Olandska ostrva ponovo se u diplomatskim krugovima u Parizu i Briselu pominju kao potencijalni model za autonomiju sjevera Kosova, odnosno Zajednicu srpskih opština, piše Demostat.
Po navodima Demostata i primjeri Južnog Tirola i istočne Belgije razmatraju se kao potencijalni modeli za autonomiju sjevera Kosova, gdje su Srbi većina.
Na Olandskim ostrvima, kako se navodi, većinsko stanovništvo, 95 odsto građana čine Šveđani, a Finci su među manjinom i ima ih, prema nekim procjenama, ukupno oko 1.000, prenosi N1.
Suverenitet pripada Finskoj i ostrva nisu nezavisna, a zakon o autonomiji je više puta mijenjan.
Profesor ustavnog prava Darko Simović je kazao da Olandska ostrva raspolažu "dosta širokim nadležnostima" kada je riječ o autonomiji.
Dodao je da se to posebno odnosi na oblasti krucijalne za očuvanje nacionalnog identiteta Šveđana.
Postoje poslovi koji su u zajedničkoj nadležnosti, a ukoliko se javi spor, o tome odlučuje Vrhovni sud Finske, kazao je on.
Kako je naveo, Olandska ostrva mogu da učestvuju u pregovorima o zaključenju nekog međunarodnog ugovora koji ih se tiče, odnosno da participiraju kao subjekt u procesu.
Vlada Olanda će, kako je dodao, biti informisana o međunarodnom sporazumu koji se odnosi na pitanja u njihovoj nadležnosti, a ako postoji poseban razlog, može učestvovati u pregovorima u finskoj delegaciji.
Olandska ostrva su se izjašnjavala o ulasku Finske u EU, jer je pristupanje zajednici evropskih naroda uticalo na autonomna prava kojima su raspolagali građani ostrva, dodao je Simović.
Kada je Finska postala članica EU 1995, parlament Olanda je izrazio, u skladu sa Zakonom o autonomiji i nakon dva odvojena referenduma, saglasnost za članstvo Olandskih ostrva u EU.
Odnos Olandskih ostrva sa EU regulisan je protokolom koji sadrži posebne odredbe za kupovinu nekretnina i pravo na poslovanje na Olandima, čime se potvrđuje njihov poseban status prema međunarodnom pravu.
Simović je naveo da autonomija Olandskih ostrva uspješno funkcioniše i da u praksi, po pravilu, nema problema, prije svega zato što postoji visok stepen demokratske političke kulture u Finskoj.
Kako je istakao, osnovni cilj autonomije je zaštita nacionalnog identiteta građana, tako da je akcenat na oblastima koje doprinose očuvanju identiteta Šveđana na Olandskim ostrvima.
Naveo je i da je svaka teritorijalna autonomija "priča za sebe", te da ne postoje dve identične, tako da su sva rješenja u velikoj mjeri osobena.
On je rekao da strana rješenja ne mogu da budu kopirana, jer kako je ukazao, svaka autonomija je izraz konkretnih društvenih prilika, nastala u praksi, iz pregovora i dogovora.
Pokušaj da se model Olandskih ostrva iskoristi kada se rješavalo pitanje Foklandskih ostrva i ideja da Baltičke republike u okviru SSSR dobiju nekakav sličan status, nije primjenjen.
Prema riječima Simovića, model teritorijalne autonomije Olandskih ostrva bio je pominjan i kao jedno od mogućih rješenja za integrisanje takozvane Republike Srpske Krajine u Hrvatsku.
Simović smatra i da Zajednica srpskih opština, kako je trenutno zamišljena, ne bi bila ni blizu teritorijalne autonomije, jer kako je naveo, međunarodna zajednica ne želi da stvara novu Republiku Srpsku u okviru Kosova, zbog moguće secesije.
Sa stanovišta interesa onih koji sada upravljaju Kosovom i međunarodne zajednice, teritorijalna autonomija, makar i u naznakama, bila bi nepresušni izvor tenzija i sukoba, naveo je Simović.
Demostat je podsjetio da je pregovarački tim Srbije predstavio u Briselu 2007. slučaj Olandskih ostrva, naseljenih Šveđanima, ali u teritorijalnom sastavu Finske, kao uspješan primjer teritorijalne autonomije, kako bi poslužio kao princip za široku autonomiju Albanaca u okviru Srbije.
Na Olandskim ostrvima, kako se navodi, većinsko stanovništvo, 95 odsto građana čine Šveđani, a Finci su među manjinom i ima ih, prema nekim procjenama, ukupno oko 1.000, prenosi N1.
Suverenitet pripada Finskoj i ostrva nisu nezavisna, a zakon o autonomiji je više puta mijenjan.
Profesor ustavnog prava Darko Simović je kazao da Olandska ostrva raspolažu "dosta širokim nadležnostima" kada je riječ o autonomiji.
Dodao je da se to posebno odnosi na oblasti krucijalne za očuvanje nacionalnog identiteta Šveđana.
Postoje poslovi koji su u zajedničkoj nadležnosti, a ukoliko se javi spor, o tome odlučuje Vrhovni sud Finske, kazao je on.
Kako je naveo, Olandska ostrva mogu da učestvuju u pregovorima o zaključenju nekog međunarodnog ugovora koji ih se tiče, odnosno da participiraju kao subjekt u procesu.
Vlada Olanda će, kako je dodao, biti informisana o međunarodnom sporazumu koji se odnosi na pitanja u njihovoj nadležnosti, a ako postoji poseban razlog, može učestvovati u pregovorima u finskoj delegaciji.
Olandska ostrva su se izjašnjavala o ulasku Finske u EU, jer je pristupanje zajednici evropskih naroda uticalo na autonomna prava kojima su raspolagali građani ostrva, dodao je Simović.
Kada je Finska postala članica EU 1995, parlament Olanda je izrazio, u skladu sa Zakonom o autonomiji i nakon dva odvojena referenduma, saglasnost za članstvo Olandskih ostrva u EU.
Odnos Olandskih ostrva sa EU regulisan je protokolom koji sadrži posebne odredbe za kupovinu nekretnina i pravo na poslovanje na Olandima, čime se potvrđuje njihov poseban status prema međunarodnom pravu.
Simović je naveo da autonomija Olandskih ostrva uspješno funkcioniše i da u praksi, po pravilu, nema problema, prije svega zato što postoji visok stepen demokratske političke kulture u Finskoj.
Kako je istakao, osnovni cilj autonomije je zaštita nacionalnog identiteta građana, tako da je akcenat na oblastima koje doprinose očuvanju identiteta Šveđana na Olandskim ostrvima.
Naveo je i da je svaka teritorijalna autonomija "priča za sebe", te da ne postoje dve identične, tako da su sva rješenja u velikoj mjeri osobena.
On je rekao da strana rješenja ne mogu da budu kopirana, jer kako je ukazao, svaka autonomija je izraz konkretnih društvenih prilika, nastala u praksi, iz pregovora i dogovora.
Pokušaj da se model Olandskih ostrva iskoristi kada se rješavalo pitanje Foklandskih ostrva i ideja da Baltičke republike u okviru SSSR dobiju nekakav sličan status, nije primjenjen.
Prema riječima Simovića, model teritorijalne autonomije Olandskih ostrva bio je pominjan i kao jedno od mogućih rješenja za integrisanje takozvane Republike Srpske Krajine u Hrvatsku.
Simović smatra i da Zajednica srpskih opština, kako je trenutno zamišljena, ne bi bila ni blizu teritorijalne autonomije, jer kako je naveo, međunarodna zajednica ne želi da stvara novu Republiku Srpsku u okviru Kosova, zbog moguće secesije.
Sa stanovišta interesa onih koji sada upravljaju Kosovom i međunarodne zajednice, teritorijalna autonomija, makar i u naznakama, bila bi nepresušni izvor tenzija i sukoba, naveo je Simović.
Demostat je podsjetio da je pregovarački tim Srbije predstavio u Briselu 2007. slučaj Olandskih ostrva, naseljenih Šveđanima, ali u teritorijalnom sastavu Finske, kao uspješan primjer teritorijalne autonomije, kako bi poslužio kao princip za široku autonomiju Albanaca u okviru Srbije.
