Šta očekuje od ponavljanja izbora u Mitrovici, koliko Priština ulaže u lobiranje za priznavanje nezavisnosti i kada će posjetiti Beograd? O svemu tome za Deutsche Welle govori kosovski ministar spoljnih poslova Enver Hoxhaj.
Deutsche Welle: Ministre Hoxhaj, da počnemo sa posljednjim događanjima. Mediji javljaju da su na Kosovu uhapšena lica za koje se sumnja da su pripremali terorističke napade i da pripadaju ogranku terorističke organizacije Al Kaida. Ubrzo je stigla i prijetnja kosovskoj policiji da će se, ukoliko se uhapšeni ne oslobode, suočiti sa odmazdom. Da li taj slučaj može da utiče na bezbjednosnu i političku situaciju na Kosovu?
Enver Hoxhaj: "Ni u kom slučaju. Kosovo ima najstabilniju političku klimu na Balkanu. Ponosni smo i na to što smo, u posljednjih pet godina koliko traje naša nezavisnost, i u oblasti bezbjednosti postigli mnogo. Razgovarao sam sa ministrom unutrašnjih poslova Bajramom Rexhepijem, ali za sada nemam novih informacija o tom slučaju. Morao bih da imam jasniju sliku da bih izveo zaključak, ali ipak mislim da u pitanju nije neki značajan razvoj situacije unutar Kosova. Mi radimo na borbi protiv organizovanog kriminala i terorizma i ono što se dogodilo može biti jednostavno redovan tok događaja.“
Spriječiti planirane incidente
Ono što je već mjesecima u žiži interesovanja kako u Briselu, tako i u regionu, jesu lokalni izbori na Kosovu. Bili smo svjedoci problema na izbornim mjestima na sjeveru. Ko, prema vašem mišljenju, snosi odgovornost za nasilje koje se dogodilo: Beograd, Priština, kosovska policija, Eulex?
„Mi smo vrlo ponosni što smo po prvi put organizovali izbore na cijeloj teritoriji Kosova, u svih 38 opština. Ponosni smo i na to što su Srbi na sjeveru uzeli učešće u izbornom procesu. Iako je izlaznost na sjeveru bila niska, između 22 i 25 procenata, to je dovoljno za početak izgradnje demokratskih institucija. Istovremeno, na jugu je izlaznost kosovskih Srba bila između 60 i 70 odsto, što pokazuje da je Kosovo multietnička zajednica. Incidenti u opštini Sjeverna Mitrovica, na biračkim mjestima u školi 'Sveti Sava', su izolovan slučaj. Ne bi trebalo da budemo naivni i da ono što se dogodilo tog dana u toj školi nazovemo aktom huliganizma. Mislim da je to bilo dobro planirano i organizovano, u cilju da se zastraše posmatrači i uništi izborni materijal. Iz toga smo izvukli dobru lekciju i očekujem da će tako nešto biti izbjegnuto na ponovljenim izborima u Sjevernoj Mitrovici, kao i u dugom krugu izbora na cijeloj teritoriji Kosova zakazanim za 1. decembar.“
Šta ćete konkretno da uradite ili promijenite već 17. novembra na ponovljenim izborima u tri opštine na sjeveru?
„Naša policija, ali i Kfor i Eulex trebalo bi da budu oprezniji kako bi se izbjegli bilo kakvi planirani incidenti u budućnosti. Postoji politička volja da se održe slobodni i fer izbori i da građani na sjeveru dobiju svoje lidere i institucije, postoji i u Prištini i među lokalnim liderima na sjeveru i u Beogradu. Ljude na sjeveru, više od velikih ideja, brine kako će da imaju bolji život, vladavinu prava, privredni rast, poslove, škole… A izbori služe tim ciljevima.“
Zvanični Beograd upozorava na mogućnost da, u slučaju bojkota izbora, opštine sa srpskom većinom dobiju albanskog gradonačelnika. Da li vi to vidite kao mogući problem koji će podići nove tenzije?
„Ako govorimo o opštini Sjeverna Mitrovica, ne mislim da je tamo moguć albanski gradonačelnik. Kandidat iz moje partije, Agim Deva, je u trci za to mjesto, ali čak i u slučaju da bude izabran, ne mislim da će biti u mogućnosti da upravlja opštinom. Gradonačelnik i skupština moraju da odražavaju sastav svake opštine, etnički i demografski, i mislim da će se to i dogoditi. Bio sam iznenađen pogrešnim načinom tumačenja kandidature Agima Deve od strana premijera Ivice Dačića i prvog potpredsednika Vlade Aleksandra Vučića. Oni su koristili jezik koji meni nije blizak govoreći da se ne glasa za Albanaca već za nekog drugog. Ko god da se kandiduje – od građana zavisi koga će da podrže. Naravno da ćemo na sjeveru imati srpske gradonačelnike jer će oni predstavljati volju većine. Tako je i najbolje.“
Beograd treba da kaže istinu svojim građanima
Izbori na Kosovu predstavljaju jedan od ključeva za primjenu prvog sporazuma o normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine. Priština nije imala pristup sjeveru, a Beograd, iako ne priznaje nezavisnost Kosova, sada traži od Srba da se uključe u institucije Kosova. Kako vi vidite dalji razvoj događaja?
„Ono što smo postigli u posljednjih deset mjeseci jeste veliki proboj. Zahvalni smo i Evropskoj uniji na podršci, a prepoznajemo i zasluge srpskog rukovodstva, kao i zalaganje našeg premijera. Sva trojica srpskih lidera i (Tomislav) Nikolić i Dačić i Vučić, kao i politička elita u Srbiji, trebalo bi da budu iskreniji prema svojim građanima. Trebalo bi da im kažu istinu, a to je da se Srbija kreće u procesu prihvatanja suvereniteta Kosova, njegovog teritorijalnog integriteta i postojanja kao nezavisne države. Ne kažem da Srbija priznaje Kosovo i da počinjemo proces normalizacije odnosa dviju država kao nezavisnih nacija, ali naš dugoročni cilj nije samo da normalizujemo odnose na političkom nivou, mi moramo da imamo bilateralan proces pomirenja dvaju društava – albanskog i srpskog. Ne možemo da mijenjamo geografiju niti historiju, ali možemo da oblikujemo budućnost. Mislim da bi Srbija trebalo da se prema Kosovu odnosi kao prema susjedu i partneru. Na nas mogu da računaju u konstruktivnom smislu. Niko ne želi da koči put Srbije ka Evropskoj uniji niti da govori o Srbiju u svjetlu devedesetih godina prošlog vijeka. Puno smo postigli i moramo dalje.“
Da li vi planirate zvaničnu posjetu Beogradu?
„Ići ću kada me ministar spoljnih poslova Ivan Mrkić pozove. Imam puno poštovanja prema njemu i njegovom radu. Često smo se susretali u New Yorku na zasjedanju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. Upravo ove nedjelje putujem u tri grada na slovo 'B' – Berlin, Brisel i Bratislavu. Da me je Mrkić pozvao, bilo bi četiri 'B'.“
U Briselu se mogu čuti nezvanične informacije da bi Grčka, tokom nastupajućeg predsjedavanja Uniji, mogla da prizna Kosovo. Da li imate više informacija o tome, kao i o stavovima ostalih zemalja EU koje još nisu priznale Kosovo?
„Sastao sam se sa grčkim ministrom spoljnih poslova Evangelosom Vanizelosom u New Yorku. Posljednjih mjeseci sastajao sam se i sa šefovima diplomatija Rumunije, Slovačke i Kipra. Kosovo i Srbija su u posljednjih deset mjeseci postigli 12 dogovora, premijeri su se sastali više od 20 puta i, što je posebno važno, počeli smo da gradimo povjerenje, što je u politici važno. Ne vidim zašto bi Rumunija, Grčka, Slovačka i Kipar odlagali odluke o priznavanju Kosova. To su učinile već 104 zemlje i u posljednjih pet godina se pokazalo da niko ne može zaustaviti točak historije. Mi ćemo biti prisutni kao nezavisna država, a na vladama tih država je da odluče.“
Da li ima istine u tome da je Priština puno sredstava i novca uložila lobirajući u svijetu za nezavisnost Kosova?
„Zapravo nije, i tu sam vrlo iskren. Znam da vaše i moje kolege u Beogradu, u medijima i političkim krugovima, imaju takvu percepciju, ali Kosovo je mala zemlja, mlada zemlja, kojoj je budžet potreban za mnoge druge stvari. Mi uopšte nemamo budžet za lobiranje. Koristimo najbolje od onoga što imamo, a to su neki od najboljih ambasadora i diplomata u regionu. I članovi Vlade putuju mnogo po svijetu. Sam imam mnogo zvaničnih i nezvaničnih sastanaka, ali troškovi su nam samo karte i smještaj. Ništa više. Oni koji priznaju Kosovo, jednostavno prihvataju pravo Kosova da postoji kao nezavisna država. To je jak argument koji mi imamo, a koji naši prijatelju u Beogradu ponekad ne razumiju.“
Region Zapadnog Balkana na dobrom putu
Za kraj, ministre Hoxhaj, kako biste ocijenili situaciju u regionu kada je u pitanju put ka Evropskoj uniji? Mnogi smatraju da je Kosovo na začelju evrointegracionog puta jer je krenulo sa „najdalje tačke“.
„Godina 2013. bila je za Kosovo historijska. Hrvatska je ušla u Evropsku uniju, a Srbija i Kosovo postali najbolji primjer kako se kroz dijalog i kompromis rješavaju problemi koje imamo na Balkanu. Siguran sam da će u narednih deset godina mnoge od zemalja regiona postati članice Unije. Po mom mišljenju, Hrvatska je postala 28 članica zbog svog ekonomskog razvoja. Bez ekonomskog rasta i ekonomske transformacije ne može se ući u EU. Ekonomija, vladavina prava i reforma javne administracije su tri osnovne stvari za članstvo i ja smatram da je region na dobrom putu. Integraciona mapa pokazuje različite brzine kretanja ka EU. Crna Gora, Srbija i Albanija su naprednije. Makedonija zaostaje zbog problema sa pitanjem imena, Bosna i
