Jedan od načina da se smanje smrtonosni incidenti, smatraju zagovornici bolje kontrole oružja, jeste korištenje takozvanog pametnog oružja, koje bi mogao koristiti samo verificirani vlasnik.
Masovne pucnjave i veliki broj žrtava, među kojim su često i djeca ubijena u školama, problem je koji se dugo pokušava riješiti.
Sjedinjene Američke Države, zemlja gdje je veliki broj građana naoružan što pištoljima i lovačkim puškama, što vatrenim oružjem koje ima gotovo sve karakteristike onog koje koristi vojska, redovno svjedoče masovnim pucnjavama i ubistvima, gdje je u nekim slučajevima korišteno oružje koje je napadač legalno kupio ili kupila, dok se često radi o oružju iz “porodične kolekcije” i nelegalnom oružju.
Stoga se već dugo pokušavaju naći načini kako povećati sigurnost građana, a da se ne naruši ustavom zagarantirano pravo na posjedovanje i nošenje vatrenog oružja.
Jedan od načina da se smanje smrtonosni incidenti, smatraju zagovornici bolje kontrole oružja, jeste korištenje tzv. pametnog oružja, koje bi mogao koristiti samo verificirani vlasnik. Kako bi se osiguralo da samo ovlaštena osoba može da koristi to oružje, primjenjuju se različite metode, poput unošenja višecifrenih šifri, otiska prstiju, bežične veze sa “pametnom” narukvicom ili satom na ruci vlasnika, odnosno ovlaštene osobe, te druge metode.
Osim neovlaštenog korištenja, pametne blokade bi potencijalno spriječile da oružje slučajno opali ako korisniku ispadne iz ruke ili ako se oružje ne drži pravilno u ruci, kako bi se spriječila slučajna ranjavanja i ubistva.
Pitanje kontrole i dostupnosti oružja je aktuelno i u našoj regiji nakon dva smrtonosna incidenta. Prvo je 13-godišnji dječak u beogradskoj Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” očevim pištoljem usmrtio osmero školskih kolega i zaštitara te ranio šest đaka i jednu učiteljicu. Zatim je dan kasnije 21-godišnji napadač u više sela u opštini Mladenovac, nedaleko Beograda, iz automatskog oružja usmrtio osam osoba, te ranio 14 ljudi.
Da je pištolj koji je koristio dječak u napadu na školske kolege bio “zaključan” na način da ga može koristiti samo njegov otac, sve bi bilo drugačije.
Iako postoje brojni zagovaratelji “pametnog” oružja, prije svega u SAD-u, upitno je koliko će te tehnologije biti učinkovite u sprečavanju smrtonosnih napada s velikim brojem žrtava.
Ekspert za sigurnosna pitanja Safet Mušić za projekt kompanije Biofire kaže da na prvi pogled djeluje izuzetno zanimljiv, za SAD u neku ruku i revolucionaran, ali ističe da je još je rano govoriti o stvarnim pokazateljima za to novo dostignuće u prevenciji broja ubistava, posebno djece.
Pošto još nemamo egzaktnih podataka vezano za upotrebu ove vrste naoružanja, efekte na smanjenje broja nasilnih slučajeva, navodi da je ovo svakako nešto na čemu treba raditi u budućnosti, posebno u segmentu naoružanja koje se čuva u kućama i koje je time lakše dostupno djeci.
“Ipak bih bio oprezan u davanju pozitivne ocjene, koja može biti preuranjena prije svega zbog sumnje koja se odnosi na to da se ne može obuhvatiti svo oružje, te takođe da se oružje koje je na raspolaganju pripadnicima ovlaštenih agencija i vojske nije i vjerovatno ne može biti obuhvaćeno ovim novim sigurnosnim elektronskim mehanizmom.”
Mušić se osvrnuo i na utjecaj ovakvih “blokada” na problem nelegalnog oružja. Pošto se radi o novitetu u zaštiti od neovlaštene upotrebe oružja, smatra da nema efekta na kontrolu nelegalnog oružja, s obzirom da je malo vjerovatno da bi vlasnici nelegalnog oružja pristali na ugradnju ovih softvera.
Međutim, razvoj i prihvaćanje tehnologija za “pametno” oružje u SAD-u suočava se sa velikim izazovom, s obzirom da se moćna američka Nacionalna asocijacija za oružje (NRA), koja dugi niz godina svojim utjecajem i novcem blokira uvođenje strožih kontrola za prodaju vatrenog oružja u Sjedinjenim Američkim Državama, protivi ovakvim “blokadama”.
Tako je glasnogovornik NRA Lars Dalseide u izjavi za američke medije kazao da pametni pištolji “ne rade tako dobro kao klasični” te da su “manje pouzdani od vatrenog oružja koje je trenutno dostupno javnosti”.
Koliko je moćan utjecaj Nacionalne asocijacije za oružje govori i slučaj s kraja ‘90-ih godina prošlog stoljeća, kada je čuveni proizvođač oružja Smith & Wesson najavio razvoj pametnog oružja za američku vladu. Kompanija je zamalo propala nakon bojkota NRA i sličnih organizacija koje zagovaraju nošenje i korištenje oružja.
“Od ključne važnosti je da se spriječi da oružje završi u pogrešnim rukama, a tehnologija pametnog oružja može i treba igrati ulogu u tim naporima”, rekla je Shannon Watts, osnivačica lokalne grupe Moms Demand Action.
Dodatna prepreka za prihvaćanje ovakvih tehnologija jeste slab napredak u podizanju svijesti javnosti. Prema nekim istraživanjima, 56 posto odraslih Amerikanca je reklo da nije čulo “baš ništa” o pametnom oružju ove vrste, u poređenju sa samo 20 posto onih koji su rekli da su čuli “puno” ili “nešto” o toj tehnologiji.
Čak i u slučaju da se uvedu zakoni koji nalažu da svako vatreno oružje mora imati neki vid “blokade” koja će samo registriranom vlasniku dozvoliti da ga koristi, pitanje je da li će javnost biti sigurna od napada, odnosno da li će zlonamjerne osobe uvijek moći doći do oružja koje svako može koristiti za napade.
Mušić podsjeća da sva oružja koja se proizvode od 20-og vijeka imaju neku vrstu blokade ili kontrolni mehanizam koji je u stvari prevencija nesretnih slučajeva zbog nestručnog ili nesavjesnog rukovanja oružjem. Do sada su ti sigurnosni mehanizmi na oružju bili isključivo mehaničke prirode, ali se posljednjih godina dosta radi i na elektronskim sistemima koji bi bili inkorporirani u samo oružje, dodaje.
Za građane regije dodatni problem je što bi bilo koji zakoni i pravila koji budu važili u svijetu imali malo utjecaja, s obzirom na doslovno ogromne količine nelegalnog oružja na Zapadnom Balkanu.
Nelegalno oružje, kaže Mušić, predstavlja veliku prijetnju po sigurnost ljudi u Bosni i Hercegovini, ali i regiji Zapadnog Balkana. Prema procjenama međunarodnih organizacija koje se bave problematikom oružja i sigurnosti u regiji, u rukama građana nalazi se više od tri miliona komada nelegalnog oružja. Posebno je opasno, ukazuje Mušić, što se ne radi samo o pištoljima, već i o vojnom naoružanju, “što uključuje automatske puške, mitraljeze, protivavionsko i protivtenkovsko naoružanje”.
“Znamo da je većina tog naoružanja zaostala iz perioda ratnih dešavanja i sukoba od ‘90-ih godina prošlog vijeka i ono je lako dostupno ne samo za naše građane, nego i za krijumčarenje prema zapadu.”
To je razlog i zainteresiranosti Evropske unije i zapadnih država da pomognu u rješavanju nelegalnog oružja na Balkanu, kaže Mušić, koji navodi da je to upravo i način da se uz finansijsku i stručnu podršku zapada uključe sve države regije kako bi se u znatnoj mjeri smanjila količina nelegalnog oružja u regiji.
“Određenim zakonskim rješenjima i policijskim mjerama može se smanjiti i ograničiti pristup legalnom oružju, ali je vrlo teško rješiti problem nelegalnog oružja u Bosni i Hercegovini i regionu, bez planskog i multidisciplinarnog djelovanja cijelog društva. Potrebno je u korijenu promijeniti političku retoriku koja poziva na nove sukobe, prijetnje secesijama i ratom”, ističe Mušić.
“Političari i stranke koje podržavaju ili koje ne čine dovoljno na zabrani djelovanja grupa i pojedinaca koje podržavaju nasilje, koje djeluju sa pozicija fašizma i ekstremizma, koji podržavaju ratne zločince, što prije trebaju shvatiti i svoju odgovornost za buduća dešavanja koja mogu uključiti nasilne akte, kao ovaj u Beogradu, ali i mnogo veća i masovnija stradanja što smo već kroz historiju doživjeli na ovom prostoru”, zaključuje.
Sjedinjene Američke Države, zemlja gdje je veliki broj građana naoružan što pištoljima i lovačkim puškama, što vatrenim oružjem koje ima gotovo sve karakteristike onog koje koristi vojska, redovno svjedoče masovnim pucnjavama i ubistvima, gdje je u nekim slučajevima korišteno oružje koje je napadač legalno kupio ili kupila, dok se često radi o oružju iz “porodične kolekcije” i nelegalnom oružju.
Stoga se već dugo pokušavaju naći načini kako povećati sigurnost građana, a da se ne naruši ustavom zagarantirano pravo na posjedovanje i nošenje vatrenog oružja.
Jedan od načina da se smanje smrtonosni incidenti, smatraju zagovornici bolje kontrole oružja, jeste korištenje tzv. pametnog oružja, koje bi mogao koristiti samo verificirani vlasnik. Kako bi se osiguralo da samo ovlaštena osoba može da koristi to oružje, primjenjuju se različite metode, poput unošenja višecifrenih šifri, otiska prstiju, bežične veze sa “pametnom” narukvicom ili satom na ruci vlasnika, odnosno ovlaštene osobe, te druge metode.
Osim neovlaštenog korištenja, pametne blokade bi potencijalno spriječile da oružje slučajno opali ako korisniku ispadne iz ruke ili ako se oružje ne drži pravilno u ruci, kako bi se spriječila slučajna ranjavanja i ubistva.
‘Pametni’ pištolji
Tako je nedavno kompanija Biofire počela primati narudžbe za svoje modele “pametnih” pištolja koji u zadnjem dijelu imaju ugrađeno biometrijsko prepoznavanje lica, pored “prepoznavanja” otiska prstiju, čime je samo autoriziranoj osobi omogućeno da puca iz tog vatrenog oružja.Pitanje kontrole i dostupnosti oružja je aktuelno i u našoj regiji nakon dva smrtonosna incidenta. Prvo je 13-godišnji dječak u beogradskoj Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” očevim pištoljem usmrtio osmero školskih kolega i zaštitara te ranio šest đaka i jednu učiteljicu. Zatim je dan kasnije 21-godišnji napadač u više sela u opštini Mladenovac, nedaleko Beograda, iz automatskog oružja usmrtio osam osoba, te ranio 14 ljudi.
Da je pištolj koji je koristio dječak u napadu na školske kolege bio “zaključan” na način da ga može koristiti samo njegov otac, sve bi bilo drugačije.
Iako postoje brojni zagovaratelji “pametnog” oružja, prije svega u SAD-u, upitno je koliko će te tehnologije biti učinkovite u sprečavanju smrtonosnih napada s velikim brojem žrtava.
Ekspert za sigurnosna pitanja Safet Mušić za projekt kompanije Biofire kaže da na prvi pogled djeluje izuzetno zanimljiv, za SAD u neku ruku i revolucionaran, ali ističe da je još je rano govoriti o stvarnim pokazateljima za to novo dostignuće u prevenciji broja ubistava, posebno djece.
Pošto još nemamo egzaktnih podataka vezano za upotrebu ove vrste naoružanja, efekte na smanjenje broja nasilnih slučajeva, navodi da je ovo svakako nešto na čemu treba raditi u budućnosti, posebno u segmentu naoružanja koje se čuva u kućama i koje je time lakše dostupno djeci.
“Ipak bih bio oprezan u davanju pozitivne ocjene, koja može biti preuranjena prije svega zbog sumnje koja se odnosi na to da se ne može obuhvatiti svo oružje, te takođe da se oružje koje je na raspolaganju pripadnicima ovlaštenih agencija i vojske nije i vjerovatno ne može biti obuhvaćeno ovim novim sigurnosnim elektronskim mehanizmom.”
Podrška javnosti
Dobra stvar za budućnost ovakvih vrsta zaštita jeste da, prema istraživanjima, više od polovice naoružanih Amerikanaca podržava razvoj “pametnog” oružja sa sigurnosnim blokadama, dok isti razvoj podržava 46 posto Amerikanca koji nisu vlasnici vatrenog oružja.Mušić se osvrnuo i na utjecaj ovakvih “blokada” na problem nelegalnog oružja. Pošto se radi o novitetu u zaštiti od neovlaštene upotrebe oružja, smatra da nema efekta na kontrolu nelegalnog oružja, s obzirom da je malo vjerovatno da bi vlasnici nelegalnog oružja pristali na ugradnju ovih softvera.
Međutim, razvoj i prihvaćanje tehnologija za “pametno” oružje u SAD-u suočava se sa velikim izazovom, s obzirom da se moćna američka Nacionalna asocijacija za oružje (NRA), koja dugi niz godina svojim utjecajem i novcem blokira uvođenje strožih kontrola za prodaju vatrenog oružja u Sjedinjenim Američkim Državama, protivi ovakvim “blokadama”.
Tako je glasnogovornik NRA Lars Dalseide u izjavi za američke medije kazao da pametni pištolji “ne rade tako dobro kao klasični” te da su “manje pouzdani od vatrenog oružja koje je trenutno dostupno javnosti”.
Koliko je moćan utjecaj Nacionalne asocijacije za oružje govori i slučaj s kraja ‘90-ih godina prošlog stoljeća, kada je čuveni proizvođač oružja Smith & Wesson najavio razvoj pametnog oružja za američku vladu. Kompanija je zamalo propala nakon bojkota NRA i sličnih organizacija koje zagovaraju nošenje i korištenje oružja.
‘Prekretnica u sprečavanju’
S druge strane, organizacije koje zagovaraju uvođenje ovakvih tehnologija tvrde da bi “pametno” oružje koje omogućava samo ovlaštenim osobama da ga koriste bile veoma korisne u zaustavljanju nasilja vatrenim oružjem. Aktivisti iz grupe Everytown for Gun Safety ovakvu tehnologiju nazivaju “prekretnicom” za sprečavanje djece da dođu do vatrenog oružja, te da se spriječi da vatreno oružje završi u rukama kriminalaca.“Od ključne važnosti je da se spriječi da oružje završi u pogrešnim rukama, a tehnologija pametnog oružja može i treba igrati ulogu u tim naporima”, rekla je Shannon Watts, osnivačica lokalne grupe Moms Demand Action.
Dodatna prepreka za prihvaćanje ovakvih tehnologija jeste slab napredak u podizanju svijesti javnosti. Prema nekim istraživanjima, 56 posto odraslih Amerikanca je reklo da nije čulo “baš ništa” o pametnom oružju ove vrste, u poređenju sa samo 20 posto onih koji su rekli da su čuli “puno” ili “nešto” o toj tehnologiji.
Čak i u slučaju da se uvedu zakoni koji nalažu da svako vatreno oružje mora imati neki vid “blokade” koja će samo registriranom vlasniku dozvoliti da ga koristi, pitanje je da li će javnost biti sigurna od napada, odnosno da li će zlonamjerne osobe uvijek moći doći do oružja koje svako može koristiti za napade.
Mušić podsjeća da sva oružja koja se proizvode od 20-og vijeka imaju neku vrstu blokade ili kontrolni mehanizam koji je u stvari prevencija nesretnih slučajeva zbog nestručnog ili nesavjesnog rukovanja oružjem. Do sada su ti sigurnosni mehanizmi na oružju bili isključivo mehaničke prirode, ali se posljednjih godina dosta radi i na elektronskim sistemima koji bi bili inkorporirani u samo oružje, dodaje.
Garancija sigurnosti
“Ipak, sve ove zaštitne i sigurnosne blokade ne mogu garantovati da smo sigurni da neko zlonamjeran ne može upotrijebiti oružje. Zasigurno sva oružja nikada neće biti stopostotno zaštićena, niti će za sva oružja biti moguće ugraditi sigurnosne mehanizme koji to mogu garantovati. Na žalost, zlonamjerne osobe uvijek će moći naći neki način da dođu do smrtonosnog oružja, ako ništa do hladnog oružja i izgleda da će to ostati slučaj u neko dogledno vrijeme.”Za građane regije dodatni problem je što bi bilo koji zakoni i pravila koji budu važili u svijetu imali malo utjecaja, s obzirom na doslovno ogromne količine nelegalnog oružja na Zapadnom Balkanu.
Nelegalno oružje, kaže Mušić, predstavlja veliku prijetnju po sigurnost ljudi u Bosni i Hercegovini, ali i regiji Zapadnog Balkana. Prema procjenama međunarodnih organizacija koje se bave problematikom oružja i sigurnosti u regiji, u rukama građana nalazi se više od tri miliona komada nelegalnog oružja. Posebno je opasno, ukazuje Mušić, što se ne radi samo o pištoljima, već i o vojnom naoružanju, “što uključuje automatske puške, mitraljeze, protivavionsko i protivtenkovsko naoružanje”.
“Znamo da je većina tog naoružanja zaostala iz perioda ratnih dešavanja i sukoba od ‘90-ih godina prošlog vijeka i ono je lako dostupno ne samo za naše građane, nego i za krijumčarenje prema zapadu.”
To je razlog i zainteresiranosti Evropske unije i zapadnih država da pomognu u rješavanju nelegalnog oružja na Balkanu, kaže Mušić, koji navodi da je to upravo i način da se uz finansijsku i stručnu podršku zapada uključe sve države regije kako bi se u znatnoj mjeri smanjila količina nelegalnog oružja u regiji.
“Određenim zakonskim rješenjima i policijskim mjerama može se smanjiti i ograničiti pristup legalnom oružju, ali je vrlo teško rješiti problem nelegalnog oružja u Bosni i Hercegovini i regionu, bez planskog i multidisciplinarnog djelovanja cijelog društva. Potrebno je u korijenu promijeniti političku retoriku koja poziva na nove sukobe, prijetnje secesijama i ratom”, ističe Mušić.
“Političari i stranke koje podržavaju ili koje ne čine dovoljno na zabrani djelovanja grupa i pojedinaca koje podržavaju nasilje, koje djeluju sa pozicija fašizma i ekstremizma, koji podržavaju ratne zločince, što prije trebaju shvatiti i svoju odgovornost za buduća dešavanja koja mogu uključiti nasilne akte, kao ovaj u Beogradu, ali i mnogo veća i masovnija stradanja što smo već kroz historiju doživjeli na ovom prostoru”, zaključuje.
