Nedostatak radne snage

Nedostatak radne snage na Kosovu počeo je da donosi mnogo problema kompanijama. Većina njih je već primila radnike iz inostranstva, poput Bangladeša, Nepala, Indije i Turske. Produženo radno vrijeme, uskraćivanje godišnjih odmora, rad bez ugovora, niske i zakašnjele plate su pritužbe koje godinama iskazuju radnici privatnog sektora. Drugi razlog koji je doveo do krize radnika je iseljavanje građana.

Mjesecima ili čak godinama Kosovo se suočava sa nedostatkom radnika raznih profila, od konobara i krojača do ljekara i medicinskih sestara.

Interes građana za rad, posebno u privatnom sektoru, opao je iz nekoliko razloga. One se uglavnom odnose na nedostatak ugovora, rad vikendom, neplaćanje prekovremenog rada, niske plate i drugo.

Drugi razlog koji je doveo do krize radnika je iseljavanje građana.

Minimalna plata na Kosovu od 2011. godine iznosi 130 eura za osobe mlađe od 35 godina i 170 eura za starije od 35 godina. Dok je prosječna bruto plata za 2021. godinu, prema Agenciji za statistiku Kosova, bila 484 eura.

Nedostatak radne snage je od nedavno postao očigledan.

Na vratima i prozorima preduzeća na Kosovu česte su objave preko kojih se traže radnici.

Prodavci, blagajnici, krojači, kuhari i konobari su zanimanja koja su najtraženija posljednjih mjeseci.

Ali poziv za posao građanima Kosova se čini besmislenim.

Umjesto toga, građani stranih zemalja se zapošljavaju.

Potražnja za radnom snagom iz inostranstva raste

U Privrednoj komori Kosova su kazali da postoji na desetine kompanija koje su već angažovale radnike iz drugih zemalja, uglavnom azijskih, a isto toliko kompanija traži radnu snagu iz inostranstva.

„Potražnja za radnom snagom iz inostranstva je sve veća. Radna snaga nam dolazi iz Bangladeša, Turske, Nepala i drugih zemalja“, kaže direktor Privredne komore Kosova Lulzim Rafuna.

Prema njegovim riječima, Kosovo ne uspjeva da se izbori sa nedostatkom radne snage angažovanjem radnika iz drugih zemalja.

"...lokalne kompanije izvještavaju da je radna snaga koja dolazi iz azijskih zemalja nekvalifikovana i da se teško prilagođava uslovima rada na Kosovu".

Rafuna kaže da većina ovih radnika nema konačni cilj tržišta rada na Kosovu. "Radnici koji dolaze iz trećih zemalja potpisuju ugovore o radu uz plate i uslove koje nudi kompanija, na osnovu zakona na snazi, kao što je Zakon o radu".

Prema njegovim riječima, institucije treba da ulože napore da izgrade politike koje će spriječiti veliki bijeg radne snage, jer će gubici u ekonomskom smislu biti veliki.

„Trebalo bi imati za cilj da zaustavimo emigraciju. Ako to ne možemo da zaustavimo, hajde da to svedemo na najmanju moguću mjeru, obezbjeđujući odgovarajući obrazovni sistem, efikasan sistem vladavine prava, dobar zdravstveni sistem i stvaranje pravne i ekonomske sigurnosti za mlade.

Veći strah od 1. januara

Dileme o odlasku dijela radnika iz zemlje, od 1. januara 2024. godine, kada je predviđena liberalizacija viza, natjerale su privrednike da pronađu druge alternative, kako ne bi ostali bez kadrova.

"Neki biznisi su počeli da ugovaraju radnike iz inostranstva, posebno dio gastronomskih djelatnosti", rekao je Hysen Sogojeva, predsjednik Ugostiteljsko-turističke komore.

Ministarstvo spoljnih poslova saopštilo je da su od januara 2022. do juna ove godine odobrili 381 radnu vizu, dok je 165 odbijeno.

"Uglavnom su zahtjevi za radne vize na Kosovu stizali iz Bangladeša, Indije, Nepala, Egipta, Filipina, Pakistana i Bosne i Hercegovine."

Međutim, zapošljavanje stranaca neće biti dugoročno rješenje za preduzeća.

„Na osnovu zakona br. 04/L-205 za Agenciju za zapošljavanje Kosova, Agencija ima mandat da izdaje samo kratkoročne radne dozvole za strance, do 90 dana u svakom periodu od 180 dana u roku od 1 godine“.

Iz Privredne komore kažu kako teku procedure za zapošljavanje ovih radnika.

„Kratkotrajna migracija je moguća. Moguća je i naturalizacija, zatim spajanje porodice, kao i migracija iz ekonomskih i poslovnih razloga.

Ali u većini slučajeva vidimo da preduzeća radnicima iz inostranstva završavaju dugoročne poslovne vize i boravišne dozvole, koje im garantuju i radnu dozvolu”.

Zašto stranci dolaze, a domaći odlaze?

Kosovska alijansa biznisa kaže da se to dešava jer radnici napuštaju Kosovo radi boljeg standarda.

„Postoji nekoliko zemalja koje žele da dođu radnici, poput Turske, Bangladeša, Indije, kao i iz arapskih zemalja, za koje Kosovo nije otvorilo nove mogućnosti za zapošljavanje stranih radnika, ali sa Kosova naši radnici odlaze da pronađu bolji standard u zemljama Zapada“.

Svrha dolaska stranaca na Kosovo je, prema Shahinijevim riječima, samo korišćenje zemlje kao tranzita.

"Oni koji dolaze iz inostranstva koriste Kosovo kao tranzitnu zemlju da bi bili ovdje i da bi imali priliku sa Kosova da pobjegnu negdje drugde", rekao je on.

Međutim, prema Udruženju gastronoma, mnogi od njih su se počeli prilagođavati različitim sektorima gastronomije.

„Kuhinja, pojedini dijelovi, pojedini sektori u gastronomiji, koji nemaju puno komunikacije s kupcima, ali ima i stranaca koji uče jezik i prilagođavaju se vanjskom servisnom dijelu. To nije nešto dobro, jer još uvijek ima dosta nezaposlenih koji se ne angažuju”.

Čak i ekonomski stručnjak, Safet Gërxaliu, kaže da strani radnici mogu da vide Kosovo samo kao tranzitnu zemlju za Evropsku uniju.

“Bojim se da većina onih koji dođu na Kosovo to koristi kao zamah da pobjegnu negdje u Evropu. Vjerujem da zajedno lobiramo i vodimo dijalog da podignemo svijest ne samo među mladim ljudima, već i među kosovskim preduzećima, da učinimo više za radnike i njihove uslove.

Biće veoma teško misliti da će stranci doprineti više od domaćih”.

Zakon o strancima na Kosovu reguliše pitanja u vezi sa davanjem radnih dozvola strancima.

Prema ovom zakonu, fizička lica koja nisu državljani Kosova, kada žele da rade na teritoriji Kosova, moraju dobiti radnu dozvolu. Vlada Kosova svake godine utvrđuje broj radnih dozvola za strane državljane.

Izvor: Monitor/info-ks.net