Dok danima pokušavaju da otjeraju plamen od kućnog praga, žitelje opštine Dragaš iz Gore muče i pljačkaši za koje sumnjaju da dolaze iz Albanije, koji im kradu im stoku, a na meti su i kuće dijasporaca.
Uzair Hamza, koordinator za prava zajednice i integraciju opštine Dragaš i predstavnik sela Gornji Krstac, kaže da se građani Gore ne osjećaju bezbjedno.
- Jedino nam kiša može pomoći. Gori borova šuma, puna lučevine, koja, kada se zapali, gori kao hepo kockice. Kad vatrogasci i mještani koji gase požar pomisle da je gotovo, ponovo izbije požar. Vatra je dolazila 200 metara do sela, u jednom trenutku bojali smo se da će zahvatiti delekovod, ali, srećom nije, opisuje Hamza za srbijanski portal "Vesti" bitku s vatrom. Dodaje da je vatra je oko 19. avgusta prešla granicu sa Alabanijom, te da "možda Direktorijat za hitne intervenciju nije adekvatno u prvom momentu reagovao". A, kada je tri dana kasnije vatra zahvatila čitav Koritnik, kaže on - već je bilo kasno!
Kolika je šteta?
- Pretpostavljam da je izgorelo je oko 2000, od ukupno 7000 hektara šume. Još gori, pa i danas, kada ustanem ujutru, prvo pogledam prema šumi.
Tražili ste pomoć i od KFOR-a, ali su oni rekli da nisu nadliježni?
- Oni su došli da ratuju, a ne da gase požar. Ponašali su se vrlo licemerno. Po zakonu postoji tri nivoa odgovornosti u slučaju požara, pa sam se obratio Ministarstvu za šumarstvo i tražio pomoć od njemačkog KFOR-a. Vojnici su tražili koordinate požara, napravili izviđački let, i potom nam rekli da nemaju balone za vodu kojima se gasi požar. Međutim, u drugoj verziji su rekli da KFOR interveniše isključivo kada su životi građana ugroženi, pa ako procjene da je stanovništvo sto odsto ugroženo, onda će doći. Ljudi koji ne borave na Kosovu iz drugačijeg ugla posmatraju KFOR. A, od prilike, oni gledaju više sebe i svoja posla. I više vole da se slikaju kada negde dođu, nego nešto da konkretno rade.
Mještani Gore su preko ljeta na meti pljačkaša?
- Međunarodna zajednica i KFOR ne razumiju probleme mještana, već problem bezbjednosti na granici posmatraju iz kancelarije. Tokom perioda Jugoslavije je bilo bezbjedno, pa su mještani očekivali da će dolazak NATO, velike vojne sile da im obezbjedi sigurnost. Međutim, razočarani su. Imamo anarhiju u tom predjelu, jer postoje tri malogranička prelaza, koja su namijenjena isključivo za stanovnike goranskih sela, koji su prilikom uspastavljena granice ostali na strani Albanije, a na nekoliko stotina metara od komšija s druge strane. Ali, tu granicu od 36 kilometara može da pređe ko gdje hoće, i kako hoće, pa čak i lopovi. Evidentno je da događaju pljačke napuštenih kuća, krada se stoka iz štala.
Sumnja se da pljačkaši dolaze iz Albanije, lako prelaze granicu?
- Najveći broj pljački po statistici je u Kruševu i Restelici, selima koja se graniče isključivo sa Albancima iz Albanije. Kradu se krave, konji ovce... Zimi nema pljačkaša, snijeg je visok, vide se tragovi. Masovno nam sjeku i šumu, oko pet hektara u ataru jednog sela. Povremeno dođe policija, ali se lopovi lako razbježe. Potrče 100, 200 metara i već su na svojoj teritoriji. Ipak, nisu samo iz Albanije odgovorni, za pljačke. Sumnja se i da ima onih koji namjerno naprave takve tragove. Stanje je konfuzno i nemamo adekvatne mjere zaštite.
Iz Gore je mnogo raseljenih po Zapadu, i njihove kuće su mete lopova?
- Da. Ove godine u Restelici je bilo oko 30 opljačkanih kuća, i to uglavnom onih koji žive i rade u Italiji. Zato se često dogodi da je kuća opljačka, a da mi to ne znamo dok ne dođe vlasnik. Inače, sa ovih prostora u bivšim jugoslovenskim republikama živi oko 8.000 ljudi, a u Zapadnoj Evropi oko 7.000. Građani se osjećaju nesigurnim. Policija pokušava koliko može, ali ne radi baš dobro.
Bez zaštite
Šta očekujete od policije?
- Model sistema zaštite je loš. Centar pogranične policije je u Đakovici koje je udaljena od Dragaša oko 60 kilometara. Postoje pogranične zelene patrole, koje samo nadgledaju, u prolazu. Tražili smo da postave bar stalne punktove, i da možemo da se oslonimo na policiju u svakom trenutku, a ne da čekamo - da li će ili neće doći. Na malograničnim prelazima policija je tu samo do 16 časova, a poslije više nema nikoga.
Zaboravili na tragediju
Zimus je u Restelici snežna lavina zatrpala deset članova porodice Reka, da li je teren saniran da se takve tragedije ne bi ponavljale?
- Prošlo je osam mjeseci, ali osim procjene štete koja iznosi oko pola miliona eura, ništa nije urađeno na sanaciji, nisu očišćene ruševine. Ministar za zajednice i povratak u Vladi Kosova Radoica Tomić je obećao da će dati materijal za 25 kuća, ali prvo mora da se raščisti teren. Od njega smo dobili 30.000 eura za raščišćavanje dvije stjene gdje je postajala opasnost od odrona. Tražili smo da se postave stubovi koji bi zadržali nalet snega, ali ni to nije urađeno. U budžetu Kosova nisu predložena ni usvojena nikakva sredstva za to.
- Jedino nam kiša može pomoći. Gori borova šuma, puna lučevine, koja, kada se zapali, gori kao hepo kockice. Kad vatrogasci i mještani koji gase požar pomisle da je gotovo, ponovo izbije požar. Vatra je dolazila 200 metara do sela, u jednom trenutku bojali smo se da će zahvatiti delekovod, ali, srećom nije, opisuje Hamza za srbijanski portal "Vesti" bitku s vatrom. Dodaje da je vatra je oko 19. avgusta prešla granicu sa Alabanijom, te da "možda Direktorijat za hitne intervenciju nije adekvatno u prvom momentu reagovao". A, kada je tri dana kasnije vatra zahvatila čitav Koritnik, kaže on - već je bilo kasno!
Kolika je šteta?
- Pretpostavljam da je izgorelo je oko 2000, od ukupno 7000 hektara šume. Još gori, pa i danas, kada ustanem ujutru, prvo pogledam prema šumi.
Tražili ste pomoć i od KFOR-a, ali su oni rekli da nisu nadliježni?
- Oni su došli da ratuju, a ne da gase požar. Ponašali su se vrlo licemerno. Po zakonu postoji tri nivoa odgovornosti u slučaju požara, pa sam se obratio Ministarstvu za šumarstvo i tražio pomoć od njemačkog KFOR-a. Vojnici su tražili koordinate požara, napravili izviđački let, i potom nam rekli da nemaju balone za vodu kojima se gasi požar. Međutim, u drugoj verziji su rekli da KFOR interveniše isključivo kada su životi građana ugroženi, pa ako procjene da je stanovništvo sto odsto ugroženo, onda će doći. Ljudi koji ne borave na Kosovu iz drugačijeg ugla posmatraju KFOR. A, od prilike, oni gledaju više sebe i svoja posla. I više vole da se slikaju kada negde dođu, nego nešto da konkretno rade.
Mještani Gore su preko ljeta na meti pljačkaša?
- Međunarodna zajednica i KFOR ne razumiju probleme mještana, već problem bezbjednosti na granici posmatraju iz kancelarije. Tokom perioda Jugoslavije je bilo bezbjedno, pa su mještani očekivali da će dolazak NATO, velike vojne sile da im obezbjedi sigurnost. Međutim, razočarani su. Imamo anarhiju u tom predjelu, jer postoje tri malogranička prelaza, koja su namijenjena isključivo za stanovnike goranskih sela, koji su prilikom uspastavljena granice ostali na strani Albanije, a na nekoliko stotina metara od komšija s druge strane. Ali, tu granicu od 36 kilometara može da pređe ko gdje hoće, i kako hoće, pa čak i lopovi. Evidentno je da događaju pljačke napuštenih kuća, krada se stoka iz štala.
Sumnja se da pljačkaši dolaze iz Albanije, lako prelaze granicu?
- Najveći broj pljački po statistici je u Kruševu i Restelici, selima koja se graniče isključivo sa Albancima iz Albanije. Kradu se krave, konji ovce... Zimi nema pljačkaša, snijeg je visok, vide se tragovi. Masovno nam sjeku i šumu, oko pet hektara u ataru jednog sela. Povremeno dođe policija, ali se lopovi lako razbježe. Potrče 100, 200 metara i već su na svojoj teritoriji. Ipak, nisu samo iz Albanije odgovorni, za pljačke. Sumnja se i da ima onih koji namjerno naprave takve tragove. Stanje je konfuzno i nemamo adekvatne mjere zaštite.
Iz Gore je mnogo raseljenih po Zapadu, i njihove kuće su mete lopova?
- Da. Ove godine u Restelici je bilo oko 30 opljačkanih kuća, i to uglavnom onih koji žive i rade u Italiji. Zato se često dogodi da je kuća opljačka, a da mi to ne znamo dok ne dođe vlasnik. Inače, sa ovih prostora u bivšim jugoslovenskim republikama živi oko 8.000 ljudi, a u Zapadnoj Evropi oko 7.000. Građani se osjećaju nesigurnim. Policija pokušava koliko može, ali ne radi baš dobro.
Bez zaštite
Šta očekujete od policije?
- Model sistema zaštite je loš. Centar pogranične policije je u Đakovici koje je udaljena od Dragaša oko 60 kilometara. Postoje pogranične zelene patrole, koje samo nadgledaju, u prolazu. Tražili smo da postave bar stalne punktove, i da možemo da se oslonimo na policiju u svakom trenutku, a ne da čekamo - da li će ili neće doći. Na malograničnim prelazima policija je tu samo do 16 časova, a poslije više nema nikoga.
Zaboravili na tragediju
Zimus je u Restelici snežna lavina zatrpala deset članova porodice Reka, da li je teren saniran da se takve tragedije ne bi ponavljale?
- Prošlo je osam mjeseci, ali osim procjene štete koja iznosi oko pola miliona eura, ništa nije urađeno na sanaciji, nisu očišćene ruševine. Ministar za zajednice i povratak u Vladi Kosova Radoica Tomić je obećao da će dati materijal za 25 kuća, ali prvo mora da se raščisti teren. Od njega smo dobili 30.000 eura za raščišćavanje dvije stjene gdje je postajala opasnost od odrona. Tražili smo da se postave stubovi koji bi zadržali nalet snega, ali ni to nije urađeno. U budžetu Kosova nisu predložena ni usvojena nikakva sredstva za to.
