.jpg)
Statistikama ne treba previše vjerovati. Ali gdje bismo bili bez njih? Da bismo se borili protiv siromaštva u Evropi, moramo prvo da ga upoznamo – a za to je potrebno više od golih brojki.
Na tabeli njemačkog Zavoda za statistiku u Vizbadenu, sve je savršeno jasno. Tabela daje odgovore na dva pitanja – najprije, koliko su građani EU ugroženi od siromaštva u svojim zemljama, i zatim, koliko su u dotičnim zemljama nejednaka primanja?
Siromaštvo najviše preti Bugarskoj, Rumuniji, Španiji i Grčkoj. U tim državama je i velika razlika između ljudi sa visokim i niskim dohotkom. Prve tri zemlje po nejednakosti su Španija, Letonija i Bugarska.
Ukupno gledano, siromaštvo u EU ugrožava 16,9 odsto stanovništva. A ljudi sa najvećim prihodima – gornjih 20 odsto, imaju u proseku pet puta veću platu od onih u donjih 20 odsto. Njemačka je po ovom kriterijumu blizu proseka.
Češka na prvom mjestu
Istovremeno, jedna zemlja ima odlične pokazatelje. Češka Republika je na prvom mjestu u obje kategorije. Razlika između visokih i niskih prihoda je za polovinu manja od Španije, koja se po tom kriterijumu nalazi na dnu. Pored toga, u Češkoj je najmanje ljudi ugroženo od siromaštva. Da li to znači da je Češka uzor za borbu protiv siromaštva?
Christoph Schroeder iz Instituta njemačke privrede kaže da ova statistika ne govori sve: "Ovdje je proizvoljno uzeta vrijednost kojom se izražava ugroženost od siromaštva".
Naime, osoba koja raspolaže sa manje od 60 odsto prosječnog prihoda, smatra se ugroženom. U Češkoj to izgleda ovako: manje od 4.500 eura godišnje znači rizik od siromaštva. U Luksemburgu je ugrožen onaj ko godišnje potroši manje od 19.500 eura. Schroeder smatra da za pravu sliku o uslovima života nedostaje još puno stvari.
Institut njemačke privrede uzima u obzir i druge statistike. Na primjer, šta kažu ljudi? Da li se smatraju siromašnim? Gotovo trećina Grka na ovo pitanje odgovara potvrdno. Pored toga, ljudima se postavljaju i konkretna pitanja: imaju li za kiriju, grijanje, kola, odmor? Kako sastavljaju kraj sa krajem?
Kada se u obzir uzmu svi pokazatelji, dobija se preglednija slika. Češka tako pada na sredinu tabele, Danska i Luksemburg izbijaju na vrh. Međutim, Grčka, Rumunija i Bugarska su opet na dnu. "Ova slika se poklapa sa očekivanjima†kaže Christoph Schroeder.
Statistika nije dovoljna
Istovremeno, istraživač siromaštva Christoph Butervege sumnja i u brojke koje prezentuje Institut njemačke privrede. Ovaj stručnjak sa Kelnskog Univerziteta smatra da Institut zastupa interese privrednika. Na primjer, kaže ovaj stručnjak, zakonski minimalac je "crni đavo" za Institut njemačke privrede, iako on postoji u 20 zemalja EU. Butervege podsjeća da tu organizaciju finansiraju privatna preduzeća, što znači da i ispitivanja koja Institut vrši trpe uticaj poslovnih ljudi.
U načelu, najvažnije je pravilno tumačenje statističkih podataka, kaže Butervege: "Na jednoj strani, brojevi se mogu kritikovati u velikoj mjeri, sa druge strane, ne možemo bez njih". Pored shvatanja značenja statistike, trebalo bi nešto i preduzeti, kaže on.
Na primjer, posljednjih decenija bogati su dobili mnoge poreske olakšice u Njemačkoj. Statistike njemačkog Zavoda pokazuju da siromaštvo u Njemačkoj raste, kaže Butervege: "Ne možemo da se zaista borimo protiv siromaštva, a da ne dovedemo u pitanje povlastice bogatih". Ali, za to nema političke volje.
Siromaštvo najviše preti Bugarskoj, Rumuniji, Španiji i Grčkoj. U tim državama je i velika razlika između ljudi sa visokim i niskim dohotkom. Prve tri zemlje po nejednakosti su Španija, Letonija i Bugarska.
Ukupno gledano, siromaštvo u EU ugrožava 16,9 odsto stanovništva. A ljudi sa najvećim prihodima – gornjih 20 odsto, imaju u proseku pet puta veću platu od onih u donjih 20 odsto. Njemačka je po ovom kriterijumu blizu proseka.
Češka na prvom mjestu
Istovremeno, jedna zemlja ima odlične pokazatelje. Češka Republika je na prvom mjestu u obje kategorije. Razlika između visokih i niskih prihoda je za polovinu manja od Španije, koja se po tom kriterijumu nalazi na dnu. Pored toga, u Češkoj je najmanje ljudi ugroženo od siromaštva. Da li to znači da je Češka uzor za borbu protiv siromaštva?
Christoph Schroeder iz Instituta njemačke privrede kaže da ova statistika ne govori sve: "Ovdje je proizvoljno uzeta vrijednost kojom se izražava ugroženost od siromaštva".
Naime, osoba koja raspolaže sa manje od 60 odsto prosječnog prihoda, smatra se ugroženom. U Češkoj to izgleda ovako: manje od 4.500 eura godišnje znači rizik od siromaštva. U Luksemburgu je ugrožen onaj ko godišnje potroši manje od 19.500 eura. Schroeder smatra da za pravu sliku o uslovima života nedostaje još puno stvari.
Institut njemačke privrede uzima u obzir i druge statistike. Na primjer, šta kažu ljudi? Da li se smatraju siromašnim? Gotovo trećina Grka na ovo pitanje odgovara potvrdno. Pored toga, ljudima se postavljaju i konkretna pitanja: imaju li za kiriju, grijanje, kola, odmor? Kako sastavljaju kraj sa krajem?
Kada se u obzir uzmu svi pokazatelji, dobija se preglednija slika. Češka tako pada na sredinu tabele, Danska i Luksemburg izbijaju na vrh. Međutim, Grčka, Rumunija i Bugarska su opet na dnu. "Ova slika se poklapa sa očekivanjima†kaže Christoph Schroeder.
Statistika nije dovoljna
Istovremeno, istraživač siromaštva Christoph Butervege sumnja i u brojke koje prezentuje Institut njemačke privrede. Ovaj stručnjak sa Kelnskog Univerziteta smatra da Institut zastupa interese privrednika. Na primjer, kaže ovaj stručnjak, zakonski minimalac je "crni đavo" za Institut njemačke privrede, iako on postoji u 20 zemalja EU. Butervege podsjeća da tu organizaciju finansiraju privatna preduzeća, što znači da i ispitivanja koja Institut vrši trpe uticaj poslovnih ljudi.
U načelu, najvažnije je pravilno tumačenje statističkih podataka, kaže Butervege: "Na jednoj strani, brojevi se mogu kritikovati u velikoj mjeri, sa druge strane, ne možemo bez njih". Pored shvatanja značenja statistike, trebalo bi nešto i preduzeti, kaže on.
Na primjer, posljednjih decenija bogati su dobili mnoge poreske olakšice u Njemačkoj. Statistike njemačkog Zavoda pokazuju da siromaštvo u Njemačkoj raste, kaže Butervege: "Ne možemo da se zaista borimo protiv siromaštva, a da ne dovedemo u pitanje povlastice bogatih". Ali, za to nema političke volje.
