U intervjuu za Radio Kosova na bosanskom Dudić: Bošnjaci zaslužuju Univerzitet na bosanskom jeziku u Prizrenu

Vi ste prije tri nedjelje izabrani za predsjednika Mešihata Islamske Zajednice u Srbiji. Posjeta Kosovu, odnosno Islamskoj Zajednici Kosova, može se reći da je Vaša prva zvanična posjeta u svojstvu muftije. Recite nam, koji je cilj ove posjete?

Mevlud Ef. Dudić: Ovo je moja prva zvanična posjeta nakon izbora za predsjednika Mešihata Islamske zajednice. Nakon posjete Sarajevu, ja sam namjerno htio da posjetim svoju braću i predsjedništvo IZ na Kosovu, i vrhovnog poglavara, muftiju Naim efendiju Trnavu. Smatrao sam da je sasvim normalno da nakon izbora obiđete obližnje zajednice, a mnogo je razloga zašto baš Priština.

Pripadamo jednom umetu, jednoj vjeri i mnogo nas zajedničkih stvari vežu, kako Kosovo tako i Sandžak. Ono što nam je zajedničko jeste pripadnost Islamu i emanet koji nosimo. Dakle, nosioci vjerskih dužnosti, odnosno autoriteti u svojim zajednicama. I htio sam kao nekadašnji učenik prištinske medrese koju sam uvijek nosio u svojim njedrima, za koju sam jako emotivno vezan i svakako mnogo kolega sa kojima sam završio prištinsku medresu, a nakon toga i Islamski fakultet u Sarajevu i sve emanete koje sam nosio prethodnih dvadeset godina kao i blizina koju imamo sa kosovskim Albancima, i ono što nas jako veže a to je da Bošnjaci i Albanci pripadaju europskoj grupi naroda i mi smo kao Muslimani jedini odgovorni za Islam u Europi.

U tom smislu držim do črvstog saveza Albanaca i Bošnjaka. Volim često reći da ako budemo imali dobar savez kakav su naši preci imali, posebno Bošnjaci Sandžaka i Albanci, da će naša budućnost biti sigurnija i bezbjednija za narednih pedeset godina. A svi ostali dobro znaju da savez između Bošnjaka i Albanaca nikada nije bio na štetu bilo koga drugoga. Zapravo ono što mi zajedno, Bošnjaci i Albanci nosimo u svojim njedrima a to jeste čvrstu vjeru u Allaha dž.š, te prisustvo Kur’ana nam nikada kroz povijest nije dozvoljavalo da mrzimo druge, da bilo šta drugo činimo osim dobra. Hizmet Islamu i Muslimanima koji su naši preci činili nikada nije bio na štetu onima koji to nisu. Možda se drugima može prigovoriti, zasigurno Muslimanima, Albancima i Bošnjacima kroz povijest se to nije moglo prigovoriti. I ja kao predsjednik mešihata, svakako zajedno sa svojom braćom, Islamskom Zajednicom na Kosovu učinićemo sve da taj hizmet koji činimo bude na dobrobit Islama i muslimana a svakako i drugih ljudi, kako su i prethodne generacije koje su časno i čestito nosile ovaj emanet to činile.

Recite na  koji su neki od vaših ciljeva tokom petogodišnjeg mandata?

Mevlu ef. Dudić: Ono što je za mene od izuzetnog značaja jeste vratiti jedinstvo muslimana kako u Sandžaku tako i u Srbiji.

Naime, prije  nepunih sedam godina, grupa nečasnih ljudi sa područja Sandžaka potpomognutim određenim  političarima i njihovim mentorima iz Beograda napravila je paravjersku tvorevinu, oni kažu paralelna Islamska Zajednica, za nas je to paravjerska tvorevina, i napravile su velike pometnje. Vaši slušaoci/čitaoci, građani Kosova su imali prilike da slušaju, gledaju pa često puta im nije jasno što se svađaju hodže, kako su govorile, imami itd. Ja želim da podsjetim vaše građane da nije u pitanju nikakva svađa, ni borba za vlast, već se ciljano htjela napraviti podjela među Bošnjacima, odnosno muslimanima i svakako veća kontrola ili potpuna kontrola nad Islamskom Zajednicom. U Sandžaku je režim iz Beograda u potpunosti stavio pod svoju kontrolu većinu političkih faktora. Ono što se nekad govorilo za kosovske Albance da imaju Sejda Bajramovića i Rahmana Morinu, nažalost i mi u Sandžaku imamo one koji su stavljeni pod kontrolu režima iz Beograda prije toga Miloševića, nakon toga Vojislava Koštunice pa i Borisa Tadića u posljednje vrijeme. Kako će biti u narednom periodu ne znam, ali za sada je takvo stanje. U to vrijeme, jedino se Islamska Zajednica izborila za svoju autonomnost i svoju samostalnost. Sasvim je logično i prirodno da Islamska Zajednica bude autonomna u svom radu. Ali, prvenstveno Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi i Srpskoj Akademiji, a bogami pojedinim bošnjačkim političarima među kojima prednjači Rasim Ljajić. Dakle, htjeli su staviti Islamsku Zajednicu  pod svoju kontrolu i tada su napravili velike probleme sa kojima se i danas suočavamo.

Učiniću sve da u duhu Kur’ana i sunneta i naših normativnih akata vratim jedinstvo muslimanima. Svakako, vrata su njima širom otvorena, bez obzira koliko su zalutali, mi ih pozivamo i ovog puta im šaljem poruku da se vrate svojoj zajednici jer bilo koje drugo tumaranje, udaljavanje od svoje zajednice, od svoje kuće samo će ih učiniti nesretnim i većim gubitnicima. To je dakle ono što bi za mene bilo od izuzetnog značaja. Svakako valja istaći i nastavak svega onoga što je započeto u Sandžaku u prethodnom periodu kada je muftija Muamer efendija Zukorlić vrlo časno i čestito to nosio. Ono sa čime se neću zadovoljiti jeste da Vojvodina, gdje živi preko trideset hiljada muslimana, ne dobije Islamski centar. Učiniću sve da u Novom Sadu nikne islamski centar. Svakako dobijanje groblja u Beogradu, jer i psi imaju groblje a Muslimani u Beogradu nemaju, i naravno nastaviti ono što je već započeto.

Turska često insistira na pomirenju Islamske Zajednice u Srbiji. To se odbija. Zašto?

Mevlud ef. Dudić: Nismo odbijali ali smo htjeli da rješavamo mi probleme u našoj kući. Mi smo prije dvije godine ponudili rješenje kako da se riješe problemi. Moram istaći da je tada Turska preko nekih nevladinih organizacija aktivno učestvovala u razbijanju Islamske Zajednice, i ta inicijativa je ponovo pokrenuta. Formirana je petočlana komisija. Jedan od njenih članova sam i ja, dvoje iz Turske i troje iz Sarajeva, i mi ćemo nastaviti u duhu sunneta i Kur’ana i naših normativnih akata. Nismo mi to odbijali zato što je dolazilo iz Turske, ali smo htjeli da kažemo i Turskoj da oni ne mogu učestvovati u vraćanju jedinstva ako su pojedini njihovi činovnici učestvovali u razbijanju Islamske Zajednice. Poslali smo jasnu poruku Islamskoj Zajednici i političarima. Način na koji su učestvovali u razbijanju, a ti isti su htjeli da budu muslihuni. Muslihuni ne mogu biti oni koji su učestvovali u razbijanju zajednice.

Bosna i Hercegovina u invalidskim kolicima

Bošnjaci na Kosovu žive u teškoj situaciji. Prepušteni su sami sebi. Matica Bosna i Hercegovina ih ne pomaže toliko zbog svojih problema. Šta kosovski Bošnjaci mogu očekivati od novoizabranog muftije?

Mevlud ef. Duduć: Bošnjaci Kosova žive kao i ostali građani Kosova. Ja znam da svi državljani Kosova prolaze kroz jedan težak period. To vrijeme od 5-6 godina od nastanka Kosova kao samostalne države i ne trebamo mnogo i očekivati. Ja mislim da bi svaki Bošnjak trebao da kaže šta ja mogu učiniti za svoje selo, svoj grad, svoju općinu, svoje Kosovo itd. Pitanje je šta mogu očekivati od svoje matične Bosne i Hercegovine je pitanje koje ja neprestano postavljam kao Sandžaklija kada god odem u Sarajevo - šta je to što meni Bosna i Hercegovina nudi?!

Nažalost, u takvom smo stanju da Bosna i Hercegovina nama ne može mnogo da ponudi. Ona danas ne može ništa sebi da ponudi niti da pomogne. I to je jedan ozbiljan problem i ozbiljno pitanje. Svakako, mi koji smo izvan Bosne i Hercegovine puno očekujemo od Bosne i Hercegovine. Očekivali smo da onih preko 200 000 žrtava nisu uzalud date. Dakle, Bosna i Hercegovina nije dovršena država. Bosna i Hercegovina nije samostalna država, Bosna i Hercegovina je, kako bi neki rekli, u invalidskim kolicima i to je ono što nas ozbiljno zabrinjava. Ja znam da Bošnjaci Kosova ne očekuju puno od Bosne i Hercegovine. Oni očekuju da ih neko prihvati kao svoje.

Znate, kosovski Albanci su uvijek imali svoju matičnu državu, Albanci Makedonije. Bošnjaci iz Bosne nikada nisu mogli, i ako su isticali, da kažu ‘mi imamo svoju matičnu državu’.

Ja ću učiniti sve sa pozicije predsjednika mešihata i muftije Islamske Zajednice u Srbiji da njihova vrata uvijek budu širom otvorena, da preko Sandžaka i preko Novog Pazara mogu rješavati određene probleme koje imaju, ako hoćete i na Kosovu, a posebno one koje imaju oni u Bosni i Hercegovini. Ja znam da je vrlo neprincipijalno ali da mi govorimo da Bošnjaci sa Kosova koji doživljavaju Bosni kao matičnu državu ne mogu bez vize i da bez posebne dozvole posjetiti Sarajevo zaista je to skandalozno. Mislim da je to jedan od velikih grijeha. Ljudima  iz redova bosnjačke zajednice u Bosni i Hercegovini kažem da  im to ne služi na čast. Mi se nikada sa tim nećemo pomiriti bez obzira kako to razumijevali, bez obzira koje probleme imali Bošnjaci sa Kosova, Makedonije, Albanije, Sandžaka, Srbije, Crne Gore imaju podjednako pravo na svoju matičnu državu Bosnu i Hercegovinu kako to imaju i oni iz Sarajeva. Moje pozicije su takve kakve jesu. A Bošnjaci Kosova dobro znaju i sa pozicije direktora medrese i rektora Internacionalnog Univerziteta, a evo i sada prvog čovjeka Islamske Zajednice, da se nisam nikada žalio. Neću se ni ovoga puta žaliti. Svakako, koliko ću uspjeti i koliko mogu pomoći ne znam, ali se sigurno neću žaliti.

Pomenuli ste da Bošnjaci sa Kosova ne mogu u Bosnu bez vize. Vlada Kosova je protekle nedjelje kao recipročnu mjeru uvela vizni režim za građane bh. Kako to komentarišete?

Mevlud ef. Duduć: Vrlo negativno. Dakle, kako sam ljut na svoje Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu na nekorektan odnos prema Bošnjacima izvan Bosne i Hercegovine, za nijansu sam ljući na Kosovo zašto nisu imali malo više razumijevanja. Bosna i Hercegovina je, ponavljam, u vrlo teškoj situaciji i Kosovo je moralo razumijeti. Ministarstvo vanjskih poslova i Kosovo su morali razumijeti Bošnjake u Bosni i Hercegovini u kom se stanju nalaze. Zato i imam pravo da budem ljut kako na Bošnjake Bosne i Hercegovine za nijasu, evo, kao Sandžaklija, kao neko ko je emotivno vezan za Kosovo, za Albance, jer pokušavam da njegujem i da čuvam albanski jezik u svom riječniku koliko sam naučio od ‘81.do ‘85. godine. Dakle, malo sam ljući i mislim da su morali da budu malo širokogrudi prema Bošnjacima i prema Bosni I Hercegovini.

Skoro je šest godina od proglašenja nezavisnosti, znači prošlo je šest godina od kako se Bošnjaci Kosova i ostali građani suočavaju sa tim problemom odlaska u Bosnu. Mislite da je to kratak period o malo strpljenja?

Mevlud ef. Duduć: Prošlo je 20 godina od kako se desio genocid u Bosni i Hercegovini. I prije nekoliko dana smo imali u Višegradu, u Bosni i Hercegovini, da se sa mezarja briše riječ ‘genocid’. Zamislite da kada se tako radi Bošnjacima u Bosni i Hercegovini. Ne da se na miru onima u kabilu da na njihovom mezaru piše genocid, šta očekujete da bi za šest godina mogla da učini Bosna i Hercegovina? Kako je stanje Bošnjaka u Banja Luci, Bošnjaka u Bijeljini, Bošnjaka u Foči, Goraždu itd? Dakle, i dan-danas se osporava genocid koji je učinjen u Srebrenici. Iz godine u godinu imamo iste probleme sa kojima se suočavaju, dakle i ubijene žrtve. U tom smislu sam ja pomalo ljut i volio bih da se ima više razumijevanja.

Svakako, bošnjačko rukovodstvo, rukovodioci ili političari BiH su se pokazali nesposobnim da mogu da osiguraju za svakog građanina Bosne i Hercegovine da može da živi u svojoj državi i da se založe kod međunarodne zajednice za prava Bošnjaka u Sandžaku, na Kosovu, Makedoniji I Albaniji. Oni to, nažalost, do sada nisu uspjeli. To znači da Bošnjaci nemaju političko rukovodstvo koje razmišlja i o nama ovdje. Ali, ne trebamo biti pesimisti. Ja čvrsto vjerujem da dolaze bolji dani i za nas Bošnjake i za Bosnu I Hercegovinu”.

Efendija Zukorlić je nedavno boravio u Bundestagu gdje je sa predstavnicima razgovarao o Raškoj oblasti kao prekograničnoj autonomnoj regiji, kao i o uspostavljanju evropskog muftijstva. Šta je cilj evropskog muftijstva?

Mevlud ef. Dudić: Muftija Zukorlić je boravio u Bundestagu kao sandžački muftija i nije govorio o Raškoj oblasti kao prekograničnij regiji. Srpski mediji su prenijeli da je razgovarao o Raškoj oblasti kao prekograničnoj regiji, već se radi o Sandžaku kao prekograničnoj regiji.

Imajući u vidu da Europska Unija poznaje ili prepoznaje pregogranične regije, mi smo smatrali da Sandžak kao pregogranična regija treba zauzeti svoje vrlo značajno mjesto. I onaj dio koji pripada Crnoj Gori, i onaj dio koji pripada Srbiji. To bi bilo ispravljanje nepravde koja se čini prema Sandžaku.

Dakle, prvo pripadali bosanskom elajetu, pa bili autonomna jedinica do 1945. godine, a nakon toga podijeljen između Srbije i Crne Gore. Ta ideja je rođena prije nekoliko godina. Imajući u vidu da to nije u suprotnosti sa ustavima Srbije i Crne Gore, a da se uklapa u tokove i  europske standarde, mi se glasno zalažemo za Sandžak kao prekograničnu regiju. Takvih regija postoji već nekoliko na Balkanu i mi mislimo da Sandžak treba da zauzme to mjesto, mislim da su to i europski standardi u 21. vijeku i mi od toga nećemo odustati.

Efendija Dudiću, ne možemo a da ne dotaknemo i pitanje odlaska naših građana, ali i građana Sandžaka i Bosne u rat u Siriju. Popriličan broj je i izgubilo živote tamo. Koji je vaš stav po tom pitanju? Da li tako nešto podržava naša vjera?

Mevlud ef. Dudić: Ja jako žalim za sve ono što se dešava u Siriji. Molim Alaha dž.š. da pomogne tom napaćenom narodu. Moj emanet kao i emanet kosovskog muftije jesu Islam i muslimani na podrčju na kojem djelujemo. Ja čvrsto vjerujem da nama posebno u Sandžaku svaki mladić, svaki Musliman je od izuzetnog značaja za djelovanje na prostoru Sandžaka.

Vi ste do nedavno bili na čelu Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru. Da li ćete i dalje obavljati tu funkciju?

Mevlud ef. Dudić: Neću obavljati. Ja sam u dva mandata rektor Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru. Po zakonima Republike Srbije, na poziciji rektora možete biti samo dva puta. Meni za mjesec dana ističe mandat, i da nije bilo ovog izbora za predsjednika mešihata nisam mogao više ostati kao rektor univerziteta. Ponosim se na sve ono što smo učinili i što je učinjeno na univerzitetu. Svakako ja ostajem kao profesor na Internacionalnom univerzitetu, na Islamskom fakultetu ali ću se više posvjetiti ovim što mi je primarna zadaća, tj. predsjednik mešihata i muftija Islamske Zajednice u Srbiji, a rektor univerziteta će biti neko biran po pravilima univerziteta.

S obzirom da ste do nedavno obavljali funkciju rektora sigurno imate saznanja i podataka da li ima i Bošnjaka sa Kosova koji studiraju  na tom univerzitetu i kako su oni tretirani?

Mevlud ef. Dudić: Da, jedan broj Bošnjaka sa Kosova su pohađali baćelor, odnosno osnovne studije, kao i jedan mali broj koji su pohađali master, odnosno magistarske i doktorske studije.

Svi oni koji su željeli da studiraju Bosanski jezik za njih je školovanje bilo besplatno. I oni su bili posebno privilegovani. To je bio neki naš skromni doprinos. Ono što nije mogla Bosna da im ponudi mi kao Sandžak ili kao univerzitet, mi smo bili njima širom otvoreni. Nedavno sam razgovarao sa ministrom prosvjete na Kosovu, Ramë Bujom oko otvaranja Univerziteta na Bosanskom jeziku u Prizrenu a ne odjeljenja.

Mislim da Bošnjaci to zaslužuju, mislim da i Vlada Kosova njima to i duguje, da ima obaveze prema njima. U svakom slučaju, dok to ne bude, vrata našeg univerziteta će biti širom otvorena za sve koji žele da studiraju na jednom od šest fakulteta na našem univerzitetu.