Pleme Burušo, ljudi koji žive u Hunza dolini, ili jednostavno - Hunzi su stari narodi, smješten na samoj granici Pakistana i Indije, a poznat je po tome što njihov životni vijek traje 110-120 godina. Zato se njihova postojbina naziva 'oaza mladosti'. Skoro nikada nisu bolesni, a zahvaljujući genima uvijek izgledaju mladoliko.
Oni su pravi primjer da način života, približan idealnom, zaista postoji. Hunzi se kupaju u ledenoj vodi, čak i na temperaturi od 15 stepeni ispod nule, a i sa 65 godina rađaju djecu.
Ljeti jedu sirovo voće i povrće, a tokom zime konzumiraju suhe kajsije, proklijale žitarice i ovčji sir. Postoji period kada Hunzi ništa ne jedu, a on je poznat kao "gladno proljeće". Naziv je dobio po tome što je voće tada još uvijek nezrelo, i tada piju isključivo sok od suhe kajsije. Period traje od 2 do 4 mjeseca, a u njihovoj historiji se strogo poštuje kao vrlo uzdignut kult.
Proteine unose u najmanjim količinama, a dnevno unesu u prosjeku 1.933 kalorija, od kojih je 50 g proteina, 36 g masti i 365 g ugljenih hidrata.
Iz iskustva mnogih stranaca pridošlica, koji su se preselili u dolinu rijeke Hunze, zaključili su da je glavni faktor dugovječnog života zdrava ishrana.
Škotski ljekar Mek Herison je, po povratku u Englesku, izveo eksperiment na velikom broju životinja. Jedna grupa se hranila normalnom hranom londonske radničke porodice, koja je podrazumijevala bijeli hljeb, haringe, rafinisani šećer, konzervisanu hranu i kuhano povrće. Kao rezultat takve ishrane, kod životinja su se pojavile različite ljudske bolesti. Druga grupa životinja se hranila hranom Hunza i ostala je savršeno zdrava.
Knjiga "Hunza – ljudi koji ne znaju za bolest", autora R. Birčer, ističe osnovne karakteristike njihove ishrane, tvrdeći da su one ključne za zdrav život: - vegetarijanski vid ishrane; velika količina sirovih namirnica; u ishrani dominiraju voće i povrće; prirodni proizvodi; bez ikakve umetnute hemije; namirnice koje se spremaju tako što se čuvaju svi njeni biološki vrijedni materijali; alkohol i slatkiši su na spisku namirnica koje rijetko kad unose; poštuju redovan period gladovanja.
Na međunarodnom kongresu o kancerogenim oboljenjima u Parizu, obilježenog u augustu 1977. godine, stručnjaci su objavili kako "po podacima geokancerologije (nauka za istraživanje raka u različitim regionima sveta), potpuno odsustvo raka javlja se samo kod naroda Hunza".
Za njih je prepješačiti 20-ak kilometara dnevno isto što i za nas prošetati oko kuće. Hunzima pentranje uz strmu planinu je čas posla, a silaze veseli i energični.
Njihove konstantno nasmijane face i dobro raspoloženje takođe doprinose njhovom boljem mentalnom i fizičkom zdravlju.
Ljeti jedu sirovo voće i povrće, a tokom zime konzumiraju suhe kajsije, proklijale žitarice i ovčji sir. Postoji period kada Hunzi ništa ne jedu, a on je poznat kao "gladno proljeće". Naziv je dobio po tome što je voće tada još uvijek nezrelo, i tada piju isključivo sok od suhe kajsije. Period traje od 2 do 4 mjeseca, a u njihovoj historiji se strogo poštuje kao vrlo uzdignut kult.
Proteine unose u najmanjim količinama, a dnevno unesu u prosjeku 1.933 kalorija, od kojih je 50 g proteina, 36 g masti i 365 g ugljenih hidrata.
Iz iskustva mnogih stranaca pridošlica, koji su se preselili u dolinu rijeke Hunze, zaključili su da je glavni faktor dugovječnog života zdrava ishrana.
Škotski ljekar Mek Herison je, po povratku u Englesku, izveo eksperiment na velikom broju životinja. Jedna grupa se hranila normalnom hranom londonske radničke porodice, koja je podrazumijevala bijeli hljeb, haringe, rafinisani šećer, konzervisanu hranu i kuhano povrće. Kao rezultat takve ishrane, kod životinja su se pojavile različite ljudske bolesti. Druga grupa životinja se hranila hranom Hunza i ostala je savršeno zdrava.
Knjiga "Hunza – ljudi koji ne znaju za bolest", autora R. Birčer, ističe osnovne karakteristike njihove ishrane, tvrdeći da su one ključne za zdrav život: - vegetarijanski vid ishrane; velika količina sirovih namirnica; u ishrani dominiraju voće i povrće; prirodni proizvodi; bez ikakve umetnute hemije; namirnice koje se spremaju tako što se čuvaju svi njeni biološki vrijedni materijali; alkohol i slatkiši su na spisku namirnica koje rijetko kad unose; poštuju redovan period gladovanja.
Na međunarodnom kongresu o kancerogenim oboljenjima u Parizu, obilježenog u augustu 1977. godine, stručnjaci su objavili kako "po podacima geokancerologije (nauka za istraživanje raka u različitim regionima sveta), potpuno odsustvo raka javlja se samo kod naroda Hunza".
Za njih je prepješačiti 20-ak kilometara dnevno isto što i za nas prošetati oko kuće. Hunzima pentranje uz strmu planinu je čas posla, a silaze veseli i energični.
Njihove konstantno nasmijane face i dobro raspoloženje takođe doprinose njhovom boljem mentalnom i fizičkom zdravlju.
