Prošlog mjeseca preminuo je profesor Robert Ettinger, osnivač kriogenske laboratorije, a njegova smrt pokrenula je mnoge rasprave na temu da li je pokušaj zamrzavanja tela nakon smrti i njegovog odleđivanja kada se uzroku smrti nađe lijek, nada za preminule ili bizaran čin.

Profesor Ettinger se nadao da će jednog dana medicina toliko napredovati da će moći da liječi sve bolesti, a ljudsko tijelo ima "životni vijek“ pa naše generacije to nikada neće dočekati. Ipak, profesor je našao način da to omugući - kriogenikom, odnosno,  zamrzavanjem mrtvih ljudi u nadi da će se u budućnosti moći oživeti uz pomoć medicinskih dostignuća.

Tako je 1976. godine osnovao Kriogeni institut u Mičigenu, a cijela procedura je moguća ukoliko se tijelo nakon smrti postavi u kapsulu koja se napuni tečnim nitrogenom, a zatim se telo preminulog hladi u periodu od pet dana, dok ne dostigne temperaturu od minus 200 stepeni.
 
Kada je otvorio Institut za zaleđavanje tela, profesor Robert Ettinger tvrdio je da cijeloj proceduri neće moći da se podvrgnu samo bogati Amerikanci, već i oni sa malo plićim džepom. Ukoliko ste razmišljali o tome da umjesto "zbogom”,  životu kažete "vidimo se kasnije”, možete to uraditi za 28.000 američkih dolara, a na zaleđavanje trenutno čeka više od 700 ljudi.

Preminuli profesor je, po svojoj želji, ubačen u jednu takvu kapsulu, i tako postao jedan od 106 "pacijenata“ Kriogenog instituta, među kojima se nalaze i njegova majka i dvije supruge. Oni se nalaze u velikim kapsulama i okrenuti su u njima naopako, jer ako dođe do naglog topljenja usled kvara ili bilo kog razloga, stopala budu ta koja se prva odlede, a ne mozak.

Ukoliko mislite da sve ovo zvuči apsurdno, za "nevernike u kriogeniku“ doktor Robert Frajtas, jedan od vodećih doktora molekularne nanotehnologije, dao je intervju za "Daily Telegraph“ u kome je objasio da je cijela procedura ne samo moguća već i realna, i da će tijela koja su već zaleđena poslednjih nekoliko godina moći da se čuvaju do 2040. ili čak 2050. godine.

- Naravno da su ljudi zainteresovani za kriogeniku jer imaju strah od smrti. Ja se ne bojim. Bio sam blizu smrti nekoliko puta. Nisam se bojao tada, ne bojim se ni sada - izjavio je Ettinger neposredno pred smrt koja ga je zadesila prošlog mjeseca u devedeset drugoj godini.