Stručnjaci upozoravaju da države regije preslabo koriste svoje energetske potencijale, od klasičnih do obnovljivih.
Nedavno su predstavnici Zelenog foruma Alpe Adria potpisali u Zagrebu rezoluciju protiv izgradnje drugog bloka nuklearne elektrane u Krškom, koju namjeravaju uručiti hrvatskim institucijama, Ministarstvu zaštite okoliša i prirode i Ministarstvu gospodarstva.
U rezoluciji se traži od Hrvatskog sabora i parlamenata u Austriji, Italiji i Sloveniji da se u tim državama bez pristanka građana ubuduće ne mogu graditi nuklearne elektrane te su zatražili da se građani Slovenije i Hrvatske izjasne na referendumu o izgradnji drugog bloka.
Kažu kako se nuklearnu elektranu može usporediti s bombom koju u svojem stanu ima susjed u stambenom bloku, a koja će možda eksplodirati, a možda i neće.
Kontrola nuklearne energije
Potpisnici smatraju kako opasnost od potresa, ali i mogućih terorističkih napada te problem odlaganja nuklearnog otpada, dodatno potenciraju problematiku.
Uz sve to, kaže Vlado Čuš iz Zelenih Slovenije, koji su potpisnici rezolucije, energija iz nuklearnih elektrana nikako se ne može nazvati "čistom", niti ju je moguće nazvati alternativnim, obnavljajućim izvorom energije.
Čuš naglašava da nuklearna energija u tom smislu spada tek u izvore energije s niskom emisijom ugljičnog dioksida, što u odnosu na negativne karakteristike ne smatra dovoljnim razlogom da se na njih čovjek oslanja.
Velikom broju nuklearnih elektrana do ljeta 2030. istječe rok trajanja i to je, kaže Čuš, prilika da se okrenemo drugim, obnovljivim izvorima energije, kao što to čini Njemačka uz veliku podršku javnosti.
I u Sloveniji raste potpora obnovljivim izvorima energije. Istraživanja su pokazala da 60 posto stanovnika alternativu vidi u sunčevoj energiji, 39 posto u energiji vjetra, a 42 posto se zalaže za istraživanja novih načina pribavljanja energije.
Resursa za konkretnu akciju, koja bi rezultirala i jačanjem gospodarstva te otvaranjem novih radnih mjesta, kaže Čuš, Slovenija ima napretek.
"Najveći energetski potencijal Slovenije je učinkovita uporaba energije. Imamo dosta vodnog potencijala, sunca, biomase i geotermalnih izvora", kaže Čuš te napominje da su ideje kako bi Slovenija trebala biti izvoznik energije apsurdne.
"Lako je izgraditi nekoliko nuklearnih elektrana i proizvoditi goleme količine energije. Ali čemu? Za zdravlje i sigurnost ljudi na širem srednjoeuropskom prostoru i Balkanu bio bi to korak u trajnu opasnost. Nema nikakvog razloga da Slovenija, kao i susjedne zemlje, trajno ne uvozi 10 do 20 posto električne energije. U takvoj smo situaciji da možemo lako dobiti električnu energiju sa svih strana", poručuje Čuš.
Dugoročno planiranje
Obnovljivim izvorima energije, u skladu s politikom Europske unije, počinje se okretati i Hrvatska.
Ta država, prema podacima iz godišnjeg energetskog pregleda za 2012, uvozi više od 50 posto ukupno potrebne primarne energije, a uvozi i blizu 30 posto električne energije. Kako kaže Goran Čačić iz Programa Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj, potrebno je početi razmišljati unaprijed, pogotovo ako se uzme u obzir da će idućih godina većina starih termoelektrana izaći iz sustava.
No, pritom, naglašava Čačić, treba izraditi detaljne analize uz predviđanje budućih energetskih potreba i kretanja na tržištu i to za period od 20, 30 ili i više godina, a ne voditi se sukladno trenutačnom stanju gospodarstva, jer to može dovesti, umjesto do napretka, do nazadovanja u razvoju.
Gledano sa strane sigurnosti opskrbe, što uključuje i dostupnost primarnog energenta, ako pojedina država ima jednostavan pristup nafti, ugljenu ili materijalima koji su osnova za izradu nuklearnog goriva, kaže Čačić, tada i investicija u određeni tip energetskog postrojenja može biti opravdana, unatoč prividnoj trenutačnoj neisplativosti.
Za Hrvatsku u ovom trenutku ulaganje u izgradnju novog bloka Nuklearne elektrane Krško nije ekonomski opravdano, smatra Čačić.
Hrvatska ima vrlo dobre potencijale za korištenje obnovljivih izvora energije, od kojih neki poput vjetroelektrana i elektrana na biomasu već mogu konkurirati elektranama na fosilna goriva.
Budućnost energetike u Hrvatskoj, kaže Čačić, leži u razvoju distribuirane proizvodnje energije u malim i srednjim sustavima i potrošnji te energije gotovo na licu mjesta. To obuhvaća maksimalno korištenje lokalnih izvora energije, a to su biomasa, vjetar, sunce, hidroenergija kroz male hidroelektrane, geotermalna energija, ali i korištenje energije otpada kroz izgradnju spalionica, uz poštivanje ekoloških standarda.
No, realno se svaka zemlja zbog nepredvidljivosti proizvedene energije od npr. sunca ili vjetra, mora oslanjati i na konvencionalne izvore.
"U Hrvatskoj od klasičnih izvora energije najbolja opcija je plinska termoelektrana jer imamo svoju vlastitu proizvodnju plina u sjevernom Jadranu, a sve ostale tipove primarnog energenta moramo uvoziti", kaže Čačić.
A energija iz obnovljivih izvora, osim blagotvornog utjecaja na okoliš, ima i svoja ekonomska opravdanja.
Obnovljivi izvori i zapošljavanje
"Studija UNDP-a u Hrvatskoj pokazuje da zeleni poslovi u energetici i poslovi vezani za sektor obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti imaju dugoročno potencijal ostvariti 80.000 novih radnih mjesta, što je više od petine današnjeg broja nezaposlenih", kaže Čačić.
Ipak, naglašava, iskustva drugih država upozoravaju da ne treba poticati razvoj obnovljivih izvora pod svaku cijenu, jer to onda često pogoduje velikim igračima i tek nekolicini investitora.
Prema trendu obnovljivih izvora energije treba se okrenuti i Bosna i Hercegovina, smatra dr. Azrudin Husika, stručnjak za energetiku i profesor na Mašinskom fakultetu u Sarajevu.
Prema njegovim riječima, energetski potencijali BiH su prije svega ugljen i energija vodenih tokova. Od obnovljivih izvora energije, BiH ima značajne potencijale biomase, a tu su i solarna energija te energija vjetra, kaže Husika.
Socijalni mir umjesto razvoja
Održiva strategija BiH, kaže, treba na prvo mjesto staviti efikasno korištenje energije i zaokret ka obnovljivim izvorima, u što spadaju i hidroelektrane, jer će se u suprotnom gubiti postojeća radna mjesta u energetici.
"Smatram da je za BiH najkorisnije okrenuti se biomasi i hidroelektranama malog i srednjeg kapaciteta. Posebno je biomasa korisna zbog rješavanja problema nezaposlenosti, obezbjeđivanja toplotne energije za grijanje i smanjenja vanjskotrgovinskog deficita vezano uz uvoz lož ulja i prirodnog gasa", kaže Husika.
Ključni, pak, energetski problem Srbije je, po mišljenju Dejana Stojadinovića, bivšeg pomoćnika srbijanskog ministra energetike za obnovljive izvore energije i današnjeg konzultanta za energetiku, što je Srbija dva desetljeća trošila svoje resurse bez investiranja i to zbog očuvanja socijalnog mira kroz diktiranje cijene energenata od strane države.
"Srbija i danas ima najnižu cenu struje u Evropi i to je cena koja teško da pokriva troškove proizvodnje, a o investicijama da i ne govorimo", kaže Stojadinović.
Niska cijena struje, kaže, dovela je do niza negativnih posljedica. Elektroprivreda Srbije posluje s gubicima, energetska efikasnost na niskoj je razini, obnovljivi izvori energije skupi su u usporedbi sa cijenama struje koja se proizvodi iz fosilnih goriva, a sprječava se i razvoj tržišta energije i ponuda suvremenih usluga jer nijedna strana kompanija ne može biti konkurentna na tržištu Srbije.
Obujam i struktura energetskih rezervi Srbije su, kaže, nepovoljni jer su rezerve kvalitetnih energenata, nafte i plina, male i čine jedan posto ukupnih bilansnih rezervi, dok preostalih 99 posto čini ugljen, čijih rezervi ima za idućih 50 do 60 godina.
I raspoloživi hidropotencijal je u većoj mjeri iskorišten, kaže Stojadinović, no značajan potencijal predstavljaju obnovljivi izvori - biomasa, energija geotermalnih voda, energija vjetra i sunčevog zračenja.
Zabrinjavajuća slika regije
"Postojeće studije pokazuju da bi Srbija iskorišćenjem potencijala koji postoje u obnovljivim izvorima energije mogla da podmiri 50 posto svojih godišnjih potreba", kaže Stojadinović. Napominje da je najznačajniji potencijal primjena mjera energetske učinkovitosti u cilju smanjenja potrošnje, što bi za Srbiju moglo značiti 35 posto uštede energije.
Na kraju, Stojadinović upozorava da se energetska situacija u Srbiji ne može promatrati izdvojeno, nego se mora sagledati u sklopu energetske situacije u regiji koja je, kaže, zabrinjavajuća jer postoji deficit električne energije. Uvoz raste, a investicije u nove kapacitete stagniraju.
"Uz to, dinamika izgradnje novih kapaciteta je praktično zanemarljiva u odnosu na potrebe. A očekuje se da će potrebe tj. potrošnja i dalje rasti. Negativan broj u Bosni i Hercegovini pokazuje da su određeni kapaciteti povučeni iz upotrebe, zbog kraja životnog veka, a nisu nadomešteni novim. To može ugroziti i položaj BiH kao značajne izvoznice energije na Balkanu", zaključuje Stojadinović.
