovora, vjerovatno u oblasti energetike.
Međutim, CRM ne može biti srebrni metak.
Prvo, Zapadni Balkan zavisi od trgovine i direktnih stranih investicija iz EU u mnogo većoj mjeri nego od svojih susjeda.
A olujni oblaci se već skupljaju jer ekonomski pad u Uniji direktno utiče na region.
Na političkom frontu, to je put prihvatanja koji će dobiti najviše pažnje.
Konačno, Vijeće za opšte poslove EU se složilo da Bosni i Hercegovini dodjeli status kandidata – odluku koju je 15. decembra ratifikovao Evropski savjet.
Ambasadori zemalja članica "COREPER 2" odlučili su 30. novembra da krenu sa liberalizacijom viznog režima za Kosovo, vjerovatno od 1. januara 2024. Kosovo je upravo zvanično podnelo zahtjev za članstvo.
Ukratko, čini se da je došlo do novog zamaha u odnosima između EU i Zapadnog Balkana. Međutim, integracija će se nastaviti, kao i obično, postepeno. Big Bang ekstenzije su stvar prošlosti.
Piše: Dimitar Bečev, bugarski pisac, član organizacije "Karnegy Europ"
Izvor: Albanian post/Kosovoonline
