Sve ono što je dunjalučko to su mali ciljevi. Ono što ćemo tražiti od Allaha, dž.š., nek to bude ahiretsko. Pametan čovjek kada nešto traži od Allaha, dž.š., tražiće za ahiret.
Onoga koji Allahu, dž.š., da prednost u odnosu na sve drugo, Allah će počastiti blagodatima i dat’ će mu i opskrbiti ga i onim blagodatima koje i nije tražio, a na osnovu poznavanja svoga roba i poznavanja šta je to što je za njega dobro.
Allah, dž.š., daje čovjeku snagu i moć. Što sluga ima veče ciljeve Allah, dž.š., mu daje i veću moć. Nemojte da imate male ciljeve, jer smo mi robovi Allaha, dž.š., i imamo veliku podršku.
Ono što želimo Allah, dž.š., će nam dati. Zato kada nešto tražimo od Allaha, dž.š., treba da tražimo velike stvari. Budući da je On Gospodar tražimo od Njega puno toga, postavimo sebi velike ciljeve, velike snove. Sve ono što je dunjalučko to su mali ciljevi. Ono što ćemo tražiti od Allaha, dž.š., nek to bude ahiretsko. Pametan čovjek kada nešto traži od Allaha, dž.š., tražiće za ahiret.
Faraonova žena Asija molila je Allaha, dž.š., rekavši: ”Ne trebaju mi svi ovi dvori samo mi podari jednu malu sobu u džennetu.”
Od Avfa ibn Abdullaha se prenosi da je rekao: “Dobri i čestiti ljudi su pisali jedni drugima tri opisa: Onoga koji radi za Ahiret, Allah će poštedjeti brige o dunjaluku; ko nastoji da popravi ono što je između njega i Allaha, Allah će popraviti ono što je između njega i ljudi; i ko popravi i nastoji da njegova nutrina bude što bolja, Allah će mu popraviti ono što javno čini.”
Onoga koji radi za ahiret, Allah će poštedjeti brige o dunjaluku; tj., , zabavi se činjenjem onih djela koja će ti koristiti na Ahiretu, zabavi se izgradnjom kuće u džennetu, radi za što bolji položaj u džennetu; Uzvišeni Allah će te osloboditi od dunjalučkih briga! Ovo oslobađanje od dunjalučkih briga je moguće na dva načina: prvo je da se tvoje srce neće obazirati na dunjaluk i njegove ukrase tako da nećeš biti opterećen što su ti neke dunjalučke stvari uskraćene, a drugo je da će ti Allah, dž.š., uz ahiret za koji radiš, dati i dunjalučka dobra.
Na ovom svijetu je sve prolazno, da nam dadnu čitav svijet jednog dana ćemo ga opet morati napustiti. Ono što ćemo dobiti na ahiretu je zauvijek zato nam naša računica uvijek treba biti za ahiret kako bismo ulagali u svoj život na onom svijetu.
Budući da živimo trenutno na ovom svijetu moramo se brinuti i o onom za šta smo ovdje odgovorni, ali da nam ciljevi budu usmjereni ka onom svijetu.
A ima i onih koji govore: "Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovom i na drugom svijetu i sačuvaj nas od kazne paklene!“ (El-Bekare, 201)
Naime, ova dova sabira svako dobro i udaljava svako zlo, budući da "dobro" obuhvaća svako ovosvjetsko dobro, kao što su zdravlje, dom, žena, opskrba, korisno znanje, dobro djelo, fino prijevozno sredstvo i lijepa pohvala. Sve to spada u dobra ovoga svijeta. Što se tiče doba¬ra drugog svijeta, najviše je ulazak u Džennet, a slije¬di zatim osiguranje od Velikog straha i olakšanje pri polaganju računa. Spas od vatre pretpostavlja više stvari na ovome svijetu, kao što su: izbjegavanje zabrana i grijeha te napuštanje sumnjivih stvari i harama. Kasim ebu Ab-durrahman kaže: "Kome je dano zahvalno srce, jezik koji zikr čini i strpljivo tijelo, dano mu je dobro na ovome svijetu i sačuvan je od kazne vatrom. Stoga sunnet podstiče na ovu dovu."
Imam Ahmed navodi predanje od Enesa, r.a.: Allahov Poslanik, s.a.v.s., posjetio je jednog muslimana koji je izgledao kao pile, pa mu je Poslanik, s.a.v.s.,, rekao: "Da li ti moliš Allaha za nešto ili to od Njega tražiš?" On je odgovorio: "Da. Govorio sam: 'Allahu moj, ono čime ćeš me kazniti na drugom svijetu, daj mi na ovome svijetu!' Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Subhanallah! Ti to ne možeš izdržati!, nego si trebao moliti riječima: "Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovome i na drugome svijetu i sačuvaj nas od grijeha!" Zatim je taj čovjek tako Allaha molio, pa mu je Allah vratio zdravlje.
Onoliko snage i energije koliko trošimo za dunjalučke stvari isto toliko truda treba da uložimo i u ahiret. Ako pogledamo oko sebe vidjet ćemo da svako ima neke planove što se tiče dunjaluka.
Neko želi kuću, neko zemlju, neko auto, neko karijeru, neko nešto drugo, svako nešto želi, ali to su sve prolazne stvari. Nekom nije teško da čitav život radi kako bi kupio jednu malu kuću, ali kada je u pitanju ahiret teško mu pada da radi za ahiret.
Radite za ahiret, to je zauvijek, beskonačan život. Ako na ovom svijetu budemo malo radili na onom svijetu ćemo puno zaraditi. Za dunjaluk trebamo puno raditi, a malo dobijamo, jer Allah, dž.š., nam daje onoliko koliko tražimo. Zavisno od naših želja toliko ćemo i dobiti.
Jasno je da prva polovica ravnoteže znači da dunjaluk bude glavna briga čovjeku a drugi dio da će ga Uzvišeni Allah kazniti sa trima kaznama već na dunjaluku. To su: rasijanost, bojazan od siromaštva (i osječaj siromaštva), te neostvarivanje onoga što želi od dunjaluka.
Allahov Poslanik, s.a.v.s, je one čija je glavna briga dunjaluk i njihovo kretanje radi njega opisao veoma precizno. On ih je opisao kao one koje Slavljeni i Uzvišeni Gospodar mrzi. To se nalazi u hadisu koji prenosi Bejhekija od Ebu Hurejrea, r.a., a on od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Doista Allah mrzi svakog oholog, uobraženog, koji viče po čaršijama, koji je lešinar noću a magarac danju, ko je učenjak dunjaluka a neznalica ahireta.“
Kada se sučelje stvari dunjaluka sa stvarima ahireta, on žrtvuje ahiret radi dunjaluka, čak i proda svoju vjeru za neznatnu dunjalučku ponudu. Odstupajući od svake vrijednosti i izvornog principa vjere na putu ka ostvarivanju dunjalučkog interesa.
Dunjaluk od njega stalno bježi, on ga traži a dunjaluk se od njega udaljava, trči za njim kao što trči onaj koji smatra fatamorganu vodom, no kad joj se približi ne nade ništa. On radi za položaj, čast, odlikovanje, pohvalu, reputaciju i velike epitete, uništavajući sebe radi toga, ali sve se to od njega udaljava zbog kazne koju mu je Allah dao. To je ono što je navelo Osmana ibn Affana da kaže: „Briga za dunjalukom je tmina u srcu a briga za ahiretom je svjetlo u srcu.“
Dok, oni koji se brinu o ahiretu imaju izoštren osječaj, oni bivaju ganuti prizorima nemarnosti i nemarnika, onih u čijim životima dominira smijeh i šala i u čijim životima ne nalaziš tragove ahireta. To osjećanje jasno nalazimo u životu imama Hasana el-Basrija, što se vidi iz onoga što se nalazi u njegovoj siri. On je prošao pored čovjeka koji se smije pa je rekao: „Sine mog brata, jesi li premostio Sirat-ćupriju?' Čovjek je odgovorio 'Ne!' 'Jesi li saznao - ideš li u Džennet ili u Džehennem?' Rekao je: Ne!' Imam je kazao: 'Čemu onda smijeh, Allah ti oprostio? Stvar je strašna!'
Vjernik sebi često postavlja pitanje kakva su naša djela koja činimo. Je li Allah zadovoljan njima i hoće li biti kod Allaha, dž.š., primljena. Da bi naša djela bila kod Allaha, dž.š., primljena, On od nas očekuje da ista činimo samo zbog Njega. Ako želiš da Allah, dž.š., primi tvoja djela koja radiš, ona za koja ljudi saznaju, trudi se da čistiš svoju unutrašnjost, trudi se da čistiš svoje misli.
Da nam Allah, dž.š., podari da na ovom svijetu zaradimo za ahiret i da bude zadovoljan sa nama inšaAllah.
Za Info-ks.net priredio: Azmir ef. Jusufi
Allah, dž.š., daje čovjeku snagu i moć. Što sluga ima veče ciljeve Allah, dž.š., mu daje i veću moć. Nemojte da imate male ciljeve, jer smo mi robovi Allaha, dž.š., i imamo veliku podršku.
Ono što želimo Allah, dž.š., će nam dati. Zato kada nešto tražimo od Allaha, dž.š., treba da tražimo velike stvari. Budući da je On Gospodar tražimo od Njega puno toga, postavimo sebi velike ciljeve, velike snove. Sve ono što je dunjalučko to su mali ciljevi. Ono što ćemo tražiti od Allaha, dž.š., nek to bude ahiretsko. Pametan čovjek kada nešto traži od Allaha, dž.š., tražiće za ahiret.
Faraonova žena Asija molila je Allaha, dž.š., rekavši: ”Ne trebaju mi svi ovi dvori samo mi podari jednu malu sobu u džennetu.”
Od Avfa ibn Abdullaha se prenosi da je rekao: “Dobri i čestiti ljudi su pisali jedni drugima tri opisa: Onoga koji radi za Ahiret, Allah će poštedjeti brige o dunjaluku; ko nastoji da popravi ono što je između njega i Allaha, Allah će popraviti ono što je između njega i ljudi; i ko popravi i nastoji da njegova nutrina bude što bolja, Allah će mu popraviti ono što javno čini.”
Onoga koji radi za ahiret, Allah će poštedjeti brige o dunjaluku; tj., , zabavi se činjenjem onih djela koja će ti koristiti na Ahiretu, zabavi se izgradnjom kuće u džennetu, radi za što bolji položaj u džennetu; Uzvišeni Allah će te osloboditi od dunjalučkih briga! Ovo oslobađanje od dunjalučkih briga je moguće na dva načina: prvo je da se tvoje srce neće obazirati na dunjaluk i njegove ukrase tako da nećeš biti opterećen što su ti neke dunjalučke stvari uskraćene, a drugo je da će ti Allah, dž.š., uz ahiret za koji radiš, dati i dunjalučka dobra.
Na ovom svijetu je sve prolazno, da nam dadnu čitav svijet jednog dana ćemo ga opet morati napustiti. Ono što ćemo dobiti na ahiretu je zauvijek zato nam naša računica uvijek treba biti za ahiret kako bismo ulagali u svoj život na onom svijetu.
Budući da živimo trenutno na ovom svijetu moramo se brinuti i o onom za šta smo ovdje odgovorni, ali da nam ciljevi budu usmjereni ka onom svijetu.
A ima i onih koji govore: "Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovom i na drugom svijetu i sačuvaj nas od kazne paklene!“ (El-Bekare, 201)
Naime, ova dova sabira svako dobro i udaljava svako zlo, budući da "dobro" obuhvaća svako ovosvjetsko dobro, kao što su zdravlje, dom, žena, opskrba, korisno znanje, dobro djelo, fino prijevozno sredstvo i lijepa pohvala. Sve to spada u dobra ovoga svijeta. Što se tiče doba¬ra drugog svijeta, najviše je ulazak u Džennet, a slije¬di zatim osiguranje od Velikog straha i olakšanje pri polaganju računa. Spas od vatre pretpostavlja više stvari na ovome svijetu, kao što su: izbjegavanje zabrana i grijeha te napuštanje sumnjivih stvari i harama. Kasim ebu Ab-durrahman kaže: "Kome je dano zahvalno srce, jezik koji zikr čini i strpljivo tijelo, dano mu je dobro na ovome svijetu i sačuvan je od kazne vatrom. Stoga sunnet podstiče na ovu dovu."
Imam Ahmed navodi predanje od Enesa, r.a.: Allahov Poslanik, s.a.v.s., posjetio je jednog muslimana koji je izgledao kao pile, pa mu je Poslanik, s.a.v.s.,, rekao: "Da li ti moliš Allaha za nešto ili to od Njega tražiš?" On je odgovorio: "Da. Govorio sam: 'Allahu moj, ono čime ćeš me kazniti na drugom svijetu, daj mi na ovome svijetu!' Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Subhanallah! Ti to ne možeš izdržati!, nego si trebao moliti riječima: "Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovome i na drugome svijetu i sačuvaj nas od grijeha!" Zatim je taj čovjek tako Allaha molio, pa mu je Allah vratio zdravlje.
Onoliko snage i energije koliko trošimo za dunjalučke stvari isto toliko truda treba da uložimo i u ahiret. Ako pogledamo oko sebe vidjet ćemo da svako ima neke planove što se tiče dunjaluka.
Neko želi kuću, neko zemlju, neko auto, neko karijeru, neko nešto drugo, svako nešto želi, ali to su sve prolazne stvari. Nekom nije teško da čitav život radi kako bi kupio jednu malu kuću, ali kada je u pitanju ahiret teško mu pada da radi za ahiret.
Radite za ahiret, to je zauvijek, beskonačan život. Ako na ovom svijetu budemo malo radili na onom svijetu ćemo puno zaraditi. Za dunjaluk trebamo puno raditi, a malo dobijamo, jer Allah, dž.š., nam daje onoliko koliko tražimo. Zavisno od naših želja toliko ćemo i dobiti.
Jasno je da prva polovica ravnoteže znači da dunjaluk bude glavna briga čovjeku a drugi dio da će ga Uzvišeni Allah kazniti sa trima kaznama već na dunjaluku. To su: rasijanost, bojazan od siromaštva (i osječaj siromaštva), te neostvarivanje onoga što želi od dunjaluka.
Allahov Poslanik, s.a.v.s, je one čija je glavna briga dunjaluk i njihovo kretanje radi njega opisao veoma precizno. On ih je opisao kao one koje Slavljeni i Uzvišeni Gospodar mrzi. To se nalazi u hadisu koji prenosi Bejhekija od Ebu Hurejrea, r.a., a on od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Doista Allah mrzi svakog oholog, uobraženog, koji viče po čaršijama, koji je lešinar noću a magarac danju, ko je učenjak dunjaluka a neznalica ahireta.“
Kada se sučelje stvari dunjaluka sa stvarima ahireta, on žrtvuje ahiret radi dunjaluka, čak i proda svoju vjeru za neznatnu dunjalučku ponudu. Odstupajući od svake vrijednosti i izvornog principa vjere na putu ka ostvarivanju dunjalučkog interesa.
Dunjaluk od njega stalno bježi, on ga traži a dunjaluk se od njega udaljava, trči za njim kao što trči onaj koji smatra fatamorganu vodom, no kad joj se približi ne nade ništa. On radi za položaj, čast, odlikovanje, pohvalu, reputaciju i velike epitete, uništavajući sebe radi toga, ali sve se to od njega udaljava zbog kazne koju mu je Allah dao. To je ono što je navelo Osmana ibn Affana da kaže: „Briga za dunjalukom je tmina u srcu a briga za ahiretom je svjetlo u srcu.“
Dok, oni koji se brinu o ahiretu imaju izoštren osječaj, oni bivaju ganuti prizorima nemarnosti i nemarnika, onih u čijim životima dominira smijeh i šala i u čijim životima ne nalaziš tragove ahireta. To osjećanje jasno nalazimo u životu imama Hasana el-Basrija, što se vidi iz onoga što se nalazi u njegovoj siri. On je prošao pored čovjeka koji se smije pa je rekao: „Sine mog brata, jesi li premostio Sirat-ćupriju?' Čovjek je odgovorio 'Ne!' 'Jesi li saznao - ideš li u Džennet ili u Džehennem?' Rekao je: Ne!' Imam je kazao: 'Čemu onda smijeh, Allah ti oprostio? Stvar je strašna!'
Vjernik sebi često postavlja pitanje kakva su naša djela koja činimo. Je li Allah zadovoljan njima i hoće li biti kod Allaha, dž.š., primljena. Da bi naša djela bila kod Allaha, dž.š., primljena, On od nas očekuje da ista činimo samo zbog Njega. Ako želiš da Allah, dž.š., primi tvoja djela koja radiš, ona za koja ljudi saznaju, trudi se da čistiš svoju unutrašnjost, trudi se da čistiš svoje misli.
Da nam Allah, dž.š., podari da na ovom svijetu zaradimo za ahiret i da bude zadovoljan sa nama inšaAllah.
Za Info-ks.net priredio: Azmir ef. Jusufi
