Da li svakog popodneva vaš dnevni boravak izgleda kao da je neko sve igračke sa polica u dječijoj sobi stavio u blender i pritisnuo "start" dugme, bez da je stavio poklopac?
Ako je odgovor "da", nažalost niste u jednini. Tu su od poda do plafona lego kocke, plišane igračke, lutke i njihova garderoba, automobili i druga vozila, kao i gomila drugih igračaka. Dok prolazite kroz svu tu gomilu, bolno uzvikujući svaki put kada stanete na neku sitnu igračku, ne možete, a da se ne zapitate zašto ne sakupe svoje igračke kada završe sa igranjem.
Nema sumnje da ovakav prizor izaziva bijes u vama, i da kraj najbolje volje ne možete da ostanete smireni i hladne glave se fokusirate na rješenje problema. A kako ne biste gubili strpljenje, vikali na svoju djecu da sakupe igračke, ili ih sakupljali vi lično, nešto u cijeloj priči mora da se promijeni.
Možda ste i pokušali da označite kutije sa igračkama kao bi ih djeca lakše razvrstala, ili im napravili u sobi dosta polica na koje ih mogu poredati, ali sve je to kako se čini pomoglo tek donekle. Još uvijek ste imali problem u vidu igračaka koje se nalaze na sve strane. Ako malo zagrebete površinu, shvatit ćete da ste zapravo promašili korijen problema. Nije problem bio u organizaciji mjesta za igračke u sobi, već u količini igračaka. Pravi problem je što djeca većinom imaju previše igračaka.
Vizuelni nered povećava nivo hormona stresa, ne samo kod odraslih, već i kod djece. Kada kažete djeci da pokupe igračke za sobom, njihov mozak jednostavno postane preopterećen ovim hormonom, i ona ne znaju odakle da počnu. Što više igračaka dijete ima, ono se osjeća više opterećeno i ne zna da nađe izlaz. Ni jedna od tih igračaka ne zadržava dovoljno dugo njihovu pažnju i ona skaču od jedne do druge igračke, u želji da nađu sebi zanimaciju, ali je gotovo nikad ne nalaze. To je kao kada biste vi započeli sa čitanjem deset knjiga u isto vrijeme.
Možda ste ranije i čuli za rotaciju igračaka, ali niste ni pomišljali da je vašim mališanima potrebna. Najjednostavnije rečeno potrebno je da igračke podijelite na jednake gomile i da par vreća sa njima odložite van domašaja djece. Nedjeljno ili mjesečno mijenjajte igračke koje su im na raspolaganju.
Nema sumnje da ovakav prizor izaziva bijes u vama, i da kraj najbolje volje ne možete da ostanete smireni i hladne glave se fokusirate na rješenje problema. A kako ne biste gubili strpljenje, vikali na svoju djecu da sakupe igračke, ili ih sakupljali vi lično, nešto u cijeloj priči mora da se promijeni.
Možda ste i pokušali da označite kutije sa igračkama kao bi ih djeca lakše razvrstala, ili im napravili u sobi dosta polica na koje ih mogu poredati, ali sve je to kako se čini pomoglo tek donekle. Još uvijek ste imali problem u vidu igračaka koje se nalaze na sve strane. Ako malo zagrebete površinu, shvatit ćete da ste zapravo promašili korijen problema. Nije problem bio u organizaciji mjesta za igračke u sobi, već u količini igračaka. Pravi problem je što djeca većinom imaju previše igračaka.
Vizuelni nered povećava nivo hormona stresa, ne samo kod odraslih, već i kod djece. Kada kažete djeci da pokupe igračke za sobom, njihov mozak jednostavno postane preopterećen ovim hormonom, i ona ne znaju odakle da počnu. Što više igračaka dijete ima, ono se osjeća više opterećeno i ne zna da nađe izlaz. Ni jedna od tih igračaka ne zadržava dovoljno dugo njihovu pažnju i ona skaču od jedne do druge igračke, u želji da nađu sebi zanimaciju, ali je gotovo nikad ne nalaze. To je kao kada biste vi započeli sa čitanjem deset knjiga u isto vrijeme.
Možda ste ranije i čuli za rotaciju igračaka, ali niste ni pomišljali da je vašim mališanima potrebna. Najjednostavnije rečeno potrebno je da igračke podijelite na jednake gomile i da par vreća sa njima odložite van domašaja djece. Nedjeljno ili mjesečno mijenjajte igračke koje su im na raspolaganju.
