Primjetna je žudnja mladih Kosovara za uspjehom, kao i kod svih mladih ljudi u tim godinama. No je bolno kada se u njihovim očima vide razočaranja, bezperspektivnost i zebnja- žive u najizolovanijoj zemlji moderne Evrope zbog ograničenja viznog režima kao posljedica “Šengenskog sporazuma”.
Za mlade u prizrenskom regionu prevashodni cilj na kojima bi trebalo da se pozabave politički lideri svih etničkih zajednica je kvalitetno obrazovanje i zapošljavanje, a kod bošnjačke zajednice ujedinjenje političkog korpusa na zajedničkim ciljevima očuvanja iopstanka zajednice, te i na ukidanju viznog režima za Kosovare.
I dok se Europa integriše i briše svoje međudržavne granice, u toj istoj modernoj Europi istovremeno još uvijek postoji vizni režim, kao sto je slučaj sa Kosovom. Mladim ljudima onemogućava slobodno kretanje, ili samo uz velike novčane troškove, gubitak vremena i ponižavanjaispred veleposlanstva u kojima traže vize.
“Što se nas omladine tiče, želimo da ostvarimo neke, u svijetu već lahke, ciljeve. Da političari rade na ovim našim željama koje su u svijetu već elementarno ljudsko pravo. Kvalitetno obrazovanje i zapošljavanje koje bi nam omogućilo ostvarivanje našh glavnih želja, a to je ostanak na svojim vjekovnim ognjištima“, kaže Melisa Sagdati i dodaje „da se nada da će se lanci oko Kosova olabaviti i omogućiti slobodu kretanja njegovim gradjanima“.
Druga naša sagovornica Isma Šabani, također iz bošnjačke zajednice, pored riješavanja probelma zapošljavanja mladih ljudi i vizne liberalizacije smatra da je „potrebno veće angažiranje bošnjačkih političkih predstavnika na poboljšanje položaja mladih kroz razne vidove projekta”.
“Oni bi trebali kroz projekte otkrivanja poželjnih zanimanja na osnovu tržišne potražnje vršiti senzibilizaciju nas mladih u cilju lakseg pronalaženja radnih mjesta, kojih je sve manje a odlasci u zemljama zapadne Europe sve više. Zato je neophodno jedinstvo bošnjačkog političkog korpusa na zajedničkim ciljevima očuvanja i opstanka zajednice”, dodala je Šabanijeva.
“Najveća nam je želja da ostanemo živjeti u našoj državi, ali su naše želje i malo dalje a koje ne možemo ostvariti bez ukidanja viznog režima”, kaže Melit Bytiqi mladi Prizrenac iz albanske zajednice.
A da će narod jednog dana prepoznati i uspjehe i neuspjehe svojih političkih predstavnika, tvrdi i Ramit Osmani. On ističe da je “odliv Bošnjaka u zemlje zapadne Europe upravo neispunjavanje uslova obećanih svojim biračima tokom predizbornih kampanja”.
“Narod će jednom i zatražiti od svih političkih subjekata da polože račune. Moraju biti više uz narod, provoditi više vremena uz njega, jer vremene, zaista više nema. Moraju shvatiti i narod i političari da su međusobno povezani. Posebno da političari shvate da su upravo tamo gdje jesu zahvaljujući tom narodu, zahvaljujući njihovim glasovima dobijaju te funkcije. I kada ta mjesta dobiju da opravdaju dato povjerenje”, kaže Osmani, istakavši posebnu težinu ograničenosti slobode kretanja Kosovara, građana najizolovanije zemlje u Europi.
“Biti građanin najizolovanije zemlje na starom kontinentu-Europi je ponižavajuće i bolno, ali je još bolnije i ponižavajuće posmatrati kolone više hiljada naših koji napuštaju svoja ognjišta”, dodao je njegov sugrađanin, mladi Albanac Bafti Paqarizi.
A da ima, naravno, i optimista po ovom pitanju primjer je mlada Bošnkinja iz Prizrena- Mersiha Meta:
“Trebalo bi biti napretka u svim zajednicama koje žive na Kosovu. Moramo da se borimo sami, jer ako se ne borimi sami, niko nam drugi neće donijeti uspjehe i prava zajednicama”, smatra gospođa Meta.
Kroz ovu anketu primjećuje se žudnja mladih za uspjehom, kao i kod svih mladih ljudi u tim godinama starog kontinenta. No je bolno kada se u njihovim očima vide razočaranja, bezperspektivnost i zebnja- žive u najizolovanijoj zemlji moderne Evrope zbog ograničenja viznog režima kao posljedica “Šengenskog sporazuma”.
I dok se Europa integriše i briše svoje međudržavne granice, u toj istoj modernoj Europi istovremeno još uvijek postoji vizni režim, kao sto je slučaj sa Kosovom. Mladim ljudima onemogućava slobodno kretanje, ili samo uz velike novčane troškove, gubitak vremena i ponižavanjaispred veleposlanstva u kojima traže vize.
“Što se nas omladine tiče, želimo da ostvarimo neke, u svijetu već lahke, ciljeve. Da političari rade na ovim našim željama koje su u svijetu već elementarno ljudsko pravo. Kvalitetno obrazovanje i zapošljavanje koje bi nam omogućilo ostvarivanje našh glavnih želja, a to je ostanak na svojim vjekovnim ognjištima“, kaže Melisa Sagdati i dodaje „da se nada da će se lanci oko Kosova olabaviti i omogućiti slobodu kretanja njegovim gradjanima“.
Druga naša sagovornica Isma Šabani, također iz bošnjačke zajednice, pored riješavanja probelma zapošljavanja mladih ljudi i vizne liberalizacije smatra da je „potrebno veće angažiranje bošnjačkih političkih predstavnika na poboljšanje položaja mladih kroz razne vidove projekta”.
“Oni bi trebali kroz projekte otkrivanja poželjnih zanimanja na osnovu tržišne potražnje vršiti senzibilizaciju nas mladih u cilju lakseg pronalaženja radnih mjesta, kojih je sve manje a odlasci u zemljama zapadne Europe sve više. Zato je neophodno jedinstvo bošnjačkog političkog korpusa na zajedničkim ciljevima očuvanja i opstanka zajednice”, dodala je Šabanijeva.
“Najveća nam je želja da ostanemo živjeti u našoj državi, ali su naše želje i malo dalje a koje ne možemo ostvariti bez ukidanja viznog režima”, kaže Melit Bytiqi mladi Prizrenac iz albanske zajednice.
A da će narod jednog dana prepoznati i uspjehe i neuspjehe svojih političkih predstavnika, tvrdi i Ramit Osmani. On ističe da je “odliv Bošnjaka u zemlje zapadne Europe upravo neispunjavanje uslova obećanih svojim biračima tokom predizbornih kampanja”.
“Narod će jednom i zatražiti od svih političkih subjekata da polože račune. Moraju biti više uz narod, provoditi više vremena uz njega, jer vremene, zaista više nema. Moraju shvatiti i narod i političari da su međusobno povezani. Posebno da političari shvate da su upravo tamo gdje jesu zahvaljujući tom narodu, zahvaljujući njihovim glasovima dobijaju te funkcije. I kada ta mjesta dobiju da opravdaju dato povjerenje”, kaže Osmani, istakavši posebnu težinu ograničenosti slobode kretanja Kosovara, građana najizolovanije zemlje u Europi.
“Biti građanin najizolovanije zemlje na starom kontinentu-Europi je ponižavajuće i bolno, ali je još bolnije i ponižavajuće posmatrati kolone više hiljada naših koji napuštaju svoja ognjišta”, dodao je njegov sugrađanin, mladi Albanac Bafti Paqarizi.
A da ima, naravno, i optimista po ovom pitanju primjer je mlada Bošnkinja iz Prizrena- Mersiha Meta:
“Trebalo bi biti napretka u svim zajednicama koje žive na Kosovu. Moramo da se borimo sami, jer ako se ne borimi sami, niko nam drugi neće donijeti uspjehe i prava zajednicama”, smatra gospođa Meta.
Kroz ovu anketu primjećuje se žudnja mladih za uspjehom, kao i kod svih mladih ljudi u tim godinama starog kontinenta. No je bolno kada se u njihovim očima vide razočaranja, bezperspektivnost i zebnja- žive u najizolovanijoj zemlji moderne Evrope zbog ograničenja viznog režima kao posljedica “Šengenskog sporazuma”.
