O Allahu, osnaži me u njemu u izvršenju naredbi Tvojih i opskrbi me slašću spominjanja Tvojeg, nadahni me u njemu kako da Ti zahvalnost iskažem; tako Ti plemenitosti Tvoje i tako Ti Tvojeg čuvanja i pokrivanja, čuvaj me u njemu o Ti koji najbolje vidiš od onih koji vide.
اللَّهُمَّ قَوِّنِي فِيهِ عَلَى إِقَامَةِ أَمْرِكَ
وَ أَذِقْنِي فِيهِ حَلاَوَةَ ذِكْرِك َ
وَ أَوْزِعْنِي فِيهِ لِأَدَاءِ شُكْرِكَ بِكَرَمِكَ
وَ احْفَظْنِي فِيهِ بِحِفْظِكَ وَ سِتْرِكَ يَا أَبْصَرَ النَّاظِرِينَ
Snaga vjerovanja je ta koja nam daje snagu robovanja. Često se čudimo našim starim nenama koje se stalno žale da ih sve boli, da jedva stoje na nogama da nemaju snage ni ustati, ali kada zauči ezan one imaju snage obavljati potpun namaz i imaju snage postiti. Znamo ih i optužiti kako se prave slabim… Međutim zaboravljamo da tjelesna snaga nije isto što i duhovna snaga potrebna za ibadet.
U mjesecu ramazanu postavljena je posebna gozba, duhovna gozba najfinijih delicija. Međutim, takve mogu kušati samo oni sa razvijenim duhovnim čulom okusa. Ta slast je neopisiva, ona čovjeku daje snagu, volju, istrajnost, ljubav prema drugima, spremnost na činjenje humanih djela…
U predaji se kaže kako Uzvišeni govori da najmanja kazna za učenog čovjeka koji ne postupa po svojem znanju jeste da mu uskrati užitak razgovora sa svojim Gospodarem. Pa tako možemo vidjeti kako učen čovjek uči dovu, ali ne uživa u njoj, a s druge strane jedan čovjek bez ikakve škole, koji se trudi postupati u skladu sa onim što zna, uživa punim užitkom dok upućuje šapate svome Gospodaru.
Zahvalnost Bogu nije sagledana u izgovaranju riječi ”hvala ti Bože.” Zahvalnost je praktične naravi. Koristiti Božije amanete na način kako i dostoji. Oči, uši, ruke, jezik, zdravlje, mladost, prilike, snagu, ljepotu, lijep glas, talente, bogatstvo, automobil… Svaka od stvari se može koristiti na način kojim je Allah zadovoljan, i tada praktično pokazujemo svoju zahvalnost na onom što nam Bog daje.
Kada nas Allah čuva, to između ostalog podrazumjeva i čuvanje od grijeha, što je najveća šteta za nas koja nam se može dogoditi. Činjenjem grijeha mi se udaljavamo od Boga, što se više udaljavamo, to sami sebi nanosimo veću štetu.
Zato i molimo Boga da nas čuva svojim svemoćnim čuvanjem. Iako je svemoćan On pokriva naše nedostatke, On čini da drugi imaju lijepo mišljenje o nama, On čini da drugi zaborave na naše propuste…
Kada ne bi bilo tako, ne bismo mogli vidjeti dva čovjeka da zajedno vode normalan razgovor, kada bismo jedni o drugima znali sve, kako se u predaji kaže, niko nikom dženazu ne bi obavio. Ali Božijom milošću se pokrivaju nedostaci, što bismo i mi, naravno, trebali činiti ukoliko želimo da nam na Sudnjem danu grijesi budu pokriveni i da nam bude oprošteno.
Zašto je to tako, zato što Allah sve vidi, a istovremeno kada je svjedok on je i sudac.
Bože, kako nam na ovom svijetu pokrivaš nedostatke, pokrij ih i na Sudnjem danu.
