Na ivicama stakala u automobilima i autobusima često može da se vidi crna linija i iznad nje crne tačkice. Negdje od 1950-ih proizvođači automobila počeli su da koriste ljepak kako bi prozor bio stabilan i to je bilo bolje rješenje od metalne podloge. Ljepak je bio bezbjedniji, ali ipak nije bio estetski zadovoljavajući.
Crna boja je zapravo keramička boja, a služi da sakrije ljepak. Osim toga, boja je zapečena, što znači da je neuništiva. Ono služi da drži prozor na mjestu i pritom sakriva ljepak.
Što se tiče tačkica, one su tu da izvrše estetski prijatan prijelaz iz debelih crnih linija u prozirnost stakla. Tačke nisu nasumično postavljene. One postaju sve ređe što su udaljenije od crne linije.
Takav uzorak je estetski prihvatljiviji jer nema naglih prijelaza. Međutim, čak ni tačkice nisu samo za ukras. Njihova druga svrha, osim vizualnog efekta, je kontrola temperature. Kako bi staklo prilikom izrade moglo da se savije, zagrijeva se. Staklo obojeno u crno zagreva se brže od ostatka. Tačkice su tu da raspodjele toplotu malo ravnomernije, što sprečava pucanje, piše Reader’s Digest.
Što se tiče tačkica, one su tu da izvrše estetski prijatan prijelaz iz debelih crnih linija u prozirnost stakla. Tačke nisu nasumično postavljene. One postaju sve ređe što su udaljenije od crne linije.
Takav uzorak je estetski prihvatljiviji jer nema naglih prijelaza. Međutim, čak ni tačkice nisu samo za ukras. Njihova druga svrha, osim vizualnog efekta, je kontrola temperature. Kako bi staklo prilikom izrade moglo da se savije, zagrijeva se. Staklo obojeno u crno zagreva se brže od ostatka. Tačkice su tu da raspodjele toplotu malo ravnomernije, što sprečava pucanje, piše Reader’s Digest.
