Farmaceutska industrija troši milione i milione ne bi li otkrili neko novo 'čudo' od lijeka. Potencijalni profit od takvog lijeka mogao bi doseći milijarde i popraviti živote velikom broju ljudi. No, ponekad revolucionarna postignuća dođu 'čudnih putevima'.
10. Rogaine
Rogain ili Minoxidil je prvo došao na tržište kao Loniten, lijek koji se koristio za regulaciju visokog krvnog pritisaka. No, korisnici su uskoro primijetili i zanimljivu popratnu pojavu - njihova kosa je postala tamnija i počela je brže rasti. Korporacija koja ga je proizvela ubrzo je na tržište izbacila i verziju 'umanjene snage' koja se nanosi direktno na tjeme.
Jedan od nedostataka lijeka je taj što se mora kontinuirano koristiti kako bi se spriječio gubitak kose. No, za razliku od nekih drugih lijekova protiv ćelavosti, nije ga zabranio Međunarodni olimpijski odbor.
9. Ružičasti bizmut
Bizmut je kemijski element pa njegov ulazak u 'svijet lijekova' nije imao baš tipičan razvoj. Od tog metala nema baš neke jasne koristi, no poznat je po svojoj ekstremno niskoj toplinskoj vodljivosti i vrlo maloj toksičnosti za ljude.
Primjena bizmuta u farmaciji počinje konzumacijom bizmut subsalicilata, aktivnog sastojka u lijekovima protiv proljeva. Također se koristio i bizmut subgalat i to kao sastojak osvježivača za usnu šupljinu, tj. za uklanjanje neugodnih mirisa.
8. Botulinum toksin
Botulinum je najmoćniji neurotoksin (tvar koja blokira živce) poznat čovječanstvu. No, iz nekog razloga 1989. godine ljudi su ga počeli ubrizgavati protein u svoja čela i tako paralizirali mišiće i 'ispeglali' bore.
Kozmetička uporaba Botoxa otvorila je put i drugim namjenama. Botulinum toksin se tako koristi za ublažavanje simptoma Parkinsonove bolesti, spazama mjehura i kroničnih migrena.
7. Finasterid
Finasterid je molekula koja se prvotno koristila u lijekovima za tretman povećane prostate. Baš kao i kod Lonitena korisnici su primijetili da dugoročno uzimanje smanjuje ćelavost. No, ovaj lijek je zabranjen u mnogim sportovima.
6. Ugljeni katran
Crne-smeđa tekućina koja ostaje nakon upotrebe ugljena kao goriva sadržava mnoštvo hidrokarbona i tradicionalno se koristi za asfaltiranje cesta, no kada se doda u šampone postaje sredstvo protiv prhuti i protiv ušiju.
Nadalje, Zaklada za borbu protiv psorijaze nedavno je predložila da se ugljenim katranom premazuju dijelovi tijela koje je zahvatila psorijaza jer pomaže pri usporavanju rasta stanica kože na tretiranom području.
5. Penicilin
Penicilin je svakako najvažnije otkriće na ovom popisu. Prvi ga je otkrio francuski student medicine Ernest Duchesne još 1896. godine, no u širu upotreba je ušao tek poslije istraživanja Alexandera Fleminga 1928. godine. Penicillium chrysogenum, plavo-zelena plijesan koja voli vlagu, izlučuje sastojak s antibakterijskim djelovanjem kada se uzgaja u pravim uslovima.
4. Acetilsalicilna kiselina (Aspirin)
Američki domoroci koristili su ekstrakt iz kore jednog drveta koji im je olakšavao bol i snižavao temperaturu. Aktivni sastojak kore, salicilna kiselina, je biljni hormon koji igra ulogu u fotosintezi i rastu biljaka.
Danas više ne zvačemo koru od drveta, nego samo posegnemo za bočicom aspirina, koji sadržava derivat acetilsalicilnu kiselinu, koja je lakše probavljiva od salicilne kiseline.
3. Varfarin
Neko od naših djedova ili baka vrlo vjerovatno uzimaju varfarin kako bi spriječili nastajanje krvnih ugrušaka. A taj isti lijek koji koriste naši rođaci nekada se koristio za ubijanje štakora. Naime, štakori bi iskrvarili čak i od relativno male doze varfarina. Iako se i dalje koristi kao otrov za štakore postao je manje uobičajen jer su neki štakori već razvili otpornost na ovu molekulu.
2. Viagra
Sildenafil citrate, danas poznatiji pod imenom Viagra, počeo se u fazi 1 kliničkih testiranja koristiti pod imenom UK-92,480 i to kao lijek protiv hipertenzije i angine. Nije se pokazao baš najbolji u borbi protiv bolesti, ali ta je molekula pacijentima donijela -erekciju. Pfizer je kupio kompaniju koja je razvila UK-92,480 i brzo mu promijenila cilj. Tako je 1998. godine seldenafil citrat postao prvi lijek na tržištu napravljen s ciljem da izazove erekciju.
1. Bojni otrov i prvi borac protiv raka
Puštanjem iperita na građane Italije tokom Drugog svjetskog rata smanjio se broj limfocita u onima koji su bili izloženi djelovanju tog plina. Klinički pokusi koji su se odvijali istovremeno u tajnosti na sveučilištu Yale, koristili su spoj dušika i iperita, bis(2-koloroetilni)metilamin (HN2), u borbi protiv raka.
Navedeni hemijski spoj bio je i prvi lijek koji se koristio u procesu hemoterapije u borbi protiv raka. Taj se spoj danas rijetko koristi u hemoterapijama, ali je još uvijek kategoriziran u najvišoj grupi hemijskog oružja. Molekula tog spoja tokom godina je dovela do razvoja nekoliko derivata, koji se umjesto nje koriste u hemoterapijama i borbi protiv raka.
