Građani Kosova koji su se vratili iz ratnih zona na Bliskom Istoku nisu dobili odgovarajući tretman reintegracije u društvo, piše Reporteri.
Nadležne institucije nisu se dovoljno bavile muškarcima, ženama i djecom, jer nisu bile dovoljno pripremljene za njihov povratak i deradikalizaciju, smatraju stručnjaci za socijalno osiguranje i socijalnu politiku, ističući pritom djecu.
Djeca koja su se vratila iz tih mjesta su iz Prištine, Suve Reke, Lipljana, Uroševca, Mitrovice, Kline i Gnjilana.
Izvršni direktor Centra za upravljanje konfliktima "Partners Kosova“ Shukrije Gashi naglašava da od 2016. godine rade na sprečavanju nasilnog ekstremizma i reintegraciji u obrazovanju i društvu.
Prema njenim riječima, nisu bili dostupni svi profesionalni kapaciteti za pravilnu reintegraciju tih osoba.
"Ono što smo kao organizacija naišli tokom terenske procjene je da između nastavnika, socijalnih radnika, psihologa i centralnog i opštinskog nivoa nedostaju odgovarajuće informacije. Naravno, kao i svugde u svijetu, stanovništvo je pogođeno ovim fenomenom i zahteva izgradnju. Jedna kategorija za koju se sjećam da je ostala marginalizovana su žene koje se vraćaju iz ratnih zona. Sjećam se da ovim ženama treba dati prostora, stvoriti im mogućnosti da budu u kontaktu sa relevantnim faktorima. I da se razbije zid razdvajanja između ovih žena i faktora koji rade na tom polju“, rekla je Gashi za Kosova Press.
Prema njenim riječima, vrlo osjetljive kategorije su djeca koja se suočavaju sa jezičkim poteškoćama.
Iz Instituta za razvoj socijalne politike Vebi Mujku, navodi da su po povratku zadržani samo 72 sata u Vranidolu.
To pokazuje, prema njegovim riječima, da institucije nisu bile pravilno pripremljene za povratak.
"Djeca su i dalje traumatizovana, traume se gotovo stalno ponavljaju. Jer su bili dio užasnih događaja koje su tamo vidjeli, a socijalne službe uopšte na Kosovu nisu spremne da ih liječe i pruže psihološke usluge socijalnim službama kojima je potrebna.
U međuvremenu, Kosovo je donelo Zakon o dječijoj zaštiti, kojim se definišu „djeca u riziku“, i neke druge okolnosti koje direktno utiču na tu djecu. Ono što je veoma važno, i sada nakon godinu i po dana od usvajanja zakona u skupštini, predviđeno je osnivanje savjeta, odbora, timova koji bi trebalo da rade sa tom djecom. Otvaranje kuće za dnevni boravak, do sada nije uspjelo. Sve to je u velikoj mjeri ometalo reintegraciju i rehabilitaciju djece“, rekao je Mujku.
U nedostatku tih usluga, Mujku ističe da djeca mogu biti nasilna, jer su odrasla u ratnim zonama.
Stručnjak za bezbjednost Kadri Kastrati kaže da je njihov povratak sa ratnih ognjišta dobra inicijativa, ali da se nije dovoljno radilo na rehabilitaciji te djece.
"Mi nemamo informacije ni kao građani ni kao stručnjaci iz oblasti bezbjednosti i zaštite koliko su radili ili koji su program imali za ovu djecu, posebno govorim o djeci jer odrastaju. Oni su rođeni u kulturi druge zemlje i mi bismo za ovu decu trebali učiniti mnogo više, jer će ona odrasti na Kosovu i mogu biti potencijalna prijetnja bezbjednosti na Kosovu.
Prema njegovim riječima, Vlada Kosova bi trebalo više da se bavi tim ljudima.
"To može biti potencijalna opasnost jer su bili u ratu, inspirisani tamošnjom kulturom. Taj rat za nas nije bio pravedan rat, postojale su različite organizacije ili grupe. Neki ih nazivaju terorističkim grupama, neki vehabijskim grupama i drugim imenima. Za nas je to potencijalna opasnost za društvo, jer ne znamo koju misiju imaju. Svjedoci smo da je radikalizam u porastu," dodao je Kastrati.
Iako je međunarodni stručnjak Moše Landsman prije nekoliko dana u objavljivanju izvještaja naglasio da je proces razgovora i dolaska na sesije sa stručnjacima za mentalno zdravlje bio težak, jer su mnogi od njih u lošem ekonomskom stanju.
"Deset odsto, njih 7 ili 8 odgajaju bake i deke ili druga rodbina, a to je zato što su oba roditelja umrla ili iz nekog razloga nemaju priliku da brinu o djeci. Čini se da ova djeca imaju manje problema od one koja su odrasla u izvornim porodicama“, rekao je Landsman.
Naglasio je potrebu za pomoći u učenju sve ove djece koja u tom pogledu zaostaju.
Prema njegovim riječima, preko 70 djece vraćeno je sa ratnih ognjišta.
"Velika većina njih ima posttraumatski stresni poremećaj, kojim bi trebalo da se bave profesionalci. Postavlja se pitanje vjerske indoktrinacije, intervjuisali smo dva stručnjaka za vjerska pitanja, obojica su imami, iako mislim da se jedan od njih ne bavi tom profesijom. U početku, po povratku, su imali veze sa porodicama, ali su ih porodice kasnije odbile i sada imaju manje veza sa njima. Učitelji kažu da se djeca sporo integrišu“, rekao je Landsman.
Navodeći primjer, slika premijera i predsjednika koje se nalaze u svim učionicama, Landsman je rekao "da su se neka djeca tome usprotivila jer vjeruju da islam zabranjuje fotografiranje. Muževi svih žena trenutno su u zatvoru, a one odbijaju da stupe u kontakt sa muškarcima čak i ako je to potrebno“.
Međunarodni stručnjak je zatražio od institucija uslovno puštanje uhapšenih muškaraca koji ne predstavljaju problem, jer bi prema njegovom mišljenju treba da rade i ekonomski se osnaže.
Između ostalog, zatražio je psihosocijalne tretmane za svu djecu, jer su suočena sa posttraumatskim poremećajima.
Međutim, u pisanom odgovoru iz Ministarstva prosvjete i nauke Aferdita Jaha negirala je da postoje djeca koja nisu integrisana u obrazovni proces.
Prema njenim riječima, sva djeca vraćena iz Sirije integrisana su u škole.
"Sva djeca vraćena iz Sirije integrisana su u škole i predškolske ustanove. Djeca starija od starosne dobi predviđene Zakonom o preduniverzitetskom obrazovanju uključena su u intenzivno učenje. Na osnovu podataka Ministarstva unutrašnjih poslova, iz rata se vratilo 74 djece, od kojih je 36 djece mlađe od tri godine, dok je 29 djece (5 u predškolskim i 24 u školama) danas započelo nastavu, a očekuje se da će još desetoro djece uskoro biti integrisano u vrtiće.
Nastavnici su obučeni, ali treba da rade na treningu. Obučeni su i psiholozi. U školama u kojima nema psihologa, u kontaktu sa opštinom se nadomešta nedostatak“, kaže Jaha.
Potrebno je da se zajednicama i institucijama koje pružaju socijalne usluge obezbjede psiholozi i osoblje kako bi se radilo sa ovom djecom.
U aprilu prošle godine, 110 građana Kosova se vratilo ratnih žarišta na Bliskom Istoku.
Među njima je bilo 74 djece, neka od njih koja su se vratila iz Sirije su ostala bez roditeljskog staranja.
Izvor: Kosovo Online/Reporteri
Djeca koja su se vratila iz tih mjesta su iz Prištine, Suve Reke, Lipljana, Uroševca, Mitrovice, Kline i Gnjilana.
Izvršni direktor Centra za upravljanje konfliktima "Partners Kosova“ Shukrije Gashi naglašava da od 2016. godine rade na sprečavanju nasilnog ekstremizma i reintegraciji u obrazovanju i društvu.
Prema njenim riječima, nisu bili dostupni svi profesionalni kapaciteti za pravilnu reintegraciju tih osoba.
"Ono što smo kao organizacija naišli tokom terenske procjene je da između nastavnika, socijalnih radnika, psihologa i centralnog i opštinskog nivoa nedostaju odgovarajuće informacije. Naravno, kao i svugde u svijetu, stanovništvo je pogođeno ovim fenomenom i zahteva izgradnju. Jedna kategorija za koju se sjećam da je ostala marginalizovana su žene koje se vraćaju iz ratnih zona. Sjećam se da ovim ženama treba dati prostora, stvoriti im mogućnosti da budu u kontaktu sa relevantnim faktorima. I da se razbije zid razdvajanja između ovih žena i faktora koji rade na tom polju“, rekla je Gashi za Kosova Press.
Djeca najugroženija
Prema njenim riječima, vrlo osjetljive kategorije su djeca koja se suočavaju sa jezičkim poteškoćama.
Iz Instituta za razvoj socijalne politike Vebi Mujku, navodi da su po povratku zadržani samo 72 sata u Vranidolu.
To pokazuje, prema njegovim riječima, da institucije nisu bile pravilno pripremljene za povratak.
"Djeca su i dalje traumatizovana, traume se gotovo stalno ponavljaju. Jer su bili dio užasnih događaja koje su tamo vidjeli, a socijalne službe uopšte na Kosovu nisu spremne da ih liječe i pruže psihološke usluge socijalnim službama kojima je potrebna.
U međuvremenu, Kosovo je donelo Zakon o dječijoj zaštiti, kojim se definišu „djeca u riziku“, i neke druge okolnosti koje direktno utiču na tu djecu. Ono što je veoma važno, i sada nakon godinu i po dana od usvajanja zakona u skupštini, predviđeno je osnivanje savjeta, odbora, timova koji bi trebalo da rade sa tom djecom. Otvaranje kuće za dnevni boravak, do sada nije uspjelo. Sve to je u velikoj mjeri ometalo reintegraciju i rehabilitaciju djece“, rekao je Mujku.
U nedostatku tih usluga, Mujku ističe da djeca mogu biti nasilna, jer su odrasla u ratnim zonama.
Stručnjak za bezbjednost Kadri Kastrati kaže da je njihov povratak sa ratnih ognjišta dobra inicijativa, ali da se nije dovoljno radilo na rehabilitaciji te djece.
"Mi nemamo informacije ni kao građani ni kao stručnjaci iz oblasti bezbjednosti i zaštite koliko su radili ili koji su program imali za ovu djecu, posebno govorim o djeci jer odrastaju. Oni su rođeni u kulturi druge zemlje i mi bismo za ovu decu trebali učiniti mnogo više, jer će ona odrasti na Kosovu i mogu biti potencijalna prijetnja bezbjednosti na Kosovu.
Prema njegovim riječima, Vlada Kosova bi trebalo više da se bavi tim ljudima.
"To može biti potencijalna opasnost jer su bili u ratu, inspirisani tamošnjom kulturom. Taj rat za nas nije bio pravedan rat, postojale su različite organizacije ili grupe. Neki ih nazivaju terorističkim grupama, neki vehabijskim grupama i drugim imenima. Za nas je to potencijalna opasnost za društvo, jer ne znamo koju misiju imaju. Svjedoci smo da je radikalizam u porastu," dodao je Kastrati.
Iako je međunarodni stručnjak Moše Landsman prije nekoliko dana u objavljivanju izvještaja naglasio da je proces razgovora i dolaska na sesije sa stručnjacima za mentalno zdravlje bio težak, jer su mnogi od njih u lošem ekonomskom stanju.
"Deset odsto, njih 7 ili 8 odgajaju bake i deke ili druga rodbina, a to je zato što su oba roditelja umrla ili iz nekog razloga nemaju priliku da brinu o djeci. Čini se da ova djeca imaju manje problema od one koja su odrasla u izvornim porodicama“, rekao je Landsman.
Naglasio je potrebu za pomoći u učenju sve ove djece koja u tom pogledu zaostaju.
Vraćeno 74 djece
Prema njegovim riječima, preko 70 djece vraćeno je sa ratnih ognjišta.
"Velika većina njih ima posttraumatski stresni poremećaj, kojim bi trebalo da se bave profesionalci. Postavlja se pitanje vjerske indoktrinacije, intervjuisali smo dva stručnjaka za vjerska pitanja, obojica su imami, iako mislim da se jedan od njih ne bavi tom profesijom. U početku, po povratku, su imali veze sa porodicama, ali su ih porodice kasnije odbile i sada imaju manje veza sa njima. Učitelji kažu da se djeca sporo integrišu“, rekao je Landsman.
Navodeći primjer, slika premijera i predsjednika koje se nalaze u svim učionicama, Landsman je rekao "da su se neka djeca tome usprotivila jer vjeruju da islam zabranjuje fotografiranje. Muževi svih žena trenutno su u zatvoru, a one odbijaju da stupe u kontakt sa muškarcima čak i ako je to potrebno“.
Međunarodni stručnjak je zatražio od institucija uslovno puštanje uhapšenih muškaraca koji ne predstavljaju problem, jer bi prema njegovom mišljenju treba da rade i ekonomski se osnaže.
Između ostalog, zatražio je psihosocijalne tretmane za svu djecu, jer su suočena sa posttraumatskim poremećajima.
Međutim, u pisanom odgovoru iz Ministarstva prosvjete i nauke Aferdita Jaha negirala je da postoje djeca koja nisu integrisana u obrazovni proces.
Prema njenim riječima, sva djeca vraćena iz Sirije integrisana su u škole.
"Sva djeca vraćena iz Sirije integrisana su u škole i predškolske ustanove. Djeca starija od starosne dobi predviđene Zakonom o preduniverzitetskom obrazovanju uključena su u intenzivno učenje. Na osnovu podataka Ministarstva unutrašnjih poslova, iz rata se vratilo 74 djece, od kojih je 36 djece mlađe od tri godine, dok je 29 djece (5 u predškolskim i 24 u školama) danas započelo nastavu, a očekuje se da će još desetoro djece uskoro biti integrisano u vrtiće.
Nastavnici su obučeni, ali treba da rade na treningu. Obučeni su i psiholozi. U školama u kojima nema psihologa, u kontaktu sa opštinom se nadomešta nedostatak“, kaže Jaha.
Potrebno je da se zajednicama i institucijama koje pružaju socijalne usluge obezbjede psiholozi i osoblje kako bi se radilo sa ovom djecom.
U aprilu prošle godine, 110 građana Kosova se vratilo ratnih žarišta na Bliskom Istoku.
Među njima je bilo 74 djece, neka od njih koja su se vratila iz Sirije su ostala bez roditeljskog staranja.
Izvor: Kosovo Online/Reporteri
