Preševska dolina želi da njeni građani uživaju podjednako pravo na zdravlje i žive bez diskriminacije sa pravovremenim pristupom zdravstvenoj zaštiti, poručuju sa juga Srbije.
“Često se dešava da nam pacijent premine tokom transporta do regionalne bolnice u Vranju”, žali se dr Driton Salihu, doskorašnji direktor Doma zdravlja u Preševu.
Put dug pedesetak kilometara od Preševa, gradića na krajnjem jugu Srbije na tromeđi sa Kosovom i Sjevernom Makedonijom, pa do bolnice u Vranju ume da potraje i duže od pola sata, isuviše vremena u situacijama kada sekunde odlučuju o životu ili smrti, poput saobraćajnih nesreća ili teških hroničnih stanja.
Salihu je do marta ove godine bio jedini Albanac na čelu neke zdravstvene ustanove u Srbiji, a onda je odlukom resornog ministra Zlatibora Lončara, bez ikakvog obrazloženja, smjenjen sa te funkcije.
Dok se nalazio na njoj, zvanično je nekoliko puta od ministra, ali i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premijerke Ane Brnabić, tražio da Preševo dobije bolnicu. Odgovor sa visokih mjesta u Beogradu i dalje nije stigao 400 kilometara južno, u opštinu sa 40.000 stanovnika od kojih 95 odsto čine etnički Albanci.
“Pitanje otvaranja bolnice u Preševu nije političko, kako smatraju Beograd ali i neki lokalni politički krugovi, već praktično. Albancima iz Preševa, ali i onima u susjednom Bujanovcu, liječenje bi znatno bilo olakšano kada bi sa medicinskim osobljem mogli da komuniciraju na maternjem jeziku. Međutim, udaljenost od Vranja je ključni motiv mog zahtjeva da dobijemo bolnicu”, napominje Salihu.
Zahtjevi koje postavlja, dodaje, nisu megalomanski. Objašnjava da su Preševu neophodna samo tri odjeljenja u kojima bi radili specijalisti sa pratećim osobljem.
“Najprije pedijatrija, da ne bismo djecu, kao što je sada slučaj, slali u Vranje zbog obične dijareje, zatim internistička služba i urgentna hirurgija”, kaže sagovornik.
Kao najzanimljivije od svega ističe da se od države traži samo dozvola za izgradnju bolničke zgrade i da resorno ministarstvo izdvoji novac za plate zaposlenih.
“Lokalna samouprava bi obezbjedila plac, a naša mnogobrojna dijaspora pristala je da kompletno opremi bolnicu. Država bi, dakle, imala minimalna ulaganja, ali nisu nas ni udostojili odgovora”, razočaran je Salihu, specijalista stomatologije.
Kao primjer pogrešne investicije Salihu navodi otvaranje vanbolničkog porodilišta u Preševu, 2015. godine. Od ukupno 300 beba, koliko se prosječno rodi u Preševu svake godine, tek 40-ak porođaja obavi se u Preševu. Razlog je taj što uz porodilište nisu formirane neophodne prateće službe, anestezija i transfuzija prije svih, tako da se većina Preševljanki i dalje odlučuje za porođaj u Vranju, svijesne mogućih komplikacija.
Salihu kaže da niko nije insistirao na tome da u preševskoj bolnici rade isključivo Albanci, već bi jedini kriterijum bio stručnost.
Pčinjski okrug, sa sjedištem u Vranju, ima 230.000 stanovnika, od čega trećinu čine Albanci. No, i pored toga, u regionalnoj vranjskoj bolnici ne radi ni jedan pripadnik ove zajednice.
I na ovoj činjenici potencira Ragmi Mustafa, predsjednik Nacionalnog savjeta Albanaca kada se zalaže za otvaranje bolnice u Preševu, što je po njemu jedan od koraka u “decentralizaciji koja je neophodna Srbiji” jer, kako naglašava, “ekstremna centralizacija vlasti prirodno ima za posljedicu institucionalnu i socijalnu dezintegraciju”.
“Zdravlje je jedno od osnovnih ljudskih prava, što znači da Srbija mora da obezbjedi pristup blagovremenoj i kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti za sve svoje građane, a na primjeru pandemije videlo se da to nije slučaj sa Albancima Preševske doline”, kaže Mustafa.
Prema njegovim riječima, pandemija je pokazala krhkost zdravstvenog sistema i pokazala neophodnost postojanja bolnice za građane Bujanovca i Preševa.
Mustafa je, sumnjajući u dobre namjere ljekara u Srbiji i pozivajući se na nepovjerenje u srpske ljekare, na početku pandemije od kosovskih vlasti tražio mogućnost da se Albanci Preševske doline od kovida 19 liječe u Prištini, ali za tako nešto nije dobio dozvolu.
Takav njegov zahtjev naišao je na burne reakcije građana srpske, ali i albanske zajednice, a reagovalo je Udruženje albanskih ljekara “Lekari Doline” apelom sunarodnicima da bez straha prihvate hospitalizaciju i liječenje u bolnicama u Srbiji.
Poput Salihua, i Mustafa je u ime institucije koju vodi, poslije konsultacija sa lokalnim ljekarskim udruženjima, političkim predstavnicima i ekspertima zdravstvene zaštite, zvanično zatražio otvaranje bolnice, ali odgovor iz Beograda nije dobio.
“Država je dužna da raspodjeli i obezbjedi resurse i zdravstvene usluge. Preševska dolina želi da njeni građani uživaju podjednako pravo na zdravlje i žive bez diskriminacije sa pravovremenim pristupom zdravstvenoj zaštiti”, naglašava Mustafa.
Temu sa zdravlja prebacuje na polje politike, pa podsjeća da je pružanje sekundarne (bolničke) zdravstvene zaštite za pripadnike albanske zajednice predviđena i “Planom od sedam tačaka” koji je još 2013. godine usvojila Vlada Srbije, a tiče se prava Albanaca.
“Otvaranje bolnice nije naš hir, već potreba ali i institucionalna obaveza države Srbije”, smatra.
Mustafa je uvjeren da odbijanje države da u Preševskoj dolini otvori bolnicu zapravo predstavlja još jedan od primjera kršenja prava Albanaca, i podsjeća na smjenu dr Salihua sa čela preševskog Doma zdravlja koga je na tom mjestu nasljedio dr Boban Spasić.
“Ne želeći da ulazim u stručne kvalitete dr Spasića, postavljam pitanje po kojim kriterijumima je za direktora Doma zdravlja u Preševu, opštini sa preko 95 odsto Albanaca, u zdravstvenoj ustanovi sa 55 ljekara od kojih je 50 pripadnika albanske zajednice a samo pet iz srpske, izabran Srbin da vodi ovu ustanovu”, pita Mustafa.
Lokalne samouprave u Srbiji mogu da postavljaju rukovodioce samo u svojim javnim preduzećima i nemaju nikakve ingerencije u državnim službama, firmama i ustanovama na svojoj teritoriji.
Mustafa podsjeća da resorni ministar postavlja direktore čak i u školama u kojima se nastava izvodi na albanskom jeziku, kao i čelne ljude katastarskih službi, Poreske uprave, inspekcija, domova zdravlja…
“Kao da postoji neki tajni plan Vlade Srbije protiv njenih građana iz albanske zajednice”, ocjenjuje Mustafa.
Za Nenada Mitrovića, narodnog poslanika Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS) i lidera stranke u Bujanovcu, nema dileme da je zahtjev za otvaranje bolnice u Preševu politički motivisan.
“Postoji vranjska regionalna bolnica, čiji su kapaciteti projektovani za čitav Pčinjski okrug, pa i za Albance koji se u njoj nesmetano liječe i dobijaju svu potrebnu zdravstvenu njegu. Zbog toga smatram da su zahtjevi za preševskom bolnicom politički. Radi se o prijedlogu sa secesionističkim prizvukom, ali i želji albanskih političara da skretanjem pažnje prikriju svoje loše upravljanje Bujanovcem i Preševom, gdje su na vlasti bez Srba”, kaže Mitrović.
Izvor: Al Jazeera
Put dug pedesetak kilometara od Preševa, gradića na krajnjem jugu Srbije na tromeđi sa Kosovom i Sjevernom Makedonijom, pa do bolnice u Vranju ume da potraje i duže od pola sata, isuviše vremena u situacijama kada sekunde odlučuju o životu ili smrti, poput saobraćajnih nesreća ili teških hroničnih stanja.
Salihu je do marta ove godine bio jedini Albanac na čelu neke zdravstvene ustanove u Srbiji, a onda je odlukom resornog ministra Zlatibora Lončara, bez ikakvog obrazloženja, smjenjen sa te funkcije.
Dok se nalazio na njoj, zvanično je nekoliko puta od ministra, ali i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premijerke Ane Brnabić, tražio da Preševo dobije bolnicu. Odgovor sa visokih mjesta u Beogradu i dalje nije stigao 400 kilometara južno, u opštinu sa 40.000 stanovnika od kojih 95 odsto čine etnički Albanci.
“Pitanje otvaranja bolnice u Preševu nije političko, kako smatraju Beograd ali i neki lokalni politički krugovi, već praktično. Albancima iz Preševa, ali i onima u susjednom Bujanovcu, liječenje bi znatno bilo olakšano kada bi sa medicinskim osobljem mogli da komuniciraju na maternjem jeziku. Međutim, udaljenost od Vranja je ključni motiv mog zahtjeva da dobijemo bolnicu”, napominje Salihu.
Samo dozvola za gradnju i plate za zaposlene
Zahtjevi koje postavlja, dodaje, nisu megalomanski. Objašnjava da su Preševu neophodna samo tri odjeljenja u kojima bi radili specijalisti sa pratećim osobljem.
“Najprije pedijatrija, da ne bismo djecu, kao što je sada slučaj, slali u Vranje zbog obične dijareje, zatim internistička služba i urgentna hirurgija”, kaže sagovornik.
Kao najzanimljivije od svega ističe da se od države traži samo dozvola za izgradnju bolničke zgrade i da resorno ministarstvo izdvoji novac za plate zaposlenih.
“Lokalna samouprava bi obezbjedila plac, a naša mnogobrojna dijaspora pristala je da kompletno opremi bolnicu. Država bi, dakle, imala minimalna ulaganja, ali nisu nas ni udostojili odgovora”, razočaran je Salihu, specijalista stomatologije.
Kao primjer pogrešne investicije Salihu navodi otvaranje vanbolničkog porodilišta u Preševu, 2015. godine. Od ukupno 300 beba, koliko se prosječno rodi u Preševu svake godine, tek 40-ak porođaja obavi se u Preševu. Razlog je taj što uz porodilište nisu formirane neophodne prateće službe, anestezija i transfuzija prije svih, tako da se većina Preševljanki i dalje odlučuje za porođaj u Vranju, svijesne mogućih komplikacija.
Salihu kaže da niko nije insistirao na tome da u preševskoj bolnici rade isključivo Albanci, već bi jedini kriterijum bio stručnost.
Decentralizacija koja je neophodna Srbiji
Pčinjski okrug, sa sjedištem u Vranju, ima 230.000 stanovnika, od čega trećinu čine Albanci. No, i pored toga, u regionalnoj vranjskoj bolnici ne radi ni jedan pripadnik ove zajednice.
I na ovoj činjenici potencira Ragmi Mustafa, predsjednik Nacionalnog savjeta Albanaca kada se zalaže za otvaranje bolnice u Preševu, što je po njemu jedan od koraka u “decentralizaciji koja je neophodna Srbiji” jer, kako naglašava, “ekstremna centralizacija vlasti prirodno ima za posljedicu institucionalnu i socijalnu dezintegraciju”.
“Zdravlje je jedno od osnovnih ljudskih prava, što znači da Srbija mora da obezbjedi pristup blagovremenoj i kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti za sve svoje građane, a na primjeru pandemije videlo se da to nije slučaj sa Albancima Preševske doline”, kaže Mustafa.
Prema njegovim riječima, pandemija je pokazala krhkost zdravstvenog sistema i pokazala neophodnost postojanja bolnice za građane Bujanovca i Preševa.
Mustafa je, sumnjajući u dobre namjere ljekara u Srbiji i pozivajući se na nepovjerenje u srpske ljekare, na početku pandemije od kosovskih vlasti tražio mogućnost da se Albanci Preševske doline od kovida 19 liječe u Prištini, ali za tako nešto nije dobio dozvolu.
Takav njegov zahtjev naišao je na burne reakcije građana srpske, ali i albanske zajednice, a reagovalo je Udruženje albanskih ljekara “Lekari Doline” apelom sunarodnicima da bez straha prihvate hospitalizaciju i liječenje u bolnicama u Srbiji.
‘Otvaranje bolnice nije hir’
Poput Salihua, i Mustafa je u ime institucije koju vodi, poslije konsultacija sa lokalnim ljekarskim udruženjima, političkim predstavnicima i ekspertima zdravstvene zaštite, zvanično zatražio otvaranje bolnice, ali odgovor iz Beograda nije dobio.
“Država je dužna da raspodjeli i obezbjedi resurse i zdravstvene usluge. Preševska dolina želi da njeni građani uživaju podjednako pravo na zdravlje i žive bez diskriminacije sa pravovremenim pristupom zdravstvenoj zaštiti”, naglašava Mustafa.
Temu sa zdravlja prebacuje na polje politike, pa podsjeća da je pružanje sekundarne (bolničke) zdravstvene zaštite za pripadnike albanske zajednice predviđena i “Planom od sedam tačaka” koji je još 2013. godine usvojila Vlada Srbije, a tiče se prava Albanaca.
“Otvaranje bolnice nije naš hir, već potreba ali i institucionalna obaveza države Srbije”, smatra.
Mustafa je uvjeren da odbijanje države da u Preševskoj dolini otvori bolnicu zapravo predstavlja još jedan od primjera kršenja prava Albanaca, i podsjeća na smjenu dr Salihua sa čela preševskog Doma zdravlja koga je na tom mjestu nasljedio dr Boban Spasić.
“Ne želeći da ulazim u stručne kvalitete dr Spasića, postavljam pitanje po kojim kriterijumima je za direktora Doma zdravlja u Preševu, opštini sa preko 95 odsto Albanaca, u zdravstvenoj ustanovi sa 55 ljekara od kojih je 50 pripadnika albanske zajednice a samo pet iz srpske, izabran Srbin da vodi ovu ustanovu”, pita Mustafa.
Predstavnici vladajuće stranke odbijaju kritike
Lokalne samouprave u Srbiji mogu da postavljaju rukovodioce samo u svojim javnim preduzećima i nemaju nikakve ingerencije u državnim službama, firmama i ustanovama na svojoj teritoriji.
Mustafa podsjeća da resorni ministar postavlja direktore čak i u školama u kojima se nastava izvodi na albanskom jeziku, kao i čelne ljude katastarskih službi, Poreske uprave, inspekcija, domova zdravlja…
“Kao da postoji neki tajni plan Vlade Srbije protiv njenih građana iz albanske zajednice”, ocjenjuje Mustafa.
Za Nenada Mitrovića, narodnog poslanika Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS) i lidera stranke u Bujanovcu, nema dileme da je zahtjev za otvaranje bolnice u Preševu politički motivisan.
“Postoji vranjska regionalna bolnica, čiji su kapaciteti projektovani za čitav Pčinjski okrug, pa i za Albance koji se u njoj nesmetano liječe i dobijaju svu potrebnu zdravstvenu njegu. Zbog toga smatram da su zahtjevi za preševskom bolnicom politički. Radi se o prijedlogu sa secesionističkim prizvukom, ali i želji albanskih političara da skretanjem pažnje prikriju svoje loše upravljanje Bujanovcem i Preševom, gdje su na vlasti bez Srba”, kaže Mitrović.
Izvor: Al Jazeera
