Kosovsko društvo je pokazalo da je tolerantno na netoleranciju, a slučajevi napada na ugrožene grupe prošli bez osude zvaničnika, predstavnika civilnog društva i medija, kaže Nenad Maksimović.
Šesnaest godina nakon ratnih dešavanja međuetnički odnosi između Srba i Albanaca na Kosovu su i dalje nategnuti. Na to ukazuju i posljednji incidenti u kosovskim sredinama do kojih je došlo nakon neuspješne utakmice između Srbije i Albanije.
Za decenijsko razmimoilaženje među stanovništvom Kosova odgovorne su i isntitucije, smatraju sagovornici RTV Kim.
Politička mantra institucija u Prištini da je stanje manjinskih zajednica poboljšano nije potkrepljena dokazima, kaže Nenad Maksimović iz Centra za mir i toleranciju. To, prema njegovom mišljenju, potvrđuje veliki broj napada na Srbe posljednih mjeseci. Maksimović zamjera što nije došlo do adekvatne osude od predstavnika vlasti, civilnog sektora i albanskih medija.
"Prošle godine je zabilježeno 650 etnički motivisanih napada što predstavlja povećanje u odnosu na 2012. godinu. Sami događaji posle završetka utakmice Srbija i Albanija i napadi na manjinsko stanovništvo su jasno pokazali nivo netrpeljivosti i koliko je dugačak put koji trebamo proći da bi došlo do međuetničke tolerancije i pomirenja. Kosovsko društvo se još jednom pokazalo kao veoma tolerantno na netoleranciju jer sami slučajevi napada ugrožene grupe ljudi su se desili bez osude kako zvaničnika, tako predstavnika civilnog društva i društva u cjelini, a mediji su poprilično šturo izvještavali o takvim napadima", ističe Maksimović.
Jedan incident ili provokacija albanskih navijača puštanjem drona sa zastavom Velike Albanije dovoljan je da pokreene lavinu uvreda i raširi nacionalizam između dvije zajednice na Kosovu, smatra urednik Radija Urban FM iz Prištine Arijentin Abdul.
"Da ste me pitali 1999. godine da li će proći toliko vremena da se ovo još uvijek postavlja kao pitanje, tada bih rekao ne jer ćemo za petnaest – šesnaest godina imati korektne relacije. Ali se vidi da je jedan mali incident dovoljan da se relacija između Albanaca i Srba vraća na nulu. Mislio sam da će, posle političkog sporazuma u Briselu koji su postigla dva premijera, stvari ići nabolje".
"Za loše ili nikakve odnose krivi su i sami građani koji nemaju međusobnu komunikaciju zbog jezičke barijere", kaže Abdul.
„Najmlađa grupa ljudi, oni koji sada imaju 19 ili 20 godina i na srpskoj i na albanskoj strani nemaju nikakav međusobni kontakt i misle jedni o drugima sve najlošije. Žalosno je što uopšte ne postoje odnosi među mlađim generacijama, mislim na mlade iz Gračanice, Prištine, Beograda. Oni zapravo uopšte ne postoje. Ti mladi Albanci ne znaju srpski, mladi Srbi uopšte ne znaju albanski, ali je veći problem kada ih pitaš šta misle jedni o drugima oni će ti reći sve najgore“.
Dugogodišnji novinar sa Kosova Nedeljko Zejak kaže da je odgovornost za loše odnose dvije najveće etničke zajednice na političkim predstavnicima koji, uprkos dugogodišnjem stažu u institucijama, nisu uradili gotovo ništa na njihovom poboljšanju.
„Srbi još uvijek žive na periferiji društva i bilo kog drugog oblika života ovdje na Kosovu, a jedan jedini razlog je zato što su Srbi toliko izdjeljeni i pocjepani, i to Albanci prepoznaju. Sve dok u Srbima vide pocjepanu zajednicu oni će ih tretirati kao zajednicu koja može i živeće na marginama tog kosovskog društva. Mislim da nije problem u Albancima, problem je u Srbima jer su obezglavnljeni. Srbe predstavljaju ljudi koji su, u sredinama u kojima žive a kamoli za jedno društvo, anonimusi i ljudi koji nemaju iskustva iza sebe“, rekao je Zejak.
Da li naviknuti na društvenu izolaciju ili zaokupljeni sopstvenim problemima, kako tvrdi Nenad Maksimović, pojedini stanovnici centralnog Kosova smatraju da situacija sa komšijama Albancima i nije tako loša.
Problem slobode kretanja, napada i provokacija u ovim sredinama djeluju kao da su prevaziđeni, kažu pojedini mještani Gračanice.
Ipak, za šesnaest godina, koliko je prošlo od sukoba na Kosovu, preostali Srbi su i dalje nastanjeni u ruralnim sredinama. U glavnom gradu Prištini danas stalno boravište ima njih četrdesetak.
Taj broj se međutim, povećava dolaskom onih koji rade u javnom sektoru ili međunarodnim institucijama.
Jedina urbana sredina gdje Srbi žive u većem broju je sjeverni dio Mitrovice.
Za decenijsko razmimoilaženje među stanovništvom Kosova odgovorne su i isntitucije, smatraju sagovornici RTV Kim.
Politička mantra institucija u Prištini da je stanje manjinskih zajednica poboljšano nije potkrepljena dokazima, kaže Nenad Maksimović iz Centra za mir i toleranciju. To, prema njegovom mišljenju, potvrđuje veliki broj napada na Srbe posljednih mjeseci. Maksimović zamjera što nije došlo do adekvatne osude od predstavnika vlasti, civilnog sektora i albanskih medija.
"Prošle godine je zabilježeno 650 etnički motivisanih napada što predstavlja povećanje u odnosu na 2012. godinu. Sami događaji posle završetka utakmice Srbija i Albanija i napadi na manjinsko stanovništvo su jasno pokazali nivo netrpeljivosti i koliko je dugačak put koji trebamo proći da bi došlo do međuetničke tolerancije i pomirenja. Kosovsko društvo se još jednom pokazalo kao veoma tolerantno na netoleranciju jer sami slučajevi napada ugrožene grupe ljudi su se desili bez osude kako zvaničnika, tako predstavnika civilnog društva i društva u cjelini, a mediji su poprilično šturo izvještavali o takvim napadima", ističe Maksimović.
Jedan incident ili provokacija albanskih navijača puštanjem drona sa zastavom Velike Albanije dovoljan je da pokreene lavinu uvreda i raširi nacionalizam između dvije zajednice na Kosovu, smatra urednik Radija Urban FM iz Prištine Arijentin Abdul.
"Da ste me pitali 1999. godine da li će proći toliko vremena da se ovo još uvijek postavlja kao pitanje, tada bih rekao ne jer ćemo za petnaest – šesnaest godina imati korektne relacije. Ali se vidi da je jedan mali incident dovoljan da se relacija između Albanaca i Srba vraća na nulu. Mislio sam da će, posle političkog sporazuma u Briselu koji su postigla dva premijera, stvari ići nabolje".
"Za loše ili nikakve odnose krivi su i sami građani koji nemaju međusobnu komunikaciju zbog jezičke barijere", kaže Abdul.
„Najmlađa grupa ljudi, oni koji sada imaju 19 ili 20 godina i na srpskoj i na albanskoj strani nemaju nikakav međusobni kontakt i misle jedni o drugima sve najlošije. Žalosno je što uopšte ne postoje odnosi među mlađim generacijama, mislim na mlade iz Gračanice, Prištine, Beograda. Oni zapravo uopšte ne postoje. Ti mladi Albanci ne znaju srpski, mladi Srbi uopšte ne znaju albanski, ali je veći problem kada ih pitaš šta misle jedni o drugima oni će ti reći sve najgore“.
Dugogodišnji novinar sa Kosova Nedeljko Zejak kaže da je odgovornost za loše odnose dvije najveće etničke zajednice na političkim predstavnicima koji, uprkos dugogodišnjem stažu u institucijama, nisu uradili gotovo ništa na njihovom poboljšanju.
„Srbi još uvijek žive na periferiji društva i bilo kog drugog oblika života ovdje na Kosovu, a jedan jedini razlog je zato što su Srbi toliko izdjeljeni i pocjepani, i to Albanci prepoznaju. Sve dok u Srbima vide pocjepanu zajednicu oni će ih tretirati kao zajednicu koja može i živeće na marginama tog kosovskog društva. Mislim da nije problem u Albancima, problem je u Srbima jer su obezglavnljeni. Srbe predstavljaju ljudi koji su, u sredinama u kojima žive a kamoli za jedno društvo, anonimusi i ljudi koji nemaju iskustva iza sebe“, rekao je Zejak.
Da li naviknuti na društvenu izolaciju ili zaokupljeni sopstvenim problemima, kako tvrdi Nenad Maksimović, pojedini stanovnici centralnog Kosova smatraju da situacija sa komšijama Albancima i nije tako loša.
Problem slobode kretanja, napada i provokacija u ovim sredinama djeluju kao da su prevaziđeni, kažu pojedini mještani Gračanice.
Ipak, za šesnaest godina, koliko je prošlo od sukoba na Kosovu, preostali Srbi su i dalje nastanjeni u ruralnim sredinama. U glavnom gradu Prištini danas stalno boravište ima njih četrdesetak.
Taj broj se međutim, povećava dolaskom onih koji rade u javnom sektoru ili međunarodnim institucijama.
Jedina urbana sredina gdje Srbi žive u većem broju je sjeverni dio Mitrovice.
