"Naša je želja, prije svega, da ispunimo one osnovne zadatke koji proizilaze iz zakona o RTK 2 kanalu, a to je očuvanje identiteta srpske zajednice kao i ostalih nevećinskih zajednica na ovim prostorima. Da se bavimo problematikom njihovog života i onoga što je trenutno aktuelno... da se bavimo i onim što se zove tradicija, običaji i kultura, onim što čini svakodnevni život ovdašnjih stanovnika. Mislim da polako uspijevamo u onom osnovnom zadatku kojeg smo za cilj postavili na samom početku našeg rada, a prioritet je da budemo TV koja će biti prozor u komšiluk"
Radio-televizija Kosova je 3. juna počela emitovanje programa na drugom kanalu, RTK 2, namjenjenog uglavnom pripadnicima srpske zajednice ali i ostalim manjinskim zajednicama na Kosovu.
Na RTK 2 radi oko 70 ljudi, među kojima je desetak novinara, nekoliko urednika, snimatelja, montažera i ostalog osoblja. Imaju par studija sa savremenom opremom, ogroman vozni park, moderan novinarski pult i ono najvažnije - volju njihovih novinara da realno prikažu kosovsku stvarnost.
Od narednog mjeseca će krenuti i istraživački serijali, dokumentarni programi, emisije o očuvanju identiteta, kulture i jezika zajednica koje žive na Kosovu.
Sa kakvim su se sve problemima prvih tri mjeseca suočavali, da li mogu upotpuniti cjelodnevni program sa postojećim osobljem, o odnosu i saradnji sa kolegama iz RTK1, razgovaramo sa direktorom RTK 2 Žarkom Joksimovićem.
Da li je početak RTK 2 programa ispunio vaša očekivanja?
Žarko Joksimović: Da budem skroman, ovih dana sam u Bordu direktora naše medijske kuće čuo jako dobru pohvalu od direktora RTK i naših kolega da odlično obavljamo svoj posao i to nam uliva nadu da možemo biti i mnogo bolji. Svakako da se nije moglo očekivati nešto epohalno za samo tri mjeseca rada, utoliko prije što smo 2. juna po prvi put ušli u naš studio, probali i improvizovali rad na Dnevniku, a već narednog dana smo zvanično krenuli sa programom. Počeli smo bez nekih velikih priprema, sa dosta novinara koji prije toga nisu imali neko veliko profesionalno iskustvo i smatram da smo napravili jedan tim koji se već sada može pohvaliti činjenicom da se u prosjeku uradi i do 150 reportaža na terenu. To je nešto sa čim se rijetko koja TV može pohvaliti, a pogotovu ne neka lokalna. Svakako da nije naše da se takmičimo ni sa kim, niti nam je ambicija da otimamo nečije gledaoce. Naša je želja, prije svega, da ispunimo one osnovne zadatke koji proizilaze iz zakona o RTK 2 kanalu, a to je očuvanje identiteta srpske zajednice kao i ostalih nevećinskih zajednica na ovim prostorima. Da se bavimo problematikom njihovog života i onoga što je trenutno aktuelno a to su ova politička previranja uoči najavljennih lokalnih izbora, što je svakako prioritet, a takođe da se bavimo i onim što se zove tradicija, običaji i kultura, onim što čini svakodnevni život ovdašnjih stanovnika. Mislim da polako uspijevamo u onom osnovnom zadatku kojeg smo za cilj postavili na samom početku našeg rada, a prioritet je da budemo TV koja će biti prozor u komšiluk. Takođe smatram da smo za ova tri mjeseca u popriličnoj mjeri odgovorili tom zadatku, tako da smo naše gledaoce upoznali sa životom ljudi na Kosovu, bilo da se radi o Srbima, Albancima, Bošnjacima, Turcima i ostalima, od Dragaša pa do najsjevernijeg srpskog sela kod Podujeva – Medrakovca, koje je naša novinarska ekipa upravo ovih dana posjetila. Dakle, želim reći da pokrivamo čitav prostor Kosova, a posebno pratimo sjever Kosova, gdje naše ekipe dosta često odlaze. Svakako da je najbitnija činjenica da smo mi javni servis, dakle državna TV, a ne TV lokalnog tipa, tako da se mnoge naše emisije gledaju i u regionu, na Balkanu, ali i u Evropi i Americi.
Da li ste zadovoljni novinarskim kadrom i da li imate problema sa ispunjavanje cjelodnevnog programa?
Žarko Joksimović: Samo su tri mjeseca od početka sa radom ovog kanala i dakako da još imamo popriličih problema u nesnalaženju, ali mi još uvijek vršimo pripreme, novinari se uhodavaju jer prolaze kroz raznorazne probe i seminare, a svakako da ćemo uskoro biti in. Ipak, nismo crvenjeli ni pred kim, a naročito ne pred širokim našim auditorijumom već naprotiv, svojim radom, idejama i vizijama polako postajemo značajan medij koji će vremenom postati ono pravo. Svakako da će odgovor na ovo vaše pitanje, recimo, za par godina biti drugačiji jer želimo, a to i možemo, biti daleko bolji i profesionalniji. Što se tiče naših novinarskih obaveza, ovih dana nam je prioritet da zaokružimo cjelodnevni program time što ćemo započeti naš sopstveni jutarnji program, a radimo i na tome da aktuelizujemo dopisništva koja će biti u svakom dijelu Kosova. Takođe želimo da imamo i nekoliko dopisnika iz država u regionu, tako da naši vjerni gledaoci imaju svakog jutra najnovije informacije i odavde ali i iz regiona. Želimo imati iskusne novinare koji će se ispod svakog priloga potpisivati isključivo za našu RTK2. Očekujemo da će se to ostvariti već u narednom mjesecu. Ono što je veoma bitno istaći je činjenica da smo već otkupili veliki broj stranih filmova ali i popularnih serija koje će, nadam se, vrlo rado biti gledane, a imamo i dosta raznovrsnog muzičkog programa. Vjerujem da ćemo već ovog ponedjeljka krenuti sa novom programskom šemom, a ako imamo mogućnosti, i sa pomenutim Jutarnjim programom. Nakon dugog i toplog ljeta kada se gledaoci uglavnom vraćaju TV–u, mi ćemo svima njima ponuditi raznovrsni program za sve generacije ali i program za svačiji ukus.
Kako ste prihvaćeni u Prištini i da li ste imali bilo kakvih problema u nekoj sredini odakle vaši novinari izvještavaju?
Žarko Joksimović: Nijednu novinarsku priču ma iz koje ona sredine dolazila ne želimo niti da predimenzioniramo niti da umanjimo, već da, prije svega, budemo objektivni. Iskreno rečeno, na samom početku stvaranja RTK-2 sa popriličnom dozom rezerve sam prihvatio da nam sjedište ovog kanala bude u Prištini, jer sam se i sam zanosio mišlju da njeno sjedište bude u Gračanici. Međutim, desilo se nešto što je i mene prijatno iznenadilo. Ja nisam imao predrasude oko komunikacije sa Albancima, jer sam se svo vrijeme komunicirao sa njima. Mene je pozitivno iznenadila ta činjenica da smo naišli na odličan prijem kolega novinara i ne mogu zaboraviti ono vrijeme kada smo zajednički startovali stvarajući, možda, jednu TV koja će vrlo brzo biti hit na ovim prostorma upravo zbog te multietničnosti i našeg svakodnevnog druženja, gdje se mi družimo i pijemo kafu i van posla. Većina od oko 70 radnika je tek krajem maja i početkom juna, kada smo startovali, prvi put došlo u grad. Dakle, hoću reći da je bilo i skepse ali i straha kod mnogih. Međutim, sada su se ovi mladi novinari uhodali te ih sada ima u svakom dijelu grada, što poslovno što privatno, a meni izuzetno prija kada ih vidim da se druže sa komšijama, prijateljima ali i sa kolegama iz drugih zajednica. Mene to svakako raduje u ovoj našoj misiji i smatram da ovaj naš kolektiv treba biti primjer ostalima, jer mi ovdje, kao što znate, imamo i Albance, Bošnjake, Gorance kao i Srbe, koji dominiraju, i to društvo u cjelini odlično funkcioniše.
Kako se finansirate s obzirom da se iz državnog budžeta za javni servis za vas izdvaja samo 10 posto? Da li imate i drugih donacija?
Žarko Joksimović: Ono što je karakteristično u ovo doba svijetske globalne ekonomske krize je činjenica da se mnogi javni servisi u mnogim državama suočavaju sa nedostatkom novca. Za moju nevolju, da se tako izrazim, u proljeće sam bio gost turske državne TV. Kada uporedimo jednog medijskog giganta ili medijsku instituciju kakvi su oni, koji na godišnjem nivou imaju oko milijardu i 400 miliona eura na raspolaganju, televizija koja u jednom danu potroši pet naših godišnjih budžeta, jasno je onda gdje smo mi u ovom trenutku. Dakle, šta je naših oko 80 hiljada eura na mjesečnom nivou u odnosu na njih. Zaista je to naš mali i skromni budžet ali ako uporedimo mnoge značajne medijske kuće, a samim tim i vaš portal, mnogi od njih posluju u vrlo skromnim uslovima i sa znatno manjim finansijskim sredstvima. Ipak, uz jedno domaćinsko poslovanje te kad zaokružimo potrebe za tehnikom ili za prostorom gdje takođe imamo i još neke planove za pomenuta dopisništva, mislim da, kao što zakon nalaže, ubuduće mi ne snosimo one osnovne troškove za npr. gorivo ili struju, već isključivo na naš program i plate te smatram da su to ipak zadovoljavajuća finansijska sredstva koja obećavaju jednu značajnu i ozbiljniju samostalnu produkciju. Dakle, u tom slučaju mi možemo biti zadovoljni ponuđenim, bar za sada. Takođe za par mjeseci, bar po nekoj mojoj viziji, počinjemo sa istraživačkim novinarstvom, jer ovdje na Kosovu imamo itekako zanimljivih tema poput onih o korupciji, bijelom roblju, drogi itd. To su teme sa kojima se moramo pozabaviti u ozbiljnijem smislu. Što se tiče odgovora na vaše pitanje, ovdje kod nas imamo još uvijek stranih donatora, vladinih ili nevladinin organizacija ali i mnogih stranih ambasada koje su voljne da finansijski pomognu one projekte koji su kvalitetni i mi ne sumnjamo da te naše zahtjeve možemo “upakovati†realno, dakle ne tražiti previše novca, i da bi ti donatori shvatili potrebu za takvim nekim programom kod nas. Poenta je da i tu možemo računati na određena finansijska sredstva.
Da li već imate neku TV emisiju koja će vremenom postati i vaš zaštitni znak i po kojoj će te biti prepoznatljivi?
Žarko Joksimović: Možda neću biti sasvim konkretan povodom ovog pitanja jer mi još uvijek pokušavamo da profilišemo određene teme. Svakako da se bavimo i informativom gdje smo, recimo, pratili i proteste u Istanbulu, pa onda je naša novinarska ekipa bila i u Tirani, gdje je pratila tamošnje izbore. Idemo i u Beograd prateći aktuelne teme i aktuelnu političku situaciju u Srbiji, posjećujemo i Crnu Goru a bili smo i na albanskom primorju gdje smo pratili ovogodišnju turističku sezonu. Na taj način mi razbijamo neke predrasude, prije svega kod srpskih gledalaca, koji i na samo pominjanje Albanije još uvijek gledaju sa skepsom i gdje se Albanija još uvijek koristi samo kao tranzit do crnogorskog primorja.
Dakle, pokušavamo da se bavimo, a u velikom procentu našeg progama i uspijevamo, marginalizovanim grupama u društvu, ljudima sa posebnim potrebama, slijepim i slabovidim osobama, ljudima u staračkim domovima, gdje smo na taj način odradili niz interesantnih reportaža. Mi smo još uvijek u nekoj situaciji da profilišemo sve ono gdje imamo snage i gdje imamo naših zainteresiranih novinara da bi se posvetili određenim temama. Naravno, tu su i teme koje nas svakako obavezuju. Dakle, radi se o običajima i tradiciji ovdašnjeg stanovništva te smo se u tom pogledu u podjednakoj mjeri bavili običajima i katolika ali i muslimana na Kosovu. Dakle, radili smo i emisije poput "Ramazanskih noći u Prizrenu", "Jeremin dan u Goraždevcu" ili pak emisiju o raseljenim Romima koji žive u poznatom romskom naelju "Suto Orizari" u Skoplju, gdje su proslavljali Đurđevdan. O sličnoj tematici, kada već pominjem prognana i raseljena lica, radimo jedan serijal o povratnicima koji smo ovih dana započeli sa Prizrenom, kao prvoj urbanoj sredini na Kosovu koja je započela taj proces. Serijal nastavljamo i reportažama iz drugih gradova. To je naš podsticaj za povratkom ljudi jer je taj proces protivrečan te samim tim želimo da ohrabrimo te ljude, koji nisu nasli sebe u nekoj drugoj sredini ili lokaciji, da jednostavno shvate da nema ništa bolje i toplije nego što je pogled na prvog komšiju i da ničeg nema srdačnijeg od onog “dobro jutro†ili “merhaba†ili “mirë mëngjes†komšija, kao i da nema ničeg ljepšeg i srdačnijeg od prve zajedničke komšijske jutarnje kafe ili čaja.
Šta biste poručili našim čitaocima?
Žarko Joksimović: Prva poruka je upućena vama, našim dragim kolegama, da istrajete u vašoj novinarskoj misiji jer ste veoma popularni i rado čitani. Meni se ne desi da prije spavanja pored mnogih web-portala ne otvorim i info-ks.net gdje se informišem o aktuelnostima i sa Kosova, regiona ali i svijeta.
Sa druge strane generalna poruka bi bila ta da mi živimo u jednoj sredini koja još uvijek profiliše sebe i koja još uvijek pokušava pronaći sebe. Ono što je veoma bitno u čitavoj ovoj priči je da su uvijek interesi političara nešto što se ogleda u izvjesnoj sebičnosti, prije svega nekim svojim ličnim interesima, pa onda interesima zajednice koju predstavljaju. Mi ćemo, kao medij, da im ukazujemo na tu grešku i trudićemo se da ljudima pokažemo da se ovdje može živjeti zajedno i da trebamo živjeti zajedno, a koliko ćemo uspjeti u tome zavisi, prije svega, od toga koliko će kosovski političari ukapirati da je dosta te sebičnosti i da sa konačno moraju okrenuti svojim zajednicama i onima koji ih glasaju.
Razgovor vodio: Vinetu Ganić
