Ćemailj Kurtiši: Moj moto kroz život je uvijek bio “nasmij se kad ti je najteže“. Svaki aforizam je priča za sebe. Prema tome, u svakom momentu treba naći neku inspiraciju.
Ćemailj Kurtiši rođen je 1960. godine u Donjem Ljubinju kod Prizrena. Osnovnu školu je završio u svom rodnom mjestu, a gimnaziju i pravni fakultet u Prištini. Tokom školovanja imao je afiniteta prema smjehu te je kroz aforizme počeo izražavati svoj mladalački duh protiv svih nepravdi koje mogu zadjesiti jednog tinejdžera koji ulazi u svijet odraslih.
Izdao je šest knjiga aforizama (“Stranka praznih stomaka“, Kazneni prostor“ i “Balkanska džungla“...) a 2002. godine izdaje knjigu poezije “Bošnjak, tuđina i vatan“. Pisao je kolumne u bošnjačkim listovima na Kosovu u “Selamu“, “Kosovskom Avazu“ i kasnije u “Alemu“.
Koji je pisac vaš uzor i koga ste voljeli da čitate u mlađim danima?
Ćemailj Kurtiši: Recimo da je moj dijapazon što se književnosti tiče veoma širok. To znači da sam volio čitati i poznata svjetska imena te takođe i domaće pisce ili narodski rečeno - čitao sam sve što mi dođe pod ruku. No trebam reći da sam u mlađim danima volio obraditi teme iz siromaštva i bijede u svijetu. Recimo da me je uvijek interesovalo pitanje Palestine i njenih građana te je to bila moja vječita tema. Zato što je tim ljudima i toj državi napravljena velika šteta jer su takoreći ostali bez svoje domovine. Svojevremeno sam i ja bio izbjeglica u Švicarskoj prije rata na Kosovu pa sam sebe takođe nazivao Palestincem jer te u svojoj domovini ne prihvataju, a tek u drugoj državi. To su bile interesantne teme za moj književni opus.
Volim čitati. U svojoj kućnoj biblioteci imam na desetine knjiga vezanih za BiH bilo tokom prošlih decenija ili u ratnim i poslijeratnim dješavanjima tamo.
Ne mogu odrediti nekog svog omiljenog pisca bilo svjetskog ili domaćeg. Na našu radost i kod nas se razvija naša proza i poezija te tako i mi na Kosovu a i širom dijaspore već imamo afirmisane pisce poput Alije Džogovića, Azira Kuljićija, Izeta Kurtišija i mnoge druge koje ja izuzetno cijenim.
Da li ste član nekog književnog udruženja?
Ćemailj Kurtiši: Bilo je više pokušaja da budem član nekog udruženja no prije rata se nije moglo jer je sve bilo ispolitizirano tako da sam više pisao za sebe i svoje društvo nego se javno isticao. Upravo za moju prvu knjigu “krivi“ su moji prijatelji jer sam smatrao da je aforizam više za dnevne ili nedjeljne novine nego za knjigu. Eto, počelo je od mog društva i tako se tokom godina došlo do cifre broj sedam što je vjerujem za respekt, znači šest knjiga aforizama plus knjiga poezije. Trebam istaći da su te knjige nastale nakon rata jer je naš bošnjački narod apolitičan i anacionalan pa sam htio uticati na sve nas koji živimo ovdje da se vratimo svojim korijenima pa tako i glasi naziv jedne od mojih knjiga – “Bošnjak, tuđina i vatan“. Znači htio sam dati doprinos otrežnjenju našeg naroda, da budemo svoji na svome te da zajednički učinimo sve za bolji život, kao što sve nacije u svjetu rade u svome interesu. U tim vremenima sam bio saradnik tursko -bošnjačkog udruženja, a sad skoro se osnovalo i naše udruženje književnika “Župogor“ gdje su većinom prisutni pisci i poete iz naših krajeva tako da sam i ja član tog udruženja kome vjerujem predstoji sjajna budućnost jer ima tu i mnogih poznatih i popularnih imena.
Gdje nalazite inspiraciju u pisanju aforizama?
Ćemailj Kurtiši: Moj moto kroz život je uvijek bio “nasmij se kad ti je najteže“. Svaki aforizam je priča za sebe. Prema tome, u svakom momentu treba naći neku inspiraciju. Ako se vratimo u moje djetinjstvo uvjek sam volio u školi da pravim neke sitne gluposti, da se tako izrazim. Dok nastavnik piše na tabli ja ubacim neku foru i onda se čitav razred smije. Nekima je to bilo simpatično, nekima ne i ti drugi bi me kažnjavali no sve su to naši svima dragi dani u djetinjstvu. Usput bio sam i odličan učenik tako da su se te moje šale i opraštale od strane nastavnika. Čak bih i na sjednicama skupštine grada “lansirao“ neku foru ili neki vic tako da bi neke dosadne sjednice pretvarao u zanimljive jer ljudi vole da se opuste i nasmiju. Znači ja nisam od onih ozbiljnih i namrgođenih političara jer je to jednostavno moja sklonost da nasmijete nekog i tako ispada da je čak 90 posto mojih aforizama posvećeno upravo političarima jer se, kao što i sami znate, sve vrti oko politike.
Evo par aforizama ali bez uvrede nikoga...
“Munje i gromovi na vlasti su somovi, jer se danas ko od šale, vlasti dočepaju razne budale!“
Poenta je u tome što ja nikad nisam štedio političare čak ni onda kad se nisam bavio politikom. Recimo da sam napadao sve u smislu: kakvi smo - takvi smo u suštini nikakvi smo, ili da nije problem ovdašnjih Bošnjaka što imaju puno glupih ljudi već previše pametnih.
Gdje se mogu naći vaše knjige, da li u prodaji ili eventualno u gradskoj biblioteci?
Ćemailj Kurtiši: Recimo da su sve moje knjige relativno dobro čitane, no moram biti objektivan i reći da naš narod nema nikakvu čitalačku kulturu no možda smo svi mi opterećeni ovom ekonomskom krizom i borbom za golu egzistenciju te nemamo vremena ni sredstava za kupovinu ili čitanje knjiga. Naravno, da se više kupuje i čita u državama zapadne Evrope jer su dobro situirani te imaju novca za kupovinu knjiga. Ja sam oduvijek i kupovao knjige bez obzira koji je pisac u pitanju. Za sve one koje interesuje moje pisanje moje knjige možete naći u gradskoj biblioteci u Prizrenu a usput i apel našim piscima da ostave određeni broj svojih knjiga u gradskoj biblioteci jer će one naći svoj put do čitalaca, bilo da su školarci ili oni stariji. Znači moje knjige kao i knjige mojih kolega se slabo kupuju pa ih samim tim više poklanjamo jer naš narod više voli kad mu se pokloni knjiga. Napisao sam još puno novih aforizama nakon izdavanja moje zadnje knjige ali još nije vrijeme za izdavanje knjige, mada sam neke od njih prezentovao na javnim skupovima ili manifestacijama. Pišem i pjesme u kojima navodim više nacionalni element jer, ponavljam, krajnje je vrijeme da naš narod raščisti sa tim. Neke od mojih pjesama sam posvetio i našim Bošnjacima u dijaspori, tj našim gurbedžijama.
Da li u današnje vrijeme prolazi satira s obzirom na svakodnevni stres i smjeh koji nam je svakako potreban?
Ćemailj Kurtiši: Postoji ona stara fraza “pjesmi hvala ona nas je održala“. Znači naši stari su kad im je bilo teško znali zapjevati i održati svoj duh. Normalno da nam je potreban smijeh jer imamo suviše stresova. Od ranog jutra smo u stresu, te kako zaraditi za egzistenciju, te šta će biti sa ovim ili onim i postavljamo mnoga druga pitanja. Puno stresa dovodi do bolesti. Znači poenta je da se ne izlažemo stresnim situacijama. Negdje sam pročitao da kada se čovjek nasmije pokreće 48 pozitivnih mišića, a kad se namrgodi ili namršti pokreće 17 negativnih mišića, znači razlika je 31 pa vi razmislite da li je smijeh ljekovit.
Da li mi ovdje imamo talentirane djece za pisanje?
Ćemailj Kurtiši: Recimo da sam prije nekoliko godina u svojstvu potpredsjednika opštine posjetio gradsku biblioteku gdje nisam vidio da postoje knjige na jezicima manjina, tj na turskom i bosanskom jeziku. Onda sam bio inicijator da se nabave te knjige te sam ostvario kontakt sa predstavnicima OSCE-a te smo dali i određene donacije iz opštine Prizren i samim tim obogatili fond knjiga sa preko 3000 naslova gdje i naši mladi i stariji sugrađani mogu svratiti do biblioteke i uzeti knjigu po želji za čitanje. Kasnije smo tokom godina zajednički organizirali niz literarnih časova ili noći gdje su naši mladi sugrađani te talentirani omladinci iz svih nacionalnih zajednica prezentirali svoje radove, tj čitali dijelove proze ili poezije. Naravno da nećemo stati na ovim pokušajima jer ćemo, vjerujem, i u narednim mjesecima organizirati nešto slično. Svake godine naša gradska biblioteka u Prizrenu izdaje po jednu knjigu gdje u tim knjigama možete naći i po neki članak ili pjesmicu od naše bošnjačke omladine. Znači zaključak je da imamo puno talenata koji trebaju nastaviti sa radom gdje ćemo mi stariji i iskusniji putem naših književnih udruženja prezentovati njihove radove i dati im šansu. Naravno da ćemo usput tražiti i sponzore ili ćemo pokušati preko ministarstva obrazovanja naći novčana sredstva i mogućnost za izdavanje knjiga sa njihovom prozom ili poezijom.
Tokom svog azila u Švicarskoj od 1998. pa do 2000. godine osnovao udruženje Bošnjačke kulturne zajednice u Cirihu koje je u to vrijeme vrlo dobro funkcionisalo. Mladi trebaju preuzeti inicijativu i nastaviti sa radom. Treba istaći da tamo imamo puno potencijala jer skoro da imamo procentualno 50 posto naših Bošnjaka u dijaspori a moja poruka bi bila da se oni što više udružuju u svim vidovima udruženja poput kulturnih, sportskih, književnih... Tako će održati tradiciju našeg podneblja tamo i jednog dana ćemo svi imati koristi jer će se i moći sakupljati puno raznih donacija i tako pružiti svaku pomoć svom rodnom kraju koji je vjerujem u srcu svakog našeg Bošnjaka u inostranstvu. U dijaspori imamo puno naših pisaca i pjesnika, i ja im poručujem da svakako imaju podršku svih nas i da nastave sa radom.
Razgovor vodio: Vinetu Ganić
Aforizmi Ćemailja Kurtišija:
Kažu da je u državama Evropske unije svaki deseti stanovnik nezapošljen. Slično je i na Kosovu s tom razlikom što je ovdje svaki deseti stanovnik zapošljen.
Eh, kad bi nam svi školovani ljudi bili i pismeni - gdje bi nam bio kraj?
Žene su naprednije od muškaraca. One za razliku od muškaraca koji proučavaju njihovu “prošlost“, od muškaraca traže “budućnost“.
