Država (ne) zatvara oči!

Žrtve seksualnog nasilja u regionu Glogovaca, udaljenog oko 30 kilometara od Prištine, suočavaju se sa nizom problema tokom procesa podnošenja zahtjeva za dobijanje statusa u toj kategoriji, a neki od njih su problem transporta i višesatno čekanje bez hrane.

Nevladine organizacije (NVO) koje pomažu preživjelima seksualnog nasilja tokom rata na Kosovu da apliciraju za status žrtve, već nekoliko mjeseci ne dobijaju sredstva od Vlade Kosova, zbog čega je njihovo pružanje usluga postalo ograničeno.

Centar za promociju ženskih prava u Glogovcu je jedan od četiri NVO-a koji ima licencu od Vlade da pomogne u prijavljivanju za status žrtve ispred Vladine komisije za registraciju i verifikaciju.

Predsjednica ove organizacije Kadire Tahiraj u izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) napominje da je tokom ljetnjeg perioda posebno otežan rad ove organizacije za preživjelima seksualnog nasilja, jer je manje prevoznih sredstava do pojedinih ruralnih dijelova Kosova.

"Moramo da budemo uz njih. Često imamo slučajeve za prijavu [za status žrtve seksualnog nasilja], treba da ih uzimamo kod kuće, čeka se do pet, šest sati, bez hrane", navodi ona.

Tahiraj ističe i da postoji rizik od odlaska zaposlenih iz te organizacije jer ne primaju plate.

Kada je 2018. godine formirana Vladina komisija za priznanje i verifikaciju statusa žrtava seksualnog nasilja, tadašnje Ministarstvo za rad i socijalno staranje je potpisalo ugovor sa četiri nevladinih organizacija na Kosovu sa kojima sarađuje tokom procesa verifikacije statusa.

Prema ugovoru, njima se na godišnjem nivou dodjeljuje 24.000 eura u jednom periodu od pet godina.

Linda Sada, direktorka organizacije Medica Đakovica, navodi da za sada nisu dobili nikakvo obećanje da će planirana sredstva, koja su trebala da im budu uplaćena u januaru, biti izdvojena tokom ove godine.

"Godinama unazad se kasnilo, ali smo dobijali obećanja da ćemo dobiti podršku. Međutim, ove godine nema obećanja", navodi Sada za RSE.

Najveća briga je, navodi dalje, kako pružiti odgovarajuće usluge osobama koje od njih traže pomoć.

"Naš posao je misija, pa čak i ako ostanemo bez plata, mi nastavljamo [sa radom]", podvlači Sada.

Vlada Kosova već osam mjeseci ne uspjeva da obezbjedi novčana sredstva za NVO-e na šta se obavezala sporazumom koji je sa istima potpisan.

Iz Ministarstva finansija, rada i transfera za RSE navode da "sredstva nisu dodjeljena zbog nedostatka sredstava u okviru 'Potprograma 022 - Zakon o žrtvama seksualnog nasilja'".

Dodaje se da će se nakon rebalansa budžeta, koji je upravo prošao u skupštinskoj proceduri, razmotriti mogućnosti obeštećenja za ova četiri NVO-a.

Pitanje finansiranja ovih nevladinih organizacija pokrenula je 2. avgusta u Skupštini Kosova opoziciona poslanica iz Demokratske partije Kosova Eliza Hoxha.

"Ne čineći to [izdvajanje sredstava], Vlada onemogućava nastavak podrške ljudima koji su pretrpjeli seksualno nasilje tokom rata, što je zagarantovano zakonom", rekla je Hoxha.

Oko 70 odsto zahtjeva za status žrtve podnose NVO-i

Vladina komisija za priznanje i verifikaciju statusa povređenih tokom rata na Kosovu počela je sa radom u februaru 2018. godine.

Od tada je Komisija dobila 1.527 zahtjeva za priznavanje statusa žrtve seksualnog nasilja tokom rata. Više od polovine ovih zahtjeva, tačnije 1.019, proslijedila je neka od četiri nevladinih organizacija koje se bave žrtvama seksualnog nasilja.

Do sada je status žrtve seksualnog nasilja priznat za 982 osobe, dok je 218 zahtjeva odbijeno.

Uredbom su regulisani kriterijumi po kojima se priznaje status žrtve seksualnog nasilja, odnosno status žrtve seksualnog nasilja se priznaje ukoliko je neka osoba preživjela seksualno zlostavljanje ili je bila silovana u periodu od 27. februara 1998. do 20. juna 1999. godine.

Osoba kojoj se odobri status žrtve seksualnog nasilja, ostvaruje pravo na penziju u iznosu od 230 eura mjesečno.