Ćerim Bajrami, aktuelni član KVZK i kandidat za bošnjačkog poslanika u Parlamentu Kosova.
Za mnoge je Vaša kandidatura za predstojeće kosovske parlamentarne izbore pozitivan signal, dok je neke izgleda iznenadila ova vijest, jer nisu očekivali da ćete se naći na listi koalicije “Vakat” koja je pod brojem trideset dva (32), a Vi ste osobno na toj listi pod brojem devet (9)?Ćerim Bajrami: Iznenađeni mogu biti samo oni koji su možda priželjkivali da ja i dalje sjedim sa strane i kritkujem pogrešne poteze bošnjačkih političkih predstavnika, umjesto da pokušam da nesto dobro odradim u korist našeg naroda u institucijama sistema na Kosovu.
Da ipak pojasnim moju odluku. Postoje, naime, najmanje tri razloga što sam na toj listi. Prvi je što je u partijskim subjektima koji čine okosnicu te zajedničke bošnjacke koalicije došlo do promjena na čelu stranaka, odnosno osobne odluke dosadašnjih čelnika da se više ne kandidiraju na izborima.
Drugi razlog jeste što je u toj opciji ogromna većina probošnjački i prokosovski orijentisanih ljudi, a treći, što ona okuplja političke subjekte koji djeluju u svim regijama u kojima žive Bošnjaci na Kosovu.
A ključni razlog ipak jeste - što sam odranije imao namjeru da se kandidiram na naredne centralne kosovske izbore, i to kao samostalni kandidat.
Međutim, ubrzani proces zakazivanja ovih izbora, koji su bili planirani kao prijevremeni za februar naredne godine, pa pomjereni još ranije kao vanredni za 12. decembar ove godine, iznenadio je i mnogo veće i organiziranije subjekte, te je odluka oko izbora liste političkog subjekta morala brzo da se donese.
Kontaktirali ste i s drugim opcijama?
Ćerim Bajrami: Bilo je ponuda i razgovora i sa opcijom Nove demokrastke stranke (NDS). Ti razgovori su propali, najviše zbog ideoloških razlika sa vrhom te opcije, koji je odmah iza neprikosnovene predsjednice NDS. Ako se uopšte način razmišljanja tih nekolicine ljudi može definisati kao neka “ideologija”.
Dodatni problem za odbijanje je bio njihov nekritički pristup predstavničkoj odgovornosti, koji je posljedica olahko stečene pozicije na lokalu, dobijene prije svega na opštem nezadovoljstvu podstojećim stanjem, na prošlogodišnjim izborima u opštini Prizren.
Naime, ne može se dati nikome za pravo, meni najmanje, da se eventualno ponovi slična greška i u Parlamentu Kosova da bošnjačka nacionalna zajednica dobije poslanika iz ove opcije koji će biti sličan jednom od dvoje njihovih delegata u opštini Prizren, koji, najblaže rečeno, ne želi ni da čuje da se nacionalno izjašnjava kao Bošnjak!
Kao što je poznato, proces bošnjačke afirmacije na Kosovu je još u toku, a pred nama stoje mnogi izazovi u svim sferama kolektivnog života, poput predstojećeg popisa stanovništva na Kosovu. Samim tim nema nimalo prostora za pogrešne poteze, koji nas mogu skupo koštati.
U čemu je, po Vama, suštinski problem bošnjačke političke nesloge na Kosovu, i krize predstavljanja. Bošnjaci Kosova su, ako se ne varam, imali pet poslanika u dosadašnjem sazivu kosovskog parlamenta?
Ćerim Bajrami: Dosadašnja nesloga bila je prouzrokovana nespremnošću nekih predstavnika za popuštanje i zajednički nastup po bitnim pitanjima od interesa našeg naroda. Ne zanemarujući ničiju odgovornost, ova neslaganja su bila posljedica posesivnosti neprikosnovenog 20-godišnjeg predsjednika SDA, Numana Balića.
Njegovo paralelno sukobljavanje sa svima koji nešto znače u našem narodu, uz izazivanje kontra reakcija zbog uvrijedljivog riječnika mimo svih kodeksa javnog ponašanja, prema predstavnicima većinskog naroda i međunarodne zajednice, zakočilo je i mnoge dobre ideje koje su zahtjevale minimum zajedničkog bošnjačkog predstavničkog nastupa.
Naravno, gospodinu Baliću nije ni ovoga puta palo na pamet da se više ne kandiduje, već je izmislio najnoviji “exluzivitet” - navodni multietnički sastav njegove stranke, kao navodni novi “trend” na Kosovu, koga se - eto - dosjetio uoči izbora, a sve s providnim ciljem - da glasovima pripadnika drugih naroda na listi SDA, dobije poslaničko bošnjačko mjesto. Ovo je učinio i u dosadašnjem mandatu, kad je drugo mjesto u parlamentu ispred SDA dao osobi porijeklom iz Gore, koja je danas na drugom mjestu na listi “Srpske kosovsko-metohijske stranke”!
Zanimljivo je da je njegovim tragom pošla i BSDAK, koja je bila ranijih godina nešto aktivnija, pa zamrla, da bi se pojavila na ovim izborima zahvaljujući finansijskoj pomoći jednog biznismena Albanca, koji, po svoj prilici, planira da dobije poslaničko mjesto na lagahniji način, nego što bi ga dobio da je na nekoj listi albanskih stranaka.
Sve ovo može prouzrokovati dodatnu podjelu našeg biračkog tijela i osipanje glasova za optimalan broj bošnjačkih poslanika, ali i gubljenje smisla rezervisanih poslaničkih mjesta za nevećinske zajednice u Parlamentu Kosova.
Ipak, i Vi ste aktuelni član jedne kosovske institucije. Potpredsjednik ste, naime, Konsultativnog vijeća zajednica Kosova?
Ćerim Bajrami: I dalje sam član Konsultativnog vijeća, odnosno jedan od dvojice potpredsjednika, ispred bošnjačkih NVO. Ovo Vijeće je inače dobro ustavno i zakonski zamišljena institucija za prezentaciju prava nevećinskih zajednica Republike Kosova. Vijeće, uz svoj reprezentativni sastav, međutim, ima samo savjetodavnu ulogu, a naše članstvo u njemu je gotovo volontersko, jer zasjedamo jednom mjesečno uz eventualnu još jednu sjednicu nekih članova u nekoliko radnih grupa. Isplate nam tako povremeno po dnevnicu za sastanak - i to je sve.
Moj drugi i posljednji mandat od dvije godine ističe za godinu i par mjeseci. Prvi u prošloj godini je bio tvz. probni, od godinu dana. I pored objektivnih ograničenja, i ja i drugi članovi Vijeća se možemo pohvaliti nekim pomacima koje smo odradili u korist naših nacionalnih zajednica za ovaj kratki period uhodavanja ove nove institucije.
Šta ste to konkretno uradili u Konsultativnom vijeću zajednica Kosova?
Ćerim Bajrami: Jedna od oblasti našeg rada je praćenje sprovođenje odredbi iz Ustava i niza zakona o pravima nevećinskih zajednica, poput upotrebe naših maternjih jezika u bitnim društvenim oblastima kao što su obrazovanje, informisanje, u javnim službama i komunikaciji sa državnim organima, i tako dalje.
Tu su novi nacrti zakona, pogotovo oni koji direktno zadiru u prava nacionalnih zajednica te se po pravilu prvo dostavljaju Vijeću na uvid, koje može dati svoje primjedbe na sadržaj.
Na primjer, baš u ovoj godini su inicirana dva nova, veoma važna dokumenta - nacrt Zakona o douniverzitetskom obrazovanju i novi Kurikulum (Školski plan i program) na Kosovu. Slučajno ili ne, u oba ta nacrta, jako važna za opstanak obrazovanja na nevećinskim jezicima, među kojima i bosanskom, ispalo je da nas - bukvalno kazano – nije bilo!
Našom intervencijom, na moju inicijativu, otvorena su nova poglavlja u kojima se tekstualno pobrojana prava na obrazovanje i na nevećinskim jezicima, među kojima i zasebno na bosanskom i turskom jeziku, kao i konkretna prava pripadnika naših nacionalnih zajednica u školskom sistemu obrazovanja na Kosovu. Naravno, podršku su pružili i gotovo svi ostali članovi Vijeća, jer se često ne može osporiti argumentovano traženje i zahtijevanje.
Takođe smo mnogo tretirali jedno od najbolnijih pitanja koje već nekoliko godina zaredom prati našu nastavu na bosanskom jeziku - hronični nedosatak udžbenika u školama!
S ovim u vezi, usvojili smo dobre Preporuke Vladi Kosova i MONT-u, kojima je najprije omogućen institucionalni okvir za uvoz nedostajuće literature iz Bosne i Hercegovine za bošnjačke učenike, a iz Turske za turske, uz dodatna prava čija je suština - da sve što hvali u nastavi na ova dva jezika na svim nivoima školovanja, može biti nadoknađeno preko pomoći obrazovnih institucija u našim matičnim državama, računajući ovdje i slobodni pristup bošnjačkih profesora i autora van Kosova.
Da se vratimo problemima bošnjačkog opstanka i predstavljanja na Kosovu? Da li je situacija baš tako ozbiljna?
Ćerim Bajrami: Već preko dvadeset godina unazad situacija, ta već dosadna fraza, za naš narod na Kosovu nije najpovoljnija. Pogotovo ako se u obzir uzmu neki parametri, od kojih je iseljavanje s Kosova najbolniji pokazatelj. Naime, opšta je ekonomska kriza na Kosovu i ona pogađa sve građane, a zasebno pripadnike nevećinskih zajednica
Logično je da svaka organizirana zajednica pokušava da na ovakve izazove pronađe odgovor. U kriznim vremenima, uvijek se postavlja pitanje - jedinstva. Međutim, hronično bošnjačko nejedinstvo, makar po bitnim temama daljnje nacionalne afirmacije, dodatno je onemogučilo neophodne zajedničke i sistematske poteze.
Posljedice su vidljive u mnogim oblastima, koje sam jednim dijelom već spomenuo, a osjećaju se čak i u zapošljavanju. Kad kažem zapošljavanje, mislim prije svega na procenat upošljenosti naših ljudi u javnim službama i preduzećima. Naime, sem u školstvu, odnosno u nastavi na bosanskom jeziku, u kojem je situacija zadovoljavajuća, i još polovično u nekim javnim službama, niti u samoj Vladi, niti na nižim nivoima nema dovoljnog broja zapošljenih Bošnjaka, po proprorcijama koji inače pripadaju kosovskim nevećinskim zajednicama.
I u ovoj oblasti su neke bošnjačke stranke, pogotovo ove nove, davale i daju olahka obećanja o zapošljavanju - ali samo svojim ljudima, ili simpatizerima. Međutim, ovakvim pristupom oni su zapravo učinili i čine medveđu uslugu našem narodu, zato što se time onemogućava da na određena mjesta dođu kvalitetni ljudi u znatnijem broju, bez obzira na stanačku ili neku drugu pripadnost.
Dakle, pristup treba da bude drugačiji od “stanačke podobnosti”, jer je prošlo vrijeme komunizma i “podobnosti”. Evidentno je da ovakvi potezi mogu samo poslužiti i Vladi i ostalim javnim službama da uz nekoliko radnih mjesta, računajući i ona pri vrhu u par ministarstva, prebacuju odgovornost na bošnjačku neslogu za nedovoljan broj zaposlenih, odnosno stvore nerealnu sliku o zastupljenosti Bošnjaka.
Šta biste preduzeli ili podražali u pravcu poboljšanja ekonomskih prilika?
Ćerim Bajrami: Mislim da treba podržati svaki dobar zakon, propis, prijedlog ili projekat, koji će omogučiti otvaranje novih radnih mjesta preko pokretanja svih vidova biznisa, pogotovo mini firmi i razvoj stočarstva i poljoprivrede.
Za ovako nešto opet je potreban sistematski i stručni pristup, ali i redovno zahtjevanje da se određena sredstva od Vlade Kosova ili donatora iz međunarodne zajednice usmjere u krajeve gdje pretežno žive Bošnjaci, odnosno nevećinske zajednice. Tim prije što se naš narod, ali i drugi manjinski, tu najsigurnije osjećaju.
Naravno, ne zanemarujući ni jednog momenta cjelokupne interese i opšte stanje na Kosovu odnosno pokretanje većih privrednih sistema i biznisa. Ovaj, preko potreban razvoj, zavisi od prevashodne pomoći stranog kapitala, a njegov dolazak je opet uslovljen dobrim garancijama, odnosno dobrim pravnim okvirom, koga bismo trebali i mi zdušno podržati. To s druge strane znači podržati i sve dobre zakone i poteze pravne države za suzbijanje kriminala i korupcije.
A na socijalnom planu?
Ćerim Bajrami: Socijalni sistem je u uskoj vezi s porezima i doprinosom, odnosno od jake privrede. Međutim, mišljenja sam da treba bez imalo dvojbe podržati sve dobre projekte koji će od Kosova učiniti društvo socijalne pravde. A to, ukratko kazano, znači da se što prije zakonski trebaju zaštiti sve ugrožene kategorije: penzioneri, bolesni, socijalni slučajevi, a naročito porodice poginulih i boraca iz posljednjeg rata na Kosovu. Zaštita prava radnika i zapošlenih također trebaju biti predmetom stalne brige države.
Kako učiniti preokret u bošnjačkom predstavljanju?
Ćerim Bajrami: Da vam ilustrujem jedan primjer koji govori o načinu kako ne trebaju raditi budući bošnjački predstavnici.
Naime, imali smo niz situacija da je dobra inicijativa od jedne strane - rušenja od druge političke opcije, tako da je vrh kosovske vlasti, čak i da je imao neospornu dobru volju da nešto riješi nama u korist, uvijek nalazio alibi u ovakvim postupcima nekih naših predstavnika, da to ne uradi.
Pojavom treće bošnjačke političke opcije na nivou Kosova, ove “igre” su naročito dobile na intenzitetu. Dva-tri nedavna primjera oko Ministarstva obrazovanja, odnosno nepokretanja smjerova i na bosanskom jeziku na novom Univerzitetu u Prizrenu, su samo neki od pokazatelja ovakvih negativnih pojava.
Dakle, bošnjački politički predstavnici, uz puno razumijevanje odgovornosti predstavljanja, trebaju se dogovoriti o minimumu interesa svoga naroda, da bi zajedničkim tzv. “pozitivnim pritiskom” na Vladu, dokazali da su ispred sebe postavili bošnjačke interese a ne svoje parcijalne ili stranačke.
Kakva je trenutna atmosfera uoči početka predizborne kampanje, koja je inače kratka, samo desetak dana?
Ćerim Bajrami: Izgleda da će narod odahnuti baš zato što će preduzborna kampanja biti kratka, posebno Bošnjaci. Jedna od redovnih propratnih pojava uz izbore je hvalisanje realiziranim infrastrukturnim projektima u našim lijepim naseljima. Niko da postavi pitanje - što nam nisu dali više, već se nadmeću u nečemu što je prije svega zasluga truda i inicijativa lokalnih rukovodstva iz tih mjesta, obaveza opština, odnosno pomoć stranih donatora.
Tako po nekima ispada da oni koji još nisu zamijenili ni očevu ili svekrovu slavinu u kuhinji, za kratko vrijeme njihove participacije u vlasti izgradiše “kule i gradove” po našim naseljima i pokockaše mnoge sokake i ulice, inače odavno pokrivene betonskom kockom.
S druge strane, sve ovo “kockanje”, podsjeća na ono pravo kartanje sa sudbinom našeg naroda, jer se njegova pažnja odvraća od neriješenih krucijalnih problema zajednice. Čovjek stiče dojam da neki namjerno brkaju pojmove uoči ovih izbora koji su centralnog nivoa, s onima na lokalnom nivou, iz razloga što za ove prave kolektivne probleme zapravo oni i nemaju odgovore, a kamoli da ponude rješenja.
Vidite li izlaza iz ovog kriznog perioda?
Ćerim Bajrami: Vidim ga, kad smo zasebno mi Bošnjaci u pitanju. Taj izlaz je prije svih, u određivanju modela realizacije za nekoliko kolektivnih prioriteta na nivou nacionalne zajednice, uzimajuđi u obzir mišljenja i stavove od strane svih njenih subjekata iz politike, NVO sektora, slobodnih intelektualaca, vjerskih dostojanstvenika… Važna pitanja su već definisana, poput onih u obrazovanju ili decentralizaciji potencijalnih bošnjačkih opština, ali treba poraditi i na jačanju institucija u kulturi, informisanju, učvrščivanju regionalnih međubošnjačkih veza i na Kosovu i sa našom dijasporom u zapadnim zemljama... Povezivati se sa bošnjačkim institucijama u BiH, Sandžaku, Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji...
Realizaciju tog “kolektivnog sporazuma”, ako nije moguće – apsolutne, onda - relativne bošnjačke većine, treba usmjeriti ka jasno preciziranim zahtjevima prema institucijama sistema na Kosovu, ali i prema međunarodnoj zajednici, uz optimalne rokove.
Kako to ostvariti?
Ćerim Bajrami: Tako što će se redovno tražiti od kosovske Vlade, i neće se odustati od traženja, da izdvoji sva moguća sredstva, pogotovo finasijska, za realizaciju naših zasebnih kolektivnih projekata.
Evo vam konkretan primjer, ili obećanje: budem li izabran u Parlamentu, učiniću sve za ovaj zajednički nastup, pa samim tim - da ne bude predmet koaliranja samo kadrovsko sudjelovanje u dijelu vlasti, već da se prethodno postigne sporazum čiji će glavni dio biti sva neriješena aktuelna bošnjačka pitanja, uz upisane termine za njihovu implementaciju. Na primjer, naši Zahtjevi koji su tu skoro ispred KVZK upućeni Vladi i drugim instucijama obrazovanja Kosova, oko otvorenih pitanja u nastavi na bosanskom jeziku, mogu biti dio tog budućeg sporazuma, samo uz dopisivanje roka za njihovo sprovođenje u život. Tim prije što oni i te kako realni i sprovodljivi.
Vi ste poznati zagovornik svebošnjakog uvezivanje, može li Bosna i Hercegovina nešto pomoći u ovom pravcu?
Ćerim Bajrami: Bosna je nažalost bremenita svojim problemima. Nije još ni priznala državu Kosovo, zato što se tom potezu protivi srpska strana u njoj. Nije priznala ni kosovska dokumenta tako da mi ne možemo ni putovati u BiH.
Ali BiH, nije na takvoj deredži da nam baš ništa ne može pomoći. Pored dobre volje, treba nam i bh. pomoć u konsolidaciji obrazovanja na bosanskom jeziku na svim nivoima, uzimajuči u obzir fakat koga sam maloprije spomenuo, što je institucionalni okvir za tako nešto stvoren.
Na primjer, prje nepuna dva mjeseca u razgovoru s ministrom obrazovanja Vlade Kosova, prof. Hoxhajem, poslije nekih manjih dilema, jasno mi je u prisutvu i drugog bošnjačkog člana KVZK, Sahita Kandića, rekao: “Uvezite sve što vam hvali iz BiH, baš sve”. A također je obećao da će uspostaviti saradnju s profesorima iz BiH i IU u Novom Pazaru, oko nastave na bosanskom jeziku na Univerzitetu u Prizrenu. Dakle ove dogovore treba samo znati i umijeti isposlovati do kraja, odnosno treba Vlada da izdvoji sredstva za njih.
Imamo naravno i niz drugih mogućnosti oko naše saradnje s BiH, a ja bih ovom prilikom naročito istakao potrebu kulturnih i medijskih veza. Kao dobar primjer ističem gostovanje nekoliko kulturnih institucija iz Sarajeva uz Dan Bošnjaka Kosova, 28. septembar, ove godine, kad su naši ovdašnji ljudi bili oduševljeni sadržajima koje su masovno propratili. Također treba svakako pomenuti prošlogodišnji dolazak reis-ul-uleme Mustafe ef. Cerića na Kosovo.
Koliko se da primijetiti, optimista ste?
Ćerim Bajrami: Oprezni optimista jesam, jer očekujem da ću dobiti podršku najsvjesnijeg dijela našeg naroda.
Valja nam optimizma jer je bilo dosta krize na Kosovu i Balkanu, dosta sukoba…
Razvoj će vjerovatno ići u pravcu da će se Kosovo pridružiti drugim zemljama zapadnog Balkana tako što će, za početak, i ono dobiti bezvizni režim, a kasnije, ako Bog da, i pregovore o euro-atlantskim integracijama. Gotovo da nema Kosovara, a pogotovo Bošnjaka, koji to zdušno ne želi, a mnogima nije jasno zašto se te integracije sporo odvijaju, kad je ovdje već zastupljeno u raznim oblicima europsko prisutvo.
Dakle, vakat je da krenemo brže naprijed!
S druge strane, ne zaboravljajući nijednog momenta prošlost koja je tragična, pogotovo za Bošnjake u BiH, za Albance na Kosovu, ali i za sve nas. A to kretanje naprijed znači – da idemo ka boljitku i da se zalažemo da učinimo nešto dobro, a dragi Bog najbolje zna šta će s nama biti.
