"Ova naša mala nacionalna zajednica nema gdje da traži svoja prava nego ovdje na Kosovu. Mi smo građani ove države i plaćamo njoj porez. To nama garantuju Ustav i zakoni Kosova. Ili će nas predstavnici većinskog naroda razumijeti kako valja, ili ćemo redovno i njima osobno i javno to ponavljati, dok im ne dosadi, pa se odazovu..."
Nedavno izglasavanje izmjena i dopuna Zakona o budžetu u Skupštini Kosova, kako je iznijeto u javnosti, donijelo je i beneficije za bošnjačku zajednicu. Šta će to za Bošnjake konkretno značiti?
Ćerim Bajrami: Od ukupno 19 amandmana koji su podnijeti na rebalans budžeta, dva se direktno dotiču nevećinskih zajednica. Jedan od njih, inače posljednji pod brojem 19, tiče se isključivo bošnjačke zajednice, a taj prijedlog koji je u Skupštini izglasan većinski, odnosi se na prebacivanje sredstava u ministarstvo obrazovanja iz postojećih sredstava iz stavke subvencija od Kancelarije za zajednice pri Uredu premijera Republike Kosova. Ova sredstva su direktno namijenjena za nabavku udžbenika za srednje škole u nastavi na bosanskom jeziku.
Ipak ćete mi oprostiti što ću vaše čitaoce možda opteretiti pojašnjenjem nekih detalja prije i uoči ovog glasanja. Naime, ne zbog mene, već zbog onih koji žele da znaju daje jako važno uporno zalaganje i sistematsko postupanje u ovakvim situacijama, a, s druge strane, pojašnjenje je potrebno i zbog onih koji “politikom”, “lako obećcanih rješenja” koriste priliku da u našoj slabo informisanoj javnosti redovno unose zabune, a usput pokušavaju da iskoriste koji poen preko medijske propagande ili poluinformacijama.
Dakle, do većinskog izglasavanja tog amandmana na skupštinskoj seansi se uopšte nije došlo lako, tim prije što on nije imao podršku funkcionalne komisije za budžet i finansije. A ta ideja o traženju dodatnih sredstava kod nas je bila prisutna već mjesecima ranije... Poslije nedobijanja podrške komisije u prvom mahu za podnijeti amandman, u ime nas dvoje poslanika koalicije Vakat, odmah sam zatražio na Komisiji za zajednice da ona ponovo podnese naš amandman, što je i prihvaćeno. No, bez obzira na moje branjenje amandmana na samoj komisiji za budžet, i u drugom mahu je većinski odlučeno da se on pošalje skupštini bez podrške komisije. Naime, ministar finansija g. Hoti i vodeći članovi komisije, koji su uglavnom iz LDK, držali su se stava da ministarstvo obrazovanja ima dovoljno sredstava da podmiri sve to oko nabavke udžbenika za sve učenike, uz dodatno pojašnjenje od nekih prisutnih iz ministarstva - da vlada nije u obavezi da kupuje udžbenike i dijeli ih besplatno za srednje škole… Međutim, ja sam isticao i na komisiji i kasnije, što su u zavrsnici uoči samog glasanja ponavljale i moje koleginice, da mi i ne tražimo da nam se dijeli besplatno. Podsjećao sam također na desetogodišnje kršenje ovog našeg prava, jer udžbenike za srednje škole uopšte nemamo… Slijedeći potez je bio da smo istoga dana poslije sjednice komisije, nas dvoje poslanika napisali pismo svim parlamentarnim grupama i potražili podrsku za sutrašnje izglasavanje našeg amandmana… Na samoj sjednici PDK nas je obavijestio, preko šefa parlamentarne grupe, da će glasati za naš prijedlog, dok je šef parlamentarne grupe LDK izrazio rezervu. Naime, kao što sam rekao iz njihovih redova su i ministar fiansija i predsjednik komisije za budžet, a oni su bili protiv odvajanja dodatnih sredstava… Pošto sam u skupštini nastavio da pratim razvoj situacije, zatražio sam od ministra obrazovanja dr. Arsima Bajramija da lično izađe prije glasanja našeg amandmana i javno ga podrži u Skupštini… On je, iako je to prihvatio, nažalost, morao da ode sa sjednice, zbog dugog zasjedanja i razmatranja svih amandmana, iako se prvo vratio u sali, čekajući da naš amandman dođe na dnevnom redu… Na kraju, pošto sam prethodno telefonski zatražio od ministra Bajramija da hitno pošalje poruku ministru Hotiju u skupštini da podrži naš amandman, pošto sam dobio odgovor od g. Hotija desetak minuta prije glasanja da je on i dalje protiv, rekao sam mu da ćemo ja i poslanica Duda Balje napustiti sjednicu skupštine poslije mog obrazlaganja i eventualnog većinskog odbacivanja našeg amandmana pod br. 19... Kasnije sam saznao da je u tim momentima njemu poslata poruka od dr. Arsima Bajramija… Dakle, završilo se tako što je ministar Hoti u zadnjim momentima dao “zeleno svjetlo”, pošto je prišao iz svoje ministarske stolice do klupa svojih LDK poslanika i kazao im da mogu glasati za ovaj amandman, što se realiziralo odmah poslije mog pojašnjenja našeg zahtjeva, jasno iskazanim riječima od poslanika Armena Zemaja iz LDK - da će oni glasati za ovaj prijedlog jer je riječ “samo o prebacivanju sredstava iz jedne stavke subvencije u drugu”… Tada je već sve bilo jasno, jer nas je u sali ionako bilo samo 65 poslanika iz redova pozicije, zato što je svi poslanici opozicije u međuvremenu napustili sjednicu iz svojih razloga. Od prisutnih samo je pet bilo protiv a par njih uzdržanih. Sve ostalo, odnosno ono sto su mediji prenijeli, bio je samo pokušaj od nekih da se pokupi koji poen usput, pred našom javnošću…
E sad, da bi vam bile još jasnije moje riječi o potrebi ulaganja napora i sistematskih poteza, uporedite ovu moju priču i ono što su mediji objavili poslije izglasavanja našeg prijedloga - amandmana, i bit će, nadam se, svima jasno o čemu govorim.
Dakle, da zaključim ovo elaboriranje sa konstatacijom da je dodatna korist što je preko ove rasprave po komisijama, maltene cijela skupština, a preko nje i dobar dio kosovske javnosti, upoznata sa problemom nedostatka udžbenika u nastavi na bosanskom jeziku, jer neki nisu ni znali da se mi obrazujemo po kosovskom planu i programu i zakonima.
Moram ovdje da dodam i jedan mali demanti za koji dokazi postoje i u zapisnicima sa spomenute sjednice komisije za budžet i komisije za zajednice. Naime, pogrešno je prenijeto od nekih ljudi na sastanku grupe LDK uoči skupstinske sjednice za rebalans budžeta, da sam ja navodno prijetio izlaskom iz vladajuće koalicije, pošto je komisija za budžet odbila amandman za dodatna sredstva za kupovinu udžbenika. To mi je isto rekao i ministar Hoti - “…nemoj odmah prijetiti ako vam nešto ne prođe, napustanjem koalicije”, na kraju sjednice skupštine a poslije konačnog izglasavanja amandmana. Međutim, ja nisam nigdje spomenuo napustanje vladajuće koalicije! Već sam rekao da ja, a vjerovatno ni poslanica Duda Balje, više nećemo glasati za prijedloge koji dolazi od onih koji su protiv ovog našeg amandmana, koji treba da ispuni jedno od osnovnih prava za našu bošnjačku zajednicu. Naime, svako malo u skupšitni ima niz prijedloga o imenovanjima ljudi na razne položaje, koji imaju podršku pozicije. Uostalom, nas dvoje poslanika iz koalicije Vakat smo većinski predstavnici Bošnjaka u Skupštini, i po ustavu i zakonima Kosova nas slijeduje redovno učešće u vlasti bez obzira ko je drži od političkih opcija iz većinskog naroda.
A amandman broj 10, koji ste spomenuli?
Ćerim Bajrami: Drugi amandman pod brojem 10 koji je izglasan je jako važan i tiče se svih nevećinskih zajednica, računajući tu i bošnjačku, naravno. Naime, odnosi se na raspodjelu budžetskih sredstava koja su na raspolaganju Ministrastvu za zajednice i povratak i Kancelariji za zajednice pri uredu premijera. Ovaj amandman je isforsiran i predložen u ime naše parlamentarne grupe “6+” i on je suštinski jer uvodi promjenu u sistemu trošenja tih sredstava, koji je bio na snazi cijelu deceniju.
Dakle, ovim amandmanom su uspostavljena dva principa: prvi je da se sredstva za subvencije i podizanje kuća povratnicima u Ministarstvu za zajednice i povratak dijele u odnosu 60 procenta za srpsku zajednicu i 40 procenta za sve ostale zajednice, dok je u Kancelariji zazajednice odnos 50 prema 50 odsto u podijeli sredstava. Drugi princip je da se sredstva za ostale zajednice, mimo srpske, dijele po osnovu broja njihovih pripadnika sa popisa iz aprila 2011. godine.
Na žalost, iako je PDK na skupštinskoj seansi pokazao da je za izglasavanje ovog amandmana što su u većini poslanici ove opcije i uradili, uz još neke iz LDK i opozicije, jer ovaj prijedlog također nije imao podršku funkcionalne komisije za budžet, poslije izglasavanja, uslijedila je kuloarska ‘’pobuna’’ poslanika Srpske liste, ali i žučno obraćanje protiv amandmana poslanika egipćanske zajednice, kao i poslanice NDS. Na ovo su uslijedile i reakcije protiv izglasavanja i od samog ministra finansija i predsjednika komisije za budžet, te je ovaj amandman vraćen na ponovno glasanje. Poslanička grupa “6+” je u znak protesta zbog tog kršenja pravilnika o radu skupštine i ponovljanja glasanja, na trenutak napustila Skupštinu, te samim tim našim činom i slučajnim neprisustvom potrebnog broja drugih poslanika za kvorum od 61 prisutnih u sali, da bi se ponovno neizglasao amandman, te je pravno gledano ostalo na snazi ono što je ranije izglasano. Mi ćemo svakako ostati pri stavu da se ispoštuje odluka skupštine, a usvojeni amandman je - zakon.
Na šta će se utrošiti tih odobrenih 50 hiljada eura iz budžeta, ako će učenici kupovati nabavljene knjige?
Ćerim Bajrami: Pedeset hiljada eura je iznos za udžbenike u nastavi na bosanskom jeziku u srednjim školama. Međutim, dodatnih, i u prvom našem amandmanu inače zatraženih, još dvanaest hiljada eura, u obavezi je da izdvoji samo ministarstvo obrazovanja iz svojih budžetskih sredstava i da kupi u Bosni i Hercegovini 10 – 12 udžbenika koji neodstaju do IX razreda i podijeli ih besplatno, kao što to čini i sa onim udžbenicima na bosnaskom jeziku kojih ima na Kosovu, jer su za ovaj nivo obrazovanja zakonom obavezni da dijele besplatno po školama bez obzira na nastavni jezik.
Ovih 50 hiljada eura inače nije dovoljno za sve udžbenike srednjih škola za Bošnjake, pa će se vjerovatno uraditi selekcija onih najpotrebnijih, a to su svakako udžbenici nacionalne grupe predmeta, te fizike, hemije, biologije, neke stručne knjige iz medicinske škole, te isto one iz tehničke, ekonomske, itd…
Za ovu realizaciju, odnosno konkretni posao, zaduženi su službenici u MONT-u, konkretno g-dja Enesa Kadić i gospodin Alush, koji je direktor preduniverzitetskog obrazovanja u ministrastvu. S njih dvoje u prisustvu političkog savjetnika ministra Bajramija, u minuli četrtak, proveo sam čitav sat i po oko rasčišćavanja nekih pojmova, odnosno mog traženja da se sada cio taj proces ubrza, jer je 1. septembar i pocetak nove školske godine gotovo sutra, iliti po našem bošnjačkom odnosu prema obavezama, možemo slobodno kazati da je on već bio juče. Ovim ne želim niti najmanje da ispadnem duhovit, već želim da istaknem da je jedan od velikih problema koji nas redovno prati već cijelu deceniju u ovom segmentu, pored nekih političkih propusta, bio i ostao - nedostatak blagovremenog odrađivanja konkretnih poslova od strane zaposljenih sluzbenika u MONT-u i direktorijatima obrazovanja u onim opštinama gdje živi naša populacija. Iako ih je zaista malo zaposljenih na ovim poslovima, većina njih su se malo zapustili i rade sve drugo sem poslova koje podrazumijeva kompletna problematika nastave na bosanskom jeziku, kao i svake druge nastave, uostalom. A drugi zaposleni, iako u većini dobronamjerni, bezbeli neće odraditi ono što je naše…
Udžbenici za srednje škole se, inače, mogu podijeliti i besplatno, zavisiće od naseg dogovora sa ministrom Bajramijem, a mogu se i prodavati učenicima, jer ih i albanska djeca u srednjim školama plaćaju, a taj eventualni novčani fond koji se bude stvorio može poslužiti MONT-u za kupovinu udžbenika koji nedostaju i dogodine. Učenici i nastavno osoblje, ali i roditelji, će svakako dobiti knjige iz kojih će se moći učiti, jer ih godinama nisu imali, što je na našu žalost dugo potrajalo, bez obzira na vapaje nas pojedinaca za koje opet nismo nailazili na podršku od šire kritičke mase u našem društvu, pa su oni koji su eventulano mogli da srede ove manjkavosti, imali prostora da se ponašaju kako su se ponašali. Bogu hvala te je omogućio da se ovo nepovoljno stanje sada promijeni.
Izglasani amandman 10 predviđa podijelu sredstava iz budžeta Ministarstva za zajednice i povratak za sve nevećinske zajednice, procentualno na osnovu popisa stanovništva iz 2011. godine. Kako će se kontrolisati ta sredstva i ko će ispred zajednica upravljati tim fondom?
Ćerim Bajrami: O tome će se odlučivati u samom ministarstvu i Kancelariji za zajednice. Po meni, to bi trebalo da znači da se sredstva koja su namijenjena Bošnjacima, a koja nikada nema dovoljno ni za ovu ni za druge zajednice, troše prioritetno za pripadnike bošnjačke zajednice koji to stvarno zaslužuju, barem se ja tako nadam. Naravno, da ćemo insistirati da bude što pravednije raspodjele, kao što ćemo u kontaktima s ministrom i ministrastvom i sa Kancelarijom za zajednice, insistirati da se i u ovoj raspodjeli uspostave neki osnovni kriterijumi koji će važiti za sve. Tim prije, što nismo toliko naivni, i što je za očekivati da će sad baš oni koji su “kukali” u skupštini protiv ove podijele sredstava za zajednice, sad među prvima izvrsiti ‘’juriš’’ na planirana sredstva za bošnjacku zajednicu, a isto će vjerovatno uraditi i oni iz drugih zajednica. A spomenimo samo da za svih minulih mjeseci u tekućoj budžetskoj godini oni nisu dobili ni deset odsto sredstava koliko im se sad predviđa da dobiju ovim našim amandmanom, za što su - ko biva - bili protiv, jer su im navodno izdvojena sredstva mala!?
Zahtjev za otvaranjem Ekonomskog smjera na UPZ-u nije prošao. Stiče se utisak da se dosta kasnilo i da ste, kao po ustaljenom običaju, i ovoga puta imali političko nejedinstvo?
Ćerim Bajrami: Odgovor na ovo pitanje moram započeti sa svojom reakcijom na jednu pogrešnu informaciju u mnogim medijima na albanskom i u nekim na bosanskom jeziku. Naime, moje pismo podrške, ili molba, nedavno upućeno rektoru Univerziteta “Ukshin Hoti” u Prizrenu za otvaranje jednog smjera na bosanskom jeziku iz ekonomije, medijski je predstavljeno kao - zahtjev. To pismo podrške je u nekim medijimana bosanskom jeziku i na facebook stranicama publicirano u orginalu kako sam ga i napisao i na bosanskom i na albanskom jeziku.
Dan ili dva poslije službene predaje pisma na UPZ, u mom direktnom razgovoru sa rektorom Vatajem u prisustvu i bošnjackog člana KVZ, Isaka Mete, rečeno nam je da je to moje pismo-molba tog dana prije podne razmatrano na senatu univerziteta kao zahtjev za otvaranje smjera iz ekonomije na bosanskom jeziku, te da prije njega nije bilo niti jednog pismenog zahtjeva, niti je u međuvremenu bilo, po riječima g. Vataja, dostave CV potencijalno vodećeg profesora dr. Mehmeda Mete, niti pak dostave spiska potencijalnih bošnjačkih profesora…
Nažalost, neki ljudi koji su poslije naše inicijative kod ministra MONT-a Arsima Bajramija, od 13. maja ove godine, kojom prilikom smo tražilii otvaranje smjera na bosanskom na UPZ, a koji su navodno preuzeli sve “ingerencije” oko ovog otvaranja, pa čak i meni malkice usput privatno ‘’primjedbovali’’ što se miješam, izgleda nisu odradili ono što je od njih traženo, iako to sad i javno demantuju, tj. demantuju rektora, MONT! Ne bi me ništa čudilo da ima naših propusta u sleđenju predviđene procedure, jer je to tipično za bošnjački pristup poslu i obavezama ovdje kod nas na Kosovu…
No propušteni proceduralni potezi su u ovom slučaju, izgleda samo poslužili odgvornima za izgovor.
Da bih pojasnio kazano, želim vas i čitaoce ovom prilikom da podsjetim na moj nedavni tekst o problemima u obrazovanju na bosanskom jeziku, gdje sam podvukao oko otvaranja ovog smjera, da bi bilo jako poželjno da se svi “povuku” na distanci od profesora dr. Mehmeda Mete, dakle i oni koji su kobajagi sada snjim – a više ga koriste za svoje politikantske igrice i sukobe s koalicijom Vakat, te da se također povuku i oni koji su u sukobu s njim također zbog politikantskih igrarija, a s treće strane, bilo bi jako poželjno da i sam profesor, koji je u ovom slučaju bio bitan zbog potrebe da bude vodeći predavač tog smjera, trebao malo više da prilegne obavezama oko pokretanja toga smjera, itd… Dakle, sve tri ‘’involvirane’’ strane koje su na ovoj našoj subjektivnoj – bosnjačkoj strani, u ovom slučaju, po mom misljenju, dok se oni međusobno ne dogovore, ko je više od njih kriv - snose podjednaku odgovornost za neotvaranje ovog smjera iz ekonomije u ovom roku.
Posljedice će i dalje kao i do sada plaćati potencijalni studenti, od kojih će neki i dalje na nekom privatnom fakultetu u Prtizrenu plaćati i bukvalno studiranje iz sličnog ekonomskog smjera.
Međutim, da ne ispadne da smo toliko naivni pa da samo bacamo odgovornost na našu – bošnjačku stranu, ja ću još otvorenije kazati da je glavnii krivac za neotvaranje novog smjera na UPZ na našem jeziku, ipak, rektorat univerziteta u Prizrenu, odnosno MONT, i da smo svi mi u ovom slučaju čak manje bitni.
Naime, valjda neko iz institucija treba da planira potrebe za visokostručnim kadrovima i da vodi računa i o školovanju svih pripadnika nacionalnih zajednica na Kosovu!
Da nas sve podsjetim da su čelni ljudi PDK javno Bošnjacima u Prizrenu obećavali da će otvaranjem javnog univerziteta u Prizrenu u velikoj mjeri biti riješeno i pitanje studiranja i na bosanskom jeziku. Sada, kako je ispalo - oni su i u rektoratu iu MONT-u u načelu i po obećanjima za otvaranje, ali da za ovu godinu nemaju budžetskih sredstava!? Dakle, za sve druge smjerove sredstava imaju, samo nemaju za nas!?
Dozvolite mi da u ovom kontekstu dodam još nešto što mislim da je važno. Ako ste primjetili mediji na albanskom jeziku koji su nedavno objavili moje pismo kao zahtjev za otvaranjeovog smjera, tekst su započeli dodajući svoj komentar na početku da ‘’iako Bošnjaka Kosova ima 1.6 odsto, oni traže smjer na UPZ na bosanskom jezIku”…
To je obična neistina. Bošnjaka Kosova istina ima toliko u cjelokupnom stanovništvu republike Kosova sa popisa iz 2011. Međutim, UPZ ne pokriva cijelo stanovništvo Kosova, već ima još šest-sedam javnih univerziteta. A Bošnjaka u opštini Prizren ima oko 10 odsto, plus treba uzeti u obzir da u znatnoj mjeri smjerove na našem jeziku na prizrenskom univerzitetu pohađaju i studenti iz opštine Dragaš, kako iz bošnjačke tako i dio njih iz goranske zajednice, te u manjem broju i pripadnici romske zajednice, a prisutni su i bošnjački studenti iz svih drugih opština Kosova, onda ispada da je najmanja potreba da 20 odsto kapaciteta na UPZ bude rezervisano za ove studije...
Mi ne odustajemo od zahtjeva da se ovaj smjer otvori. Ja sam, recimo, u spomenutom susretu, tražio od rektora UPZ da se učine napori da se taj smjer otvori u drugom roku. A ako to nebude učinjeno ove godine, dogodine ćemo zahtjevati pokretanje i tog smjera iz ekonomije i smjera na pravnom fakultetu, na bosanskom jeziku.
Ova naša mala nacionalna zajednica nema gdje da traži svoja prava nego ovdje na Kosovu. Mi smo građani ove države i plaćamo njoj porez. To nama garantuju ustav i zakoni Kosova. Ili će nas predstavnici većinskog naroda razumijeti kako valja, ili ćemo redovno i njima osobno i javno to ponavljati, dok im ne dosadi, pa se odazovu. A valjda će nas neko u tom stalnom našem ponavljanju, valjano ćuti, pa će podsjetiti i one koji slušaju, a ne žele da čuju. Za sada, nažalost, sem razumijevanja, i predstavnici međunarodne zajednice ne iskazuju konkretniju volju da nam intenzivnije pomognu u naporima da naša nerješena pitanja valjano ustrojimo u postojećem kosovskom sistemu koji je zakonski dobro definisan, ali je u implementaciji dosta nazadovao, pogotovo u segmentu ispunjavanja prava bošnjačke zajednice Kosova. Loše stanje u obrazovanju na svim nivoima na bosanskom jeziku je jedan od pokazatelja tog nazatka.
Moja malenkost, sa svim svojim skromnim mogućnostima, stoji na raspolaganje svakom našem građaninu koji je spreman da uz poštovanje zakona ove države, demokratskim načelima, radi, zahtjeva i da se bori za svoja i naša kolektivna prava. Drugog puta i metoda ne vidim.
Iako je obrazovanje bilo naša udarna tema, imali smo i drugih pitanja, poput obećanih a ne isplaćenih sredstava za subvencije u poljoprivredi u našim krajevima, kao i mnogim drugim problemima sa kojima se susreće bošnjačka zajednica. Međutim, pošto smo malo i pretjerali, ta pitanja ćemo ostaviti za neku drugu priliku.
Ćerim Bajrami: U pravu ste, ima još mnogo drugih pitanja i problema… A biti će, ako Bog da, prilike… Vama zahvaljujem na prostoru, a čitaocima na saburu.
