Otkazivanje sastanka na kome je prvog jula u Parizu trebalo da se sastanu najviši zvaničnici Srbije i Kosova, i u prisustvu francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i njemačke kancelarke Angele Merkel nađu rješenje za blokadu dijaloga, signal je da bi Sjedinjene Države trebalo značanije da se uključe u pregovore Beograda i Prištine, kaže u razgovoru za Glas Amerike Edward P. Joseph, predavač na Institutu za međunarodnu politiku Univerziteta Johns Hopkins u Vašingtonu.
Joseph uvjerava da su toga svijesne obje strane u dijalogu, tvrdeći istovremeno, da je siguran da mogući veći angažman Amerike ne bi pobudio zahteve lidera Srbije za značajnijim učešćem Rusije.
"Sljedeći korak treba da bude iskorak ključnih učesnika, a u to bi morale biti uključene i Sjedinjene Američke Države. Vidjeli smo da je predsjednik Vučić, kada je iznosio očekivanja da bi pariski susret mogao biti otkazan, pominjao Sjedinjene Države. Prethodno su Thaçi i kosovka strana više puta na to ukazivali. Važno je primjetiti da je Beograd uvideo koliko bi značajan bio veći angažman Sjedinjenih Država. Podsjećam da je Ivica Dačić, aktuelni šef diplomatije i bivši premijer, govorio o tome u jednom intervjuu u maju. Odmah poslije samita u Berlinu koji je označio kao neuspješan. Kao jedan od glavnih razloga za neuspjeh označio je odsustvo Sjedinjenih Država. Djeluje mi da u vezi sa većom ulogom SAD-a u pregovorima nema nesuglasica između Srbije i Kosova", kaže Edward P. Joseph.
Glas Amerike: I u Srbiji se pominjalo da bi propast pariskog sastanka mogla dovesti do značajnijeg angažmana SAD i mogućeg uključivanja američkih eksperata. Ko bi mogli biti ti ljudi i šta konkretno mogu da učine?
Joseph: Američka vlada, Evropska unija i ključne evropske vlade trebalo bi da potraže savjete od poznavalaca prilika, ljudi koji su bili na terenu i raspolažu pravim informacijama. Po mom mišljenju, to bi trebalo da budu ljudi koji mogu ponuditi alternative ideji koju su, međunaordni eksperti i regionalni lideri u Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i Bosni, odbacili kao veoma opasne. Mislim tu na zamjenu teritorija. Potrebne su nove ideje i mislim da bi američka vlada trebalo da konsultuje stručnjake o tom pitanju.
Glas Amerike: Šta bi mogla biti novoponuđeni predlozi rješenja – pored ideja o podjeli, promjeni granica ili razmjeni teritorija, koje smo već čuli?
Joseph: Zalažem se za potpunu promjenu pristupa u rješavanju ovog pitanja. Dosadašnja strategija je zasnovana na kompenzovanju Vučića zbog toga što predvodi Srbiju do sporazuma sa Kosovom. Koncept kompenzacije za gubitak Kosova je upravo ono što vodi logici teritorijalne razmjene ili podjele – što otvara pitanje granica u Bosni, kao i drugdje u regionu. Zato ističem komentare drugih lidera – crnogorskih, makedonskih. Predsjednik Stevo Pendarovski nije mogao biti više u pravu kada je razmjenu teritorija označio najglupljom idejom za koju je ikada čuo – ukazavši na sve opasnosti takvog pristupa. To su ljudi koji moraju da žive sa posljedicama. Alternativa kompenzovanja Srbije i Vučića za gubitak Kosova je učiniti upravo suprotno. Časno i dostojanstveno očuvati trajne veze Srbije sa Kosovom dok se u kontekstu međusobnog prizanja proces okončava postojanjem nezavisne države Kosovo. Među mnogim načinima za koje mislim da je moguće uraditi nalazi se i ideja o obezbjeđivanju suvereniteta Srpskoj pravoslavnoj crkvi i imovini kojom raspolaže na Kosovu južno od Ibra. Dati crkvi potpuni suverenitet bio bi znak za Srbe koji žive na Kosovu i u Srbiji da su večno vezani za to područje. I da su dobrodošli da ostanu na Kosovu.
Glas Amerike: Sugerisali ste uključivanje SAD. Šta sa Rusijom?
Joseph: Ne vjerujem da Rusija u ovom slučaju može biti od pomoći. Interes Rusije se umnogome razlikuje od interesa Evrope i Amerike. Ruski interesi su negativni. U interesu joj nije da problem bude riješen – već da se problem očuva. To je i više nego jasno u svijetlu negativnog uticaja koji Rusija razvija u Srbiji, na srpske vlasti, kao i predsjednika Aleksandra Vučića. Sjedinjene Države i Evropska unija zainteresovane su za rješavanje, a ne za produbljivanje problema. I vjerujem da su iskreno zainteresovane za stabilnost i napredak Srbije i Kosova.
Glas Amerike: Međutim, imajući u vidu mogući značajniji angažman SAD dio srpske javnosti nesumnjivo će tražiti uključivanje i Rusije? Kako izaći na kraj sa tim?
Joseph: Ne mislim da je to tačno. Kada je Ivica Dačić pominjao moguće uključivanje Sjedinjenih Država uopšte nije govorio o Rusiji. Nikakvog pomjena Rusije nije bilo. Niti neke druge države, osim SAD. Vjerujem da obje strane shvataju da je dijalog predvodila Evropska unija i visoka predstavnica Federica Mogherini. Zvanično, nikada nije bilo nikakvih pomjena o ukljulivanju Rusije. Niti ranije, niti danas. Sjedinjene Države su uvijek bile strana koja je pružala podršku i igrala važnu ulogu i kada su se dogodili pomaci u normalizaciji – u vrijeme baronice Ahton. Niko tada nije postavljao pitanje gdje je Rusija. Amerika je bila prisutna, a čak ni Moskva zbog toga nije negodovala.
Glas Amerike: Koliko su Srbija i Kosovo, strane u pregovorima, udaljene u ovom trenutku?
Joseph: Dobra vijest je da su predsjednici Vučić i Thaçi učesnici pregovora već neko duže vrijeme. Samim tim su i razvili neki odnos. Gaje izvjestan stepen međusobnog razumjevanja i kada razgovaraju – to čine konkretno. Međutim, problem je što bez izrazitog spoljnog uticaja rješenje do koga bi mogli doći nosi znatne rizike. Kako po njih dvojicu tako i za region. Mnogo bi teže bilo na terenu primeniti koncept teritorijalne razmjene. Ono što bi Srbi trebalo posebno da razumiju su razorne posljedice takvog rješenja. Koje bi naročito ugrozile Srbe naseljene južno od reke Ibar. Ako bi do toga došlo –Srbi koji bi ostali ispod linije podele ne bi zadržali isti stepen zaštite i ne bi mogli da očuvaju svoju poziciju na Kosovu. To bi bila tragedija, kako za sve Srbe, tako i za Albance.
"Sljedeći korak treba da bude iskorak ključnih učesnika, a u to bi morale biti uključene i Sjedinjene Američke Države. Vidjeli smo da je predsjednik Vučić, kada je iznosio očekivanja da bi pariski susret mogao biti otkazan, pominjao Sjedinjene Države. Prethodno su Thaçi i kosovka strana više puta na to ukazivali. Važno je primjetiti da je Beograd uvideo koliko bi značajan bio veći angažman Sjedinjenih Država. Podsjećam da je Ivica Dačić, aktuelni šef diplomatije i bivši premijer, govorio o tome u jednom intervjuu u maju. Odmah poslije samita u Berlinu koji je označio kao neuspješan. Kao jedan od glavnih razloga za neuspjeh označio je odsustvo Sjedinjenih Država. Djeluje mi da u vezi sa većom ulogom SAD-a u pregovorima nema nesuglasica između Srbije i Kosova", kaže Edward P. Joseph.
Glas Amerike: I u Srbiji se pominjalo da bi propast pariskog sastanka mogla dovesti do značajnijeg angažmana SAD i mogućeg uključivanja američkih eksperata. Ko bi mogli biti ti ljudi i šta konkretno mogu da učine?
Joseph: Američka vlada, Evropska unija i ključne evropske vlade trebalo bi da potraže savjete od poznavalaca prilika, ljudi koji su bili na terenu i raspolažu pravim informacijama. Po mom mišljenju, to bi trebalo da budu ljudi koji mogu ponuditi alternative ideji koju su, međunaordni eksperti i regionalni lideri u Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i Bosni, odbacili kao veoma opasne. Mislim tu na zamjenu teritorija. Potrebne su nove ideje i mislim da bi američka vlada trebalo da konsultuje stručnjake o tom pitanju.
Glas Amerike: Šta bi mogla biti novoponuđeni predlozi rješenja – pored ideja o podjeli, promjeni granica ili razmjeni teritorija, koje smo već čuli?
Joseph: Zalažem se za potpunu promjenu pristupa u rješavanju ovog pitanja. Dosadašnja strategija je zasnovana na kompenzovanju Vučića zbog toga što predvodi Srbiju do sporazuma sa Kosovom. Koncept kompenzacije za gubitak Kosova je upravo ono što vodi logici teritorijalne razmjene ili podjele – što otvara pitanje granica u Bosni, kao i drugdje u regionu. Zato ističem komentare drugih lidera – crnogorskih, makedonskih. Predsjednik Stevo Pendarovski nije mogao biti više u pravu kada je razmjenu teritorija označio najglupljom idejom za koju je ikada čuo – ukazavši na sve opasnosti takvog pristupa. To su ljudi koji moraju da žive sa posljedicama. Alternativa kompenzovanja Srbije i Vučića za gubitak Kosova je učiniti upravo suprotno. Časno i dostojanstveno očuvati trajne veze Srbije sa Kosovom dok se u kontekstu međusobnog prizanja proces okončava postojanjem nezavisne države Kosovo. Među mnogim načinima za koje mislim da je moguće uraditi nalazi se i ideja o obezbjeđivanju suvereniteta Srpskoj pravoslavnoj crkvi i imovini kojom raspolaže na Kosovu južno od Ibra. Dati crkvi potpuni suverenitet bio bi znak za Srbe koji žive na Kosovu i u Srbiji da su večno vezani za to područje. I da su dobrodošli da ostanu na Kosovu.
Glas Amerike: Sugerisali ste uključivanje SAD. Šta sa Rusijom?
Joseph: Ne vjerujem da Rusija u ovom slučaju može biti od pomoći. Interes Rusije se umnogome razlikuje od interesa Evrope i Amerike. Ruski interesi su negativni. U interesu joj nije da problem bude riješen – već da se problem očuva. To je i više nego jasno u svijetlu negativnog uticaja koji Rusija razvija u Srbiji, na srpske vlasti, kao i predsjednika Aleksandra Vučića. Sjedinjene Države i Evropska unija zainteresovane su za rješavanje, a ne za produbljivanje problema. I vjerujem da su iskreno zainteresovane za stabilnost i napredak Srbije i Kosova.
Glas Amerike: Međutim, imajući u vidu mogući značajniji angažman SAD dio srpske javnosti nesumnjivo će tražiti uključivanje i Rusije? Kako izaći na kraj sa tim?
Joseph: Ne mislim da je to tačno. Kada je Ivica Dačić pominjao moguće uključivanje Sjedinjenih Država uopšte nije govorio o Rusiji. Nikakvog pomjena Rusije nije bilo. Niti neke druge države, osim SAD. Vjerujem da obje strane shvataju da je dijalog predvodila Evropska unija i visoka predstavnica Federica Mogherini. Zvanično, nikada nije bilo nikakvih pomjena o ukljulivanju Rusije. Niti ranije, niti danas. Sjedinjene Države su uvijek bile strana koja je pružala podršku i igrala važnu ulogu i kada su se dogodili pomaci u normalizaciji – u vrijeme baronice Ahton. Niko tada nije postavljao pitanje gdje je Rusija. Amerika je bila prisutna, a čak ni Moskva zbog toga nije negodovala.
Glas Amerike: Koliko su Srbija i Kosovo, strane u pregovorima, udaljene u ovom trenutku?
Joseph: Dobra vijest je da su predsjednici Vučić i Thaçi učesnici pregovora već neko duže vrijeme. Samim tim su i razvili neki odnos. Gaje izvjestan stepen međusobnog razumjevanja i kada razgovaraju – to čine konkretno. Međutim, problem je što bez izrazitog spoljnog uticaja rješenje do koga bi mogli doći nosi znatne rizike. Kako po njih dvojicu tako i za region. Mnogo bi teže bilo na terenu primeniti koncept teritorijalne razmjene. Ono što bi Srbi trebalo posebno da razumiju su razorne posljedice takvog rješenja. Koje bi naročito ugrozile Srbe naseljene južno od reke Ibar. Ako bi do toga došlo –Srbi koji bi ostali ispod linije podele ne bi zadržali isti stepen zaštite i ne bi mogli da očuvaju svoju poziciju na Kosovu. To bi bila tragedija, kako za sve Srbe, tako i za Albance.
