Specijalni izaslanik za Kosovo nekadašnjeg generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Kofija Anana, Kai Eide izjavio je da Vlada Kosova mora blisko da sarađuje sa saveznicima, naročito kada je u pitanju formiranje Zajednice srpskih opština, te dodao da konačno rješenje u odnosima Srbije i Kosova vidi - u međusobnom priznanju, koje je, konstatuje, sada palo u drugi plan.
Eide je za Nacionale rekao da je prije 18 godina, kada je bio na dužnosti, cilj bio da Srbija prizna Kosovo kao državu i da dođe do uzajamnog priznanja, dodajući da tada nije bilo riječi o tome da Zajednica srpskih opština treba da ima autonomiju i predstavlja "državu u državi".
Zamjera Srbiji što nije priznala Kosovo.
Na pitanje kako vidi to što formiranje ZSO i dalje predstavlja najveći problem, ne samo između Kosova i Srbije, već i u odnosima Kosova sa međunarodnom zajednicom, odgovara da se "pretjeralo sa tim pitanjem" i da "nema apsolutno nikakve simpatije prema onima koji vjeruju da bi to mogla biti neka srpska enklava koja bi kasnije mogla da preraste u neku još veću autonomiju".
Vladi Kosova predlaže da blisko sarađuje sa ključnim saveznicima, a posebno da zajedno sa njima definiše "domet" ZSO.
"Važno je da Vlada Kosova blisko sarađuje sa svojim saveznicima, da utvrdi povezanost opština sa srpskom većinom ili Zajednicom, što je u njenom ustavnom okviru. Morate biti pragmatični po tom pitanju. Ono što sam svaki put ponavljao je da to treba da bude dio opšteg državnog okvira Kosova, sa Ustavom Kosova. Čitav napor koji je uložen pokazuje nedostatak volje za pregovore, i veoma sam razočaran što ovo pitanje, 18 godina otkako je osmišljeno i pozdravljeno i od strane Kosova i Srbije, i dalje ostaje sporno. Mislim da je to simptom nečeg drugog", rekao je Eide.
Prema njegovim riječima, danas je situacija takva da je uzajamno priznanje Kosova u drugom planu.
"Sada je to izvučeno iz tog i prebačeno u drugi kontekst, kao prijedlog 'plana B'. Nikada nisam imao simpatije za 'plan B'. Mislim da Srbija treba da prizna Kosovo i tačka. To je oduvijek bio moj pogled. Da, ćutao sam u posljednjem periodu, ali vidim da je podignut ovaj 'plan B'. Moj cilj od početka je bio da razgovaramo o budućnosti, a to je za mene značilo konačni status. A danas nismo tu. Razgovaramo o nekakvom hibridu", ocjenio je Eide.
Kaže da je on imao namjeru da ZSO pripada Kosovu i bude dio kosovskih institucija, ali da opštine sa srpskom većinom imaju mogućnost da međusobno sarađuju.
"Jasno je da je postojala, a čini se i dalje, potreba da opštine sa srpskom većinom budu u mogućnosti da sarađuju po određenim pitanjima, da postoje te horizontalne veze. Ja sam ih precizirao kada sam počeo da pišem izvještaj koji se odnosio na obrazovanje, zdravstvo i neke druge stvari", naveo je on.
Dodaje da je njegov tim smatrao da ne treba da postoje paralelne institucije koje su bile pod kontrolom Beograda, ali da je "sasvim bilo u redu da pomaže na način koji je prihvatljiv Prištini".
"Nema ništa loše ako Beograd pomaže na načine koji su prihvatljivi državnim organima Kosova, da pomogne, na primjer, u obrazovanju, saradnji oko kulture, u okviru zdravstva, jer u to vrijeme, sjećate se, Srbe nije liječio albanski ljekar i obrnuto. To je bila situacija kada sam došao na Kosovo. Da budemo jasni, to ne znači da postoji neželjeno miješanje Beograda, već da se obezbjedi da postoje mehanizmi koji proširuju mogućnost da Srbi na toj teritoriji zaštite svoje interese na onim područjima koje smo identifikovali. Ovdje ne govorimo o velikim entitetima, već o malim opštinama, sa relativno malim brojem stanovnika. I da svako od njih nema ovu mogućnost za horizontalno povezivanje", pojašnjava Eide.
Na pitanje šta misli o sporazumu između Kosova i Srbije koji je zamišljen kao "model dvije Njemačke", sa de fakto uzajamnim, ali ne i pravnim priznanjem, Eide naglašava da nije oduševljen time i da je za njega jedino konačno rješenje - obostrano priznanje.
Prema njegovoj ocjeni, Srbija ništa ne dobija time što odbija da prizna nezavisnost Kosova i nije racionalno razmišljanje da Beograd može da dominira i ima kontrolu na Kosovu.
"I jedni i drugi nastoje da nastave put ka Evropi. Kosovo može da prihvati investicije, Srbija može da prihvati investicije. Obe zemlje mogu da cvetaju. Ali umjesto toga imamo ovu priču koja se nikada ne završava", zakljulio je Kai Eide.
Izvor: Kosovo online/ Nacionale
Zamjera Srbiji što nije priznala Kosovo.
Na pitanje kako vidi to što formiranje ZSO i dalje predstavlja najveći problem, ne samo između Kosova i Srbije, već i u odnosima Kosova sa međunarodnom zajednicom, odgovara da se "pretjeralo sa tim pitanjem" i da "nema apsolutno nikakve simpatije prema onima koji vjeruju da bi to mogla biti neka srpska enklava koja bi kasnije mogla da preraste u neku još veću autonomiju".
Vladi Kosova predlaže da blisko sarađuje sa ključnim saveznicima, a posebno da zajedno sa njima definiše "domet" ZSO.
"Važno je da Vlada Kosova blisko sarađuje sa svojim saveznicima, da utvrdi povezanost opština sa srpskom većinom ili Zajednicom, što je u njenom ustavnom okviru. Morate biti pragmatični po tom pitanju. Ono što sam svaki put ponavljao je da to treba da bude dio opšteg državnog okvira Kosova, sa Ustavom Kosova. Čitav napor koji je uložen pokazuje nedostatak volje za pregovore, i veoma sam razočaran što ovo pitanje, 18 godina otkako je osmišljeno i pozdravljeno i od strane Kosova i Srbije, i dalje ostaje sporno. Mislim da je to simptom nečeg drugog", rekao je Eide.
Prema njegovim riječima, danas je situacija takva da je uzajamno priznanje Kosova u drugom planu.
"Sada je to izvučeno iz tog i prebačeno u drugi kontekst, kao prijedlog 'plana B'. Nikada nisam imao simpatije za 'plan B'. Mislim da Srbija treba da prizna Kosovo i tačka. To je oduvijek bio moj pogled. Da, ćutao sam u posljednjem periodu, ali vidim da je podignut ovaj 'plan B'. Moj cilj od početka je bio da razgovaramo o budućnosti, a to je za mene značilo konačni status. A danas nismo tu. Razgovaramo o nekakvom hibridu", ocjenio je Eide.
Kaže da je on imao namjeru da ZSO pripada Kosovu i bude dio kosovskih institucija, ali da opštine sa srpskom većinom imaju mogućnost da međusobno sarađuju.
"Jasno je da je postojala, a čini se i dalje, potreba da opštine sa srpskom većinom budu u mogućnosti da sarađuju po određenim pitanjima, da postoje te horizontalne veze. Ja sam ih precizirao kada sam počeo da pišem izvještaj koji se odnosio na obrazovanje, zdravstvo i neke druge stvari", naveo je on.
Dodaje da je njegov tim smatrao da ne treba da postoje paralelne institucije koje su bile pod kontrolom Beograda, ali da je "sasvim bilo u redu da pomaže na način koji je prihvatljiv Prištini".
"Nema ništa loše ako Beograd pomaže na načine koji su prihvatljivi državnim organima Kosova, da pomogne, na primjer, u obrazovanju, saradnji oko kulture, u okviru zdravstva, jer u to vrijeme, sjećate se, Srbe nije liječio albanski ljekar i obrnuto. To je bila situacija kada sam došao na Kosovo. Da budemo jasni, to ne znači da postoji neželjeno miješanje Beograda, već da se obezbjedi da postoje mehanizmi koji proširuju mogućnost da Srbi na toj teritoriji zaštite svoje interese na onim područjima koje smo identifikovali. Ovdje ne govorimo o velikim entitetima, već o malim opštinama, sa relativno malim brojem stanovnika. I da svako od njih nema ovu mogućnost za horizontalno povezivanje", pojašnjava Eide.
Na pitanje šta misli o sporazumu između Kosova i Srbije koji je zamišljen kao "model dvije Njemačke", sa de fakto uzajamnim, ali ne i pravnim priznanjem, Eide naglašava da nije oduševljen time i da je za njega jedino konačno rješenje - obostrano priznanje.
Prema njegovoj ocjeni, Srbija ništa ne dobija time što odbija da prizna nezavisnost Kosova i nije racionalno razmišljanje da Beograd može da dominira i ima kontrolu na Kosovu.
"I jedni i drugi nastoje da nastave put ka Evropi. Kosovo može da prihvati investicije, Srbija može da prihvati investicije. Obe zemlje mogu da cvetaju. Ali umjesto toga imamo ovu priču koja se nikada ne završava", zakljulio je Kai Eide.
Izvor: Kosovo online/ Nacionale
