"Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas.“ (El-En'am, 38)
"Kako oni ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici! i da smo im dali da se njom služe - na nekima jašu, a nekima se hrane, i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa zašto nisu zahvalni.“ (Jasin, 71-73)
Poslanik, s.a.v.s., u jednome hadisu kaže: „Neka je Božije prokletstvo na onog koji zlostavlja životinje.“ (Buhari, Muslim)
Suraka je pitao Poslanika, s.a.v.s.: „Ponekada tuđe deve dolaze u jarke koje punim vodom za svoje vlastite životinje; puštam ih piti. Ima li u tome postupku kakva dobra? - Muhammed (a.s.) odgovori: - Naravno, dobar postupak prema svakoj žednoj životinji dobro je djelo u Allahovim očima.“ (Ibn Hišam)
Neka žena je, idući kroz neku pustaru, silno ožednjela, te je sišla u bunar i napila se. Izašavši, našla je psa kako grize zemlju od žeđi. „Sa ovim psom je isto kao što bijaše sa mnom“, pomisli. Siđe u bunar, napuni cipelu, uhvati je u zube, pope se i napoji ga. Allah joj je za to zahvalio i oprostio joj. Ashabi zapitaše: - Allahov Poslaniče, zar i za životinje imamo nagradu? - a on reče: „Da, za svako živo stvorenje imate nagradu.“ (Buhari, Muslim)
Poslanik, s.a.v.s., je jedne prilike rekao: „Žena koja zatvori mačku pa ugine od gladi, biće kažnjena Džehennemom". A u drugoj predaji stoji: "Žena će biti bačena, u Džehennem ako sveže mačku, a ne bude je hranila, niti pustila da se hrani zemaljskim gmizavcima.“ (Buhari, Muslim)
Božiji Poslanik jednom ensariji, kad je unišao u njegovu ogradu i naišao na jednu devu koja je zahrzala kad je ugledala Božijeg Poslanika, a na očima joj se pojavile suze, reče: „Zar se ne bojiš Boga radi ovog marvinčeta koje ti je Bog dao u vlasništvo. Ono mi se žali da ga izgladnjuješ i da ga umaraš radom.“ (Muslim)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio pravo oličenje milosti i tu milost je prenosio na one oko sebe podstičući ih i riječju i djelom na ovo plemenito svojstvo. U hadisu koji se prenosi od Abdullaha b. Amra, r.a., stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Milostivi će Svoju milost ukazati onima koji budu imali milosti prema drugima. Budite milostivi prema onima koji su na Zemlji pa će prema vama biti milostiv Onaj Koji je na nebesima'' (Ebu Davud)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je zabranjivao izgladnjivanje životinja, te njihovo izlaganje slabosti i nemoći. Od Sehla b. Hanzalijje, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jedne prilike prošao pored kamile kod koje su se (zbog mršavosti) leđa gotovo spojila sa trbuhom, pa je kazao: „Bojte se Allaha u pogledu ovih životinja, koje ne mogu govoriti. Kada ih jašete, neka su site, i kada ih jedete, neka su debele.“ (Ebu Davud)
Kao Allahov odabranik, Muhammed, s.a.v.s., znao je da svako živo biće ima svoju svrhu postojanja, pa tako i životinje, i bez obzira da li se radilo o ribama, pticama ili sisarima, biljojedima ili mesojedima, kičmenjacima ili beskičmenjacima, sve je stvoreno sa određenom svrhom i ciljem, što čovjek ni u kom slučaju ne smije remetiti. Sjetimo se samo narušavanja prirodnog sklada u Evropi kada su mačke masovno ubijane i kada je rezultat toga bio pojava kuge koja se smatra jednom od najrazornijih pandemija u povijesti čovječanstva. „Papa Inocent VIII je tijekom španjolske inkvizicije mačke proglasio zlim bićima pa su, u sklopu inkvizicije, spaljene hiljade mačaka. Rašireno ubijanje mačaka koje je potaknula Katolička crkva dovelo je zastrašujućeg povećanja populacije štakora koji se doprinijeli širenju kuge."
Možda najočitiji primjer iz novije historije, u kome se jasno vidi koliko čovjek svojim djelovanjem može poremetiti prirodni sklad koji je uspostavio Uzvišeni Allah, jeste istrebljenje vukova u američkom nacionalnom parku Yellowston. Naime, prije sedamdeset godina sjeverozapadni vukovi su u ovom parku lovljeni do istrebljenja. Pogrešno su smatrani velikom opasnošću za posjetioce parka, te su eliminisani od strane rendžera. Uklanjanje ključnog predatora imalo je ogroman utjecaj na hranidbeni lanac i drastično promijenilo razinu flore i faune u Yellowstonu, te poremetilo cjelokupan ekosistem parka. Kada su vukove 1995. godine ponovo počeli vraćati u park, ekosistem se počeo oporavljati i ličiti na onaj prije kobne 1930. godine. Vukovi konstantnim proganjanjem losove drže u pokretu, te oni nemaju vremena da intenzivno brste vrbe, što ovom stablu omogućuje da nesmetano raste, a ujedno i dabrovima omogućuje da se razmnožavaju. S obzirom da se kolonije dabrova šire, oni grade brane, te nastaju nove bare koje nastanjuje ribe, a osim toga visoke vrbe pružaju stanište pticama itd.
U članu 3. Univerzalne deklaracije o pravima životinja stoji: „Ni jedna životinja ne smije biti izložena zlostavljanju i svireposti...“
Treba napomenuti da je UNESCO ovu deklaraciju proklamovao tek 1978. godine, dok je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prije više od četrnaest stoljeća zabranjivao zlostavljanje i mučenje životinja. Pod zlostavljanjem životinja podrazumijeva se svako postupanje ili nepostupanje sa životinjama kojim se namjerno ili iz nehata izaziva bol, patnja, strah, stres, povreda, narušava genetska cjelovitost životinje i izaziva smrt. U tom smislu možemo govoriti o dvije vrste zlostavljanja:
- fizičko zlostavljanje poput batinjanja, bičevanja, prisiljavanja na težak rad i sl.
- psihičko zlostavljanje poput uznemiravanja, izazivanje straha, razjarivanje životinje primjenom fizičke sile, onemogućavanje životinji da zadovolji svoje osnovne potrebe u ponašanju i dr.
Uzvišeni Allah je čovjeka učinio halifom - namjesnikom i u emanet mu povjerio Zemlju i one koji su na njoj. Stoga je čovjeku strogo zabranjeno da narušava zakon i savršeni poredak kojeg je Allah uspostavio, a kao Božiji odabranik, dužan je da vodi brigu o drugim stvorenjima na Zemlji, jer i njihovi svjetovi su svjetovi poput naših: „Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas - u Knjizi Mi nismo ništa izostavili - i sakupiće se poslije pred Gospodarom svojim." (El-En'am, 38.)
Potom nas Allah, dž.š., upoznaje da i ti drugi svjetovi slave, hvale i klanjaju se Gospodaru svjetova: „Zar ne znaš da se i oni na nebesima i oni na Zemlji Allahu klanjaju, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zaslužuju. A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah ono što hoće radi.“ (El-Hadždž, 18.)
Ubijanje je jedan od glavnih uzroka nereda na Zemlji i remećenja božanskog sistema u prirodi. Stoga ga je islam sveo na minimum i dozvolio samo radi nužde, potrebe i zaštite božanskog poretka u vasioni.
Najsvježiji slučaj u Australiji gdje je ubijeno preko 10. hiljada deva, pod opravdanjem da su deve razlog suše u Australiji, i da ispijaju i vodu stanovnika u tim mjestima. Vlasti i ljudi u Australiji zaboravljaju da je Allah Uzvišeni Onaj koji spušta i daje vodu sa neba i za ljude i za životinje. Nakon nekoliko dana ih je Allah, dž.š., iskušao obilnim padavinama i poplavama u Australiji, a zasigurno kao opomena i vid kazne za masovno istrebljenje deva – jedno od Allahovih stvorenja koje slave Gospodara Univerzuma.
Allah, dž.š., u Kur'anu kaže: “Mi ćemo poslati kamilu da bi smo ih iskušali, pa pričekaj ih i budi strpljiv. I upozori ih da će se voda između njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupiće onaj čiji je red!“ (El-Kamer, 27-28)
Kamila je živila među Salihovim narodom hraneći se plodovima zemlje i pijući jedan dan vodu, a drugi dan se sustežući. Nema sumnje da je većini Salihova naroda to bio dokaz istinitosti njegova poslanstva. To je uznemirilo ugledni sloj njegova naroda koji se poboja za svoj položaj i ugled, te počeše snovati zlo kamili i iskazaše svoje neprijateljstvo prema Salihu i onima koji su vjerovali sa njim.
Salih je to osjetio i pitao ih je zašto požurivaju kaznu nad sobom, a ne traže oprosta od Allaha? Njihov odgovor je bio da su se oni razočarali u njega i u vjernike, jer ih je zadesila suša nakon njegova pozivanja. Njegov odgovor je bio da oni nemaju zbog čega da se razočaraju, jer je i dobro i zlo od Allaha, dželle šanuhu, a Allah ih iskušava sa time kako bi vjerovali u Njega.
“I zaklaše oni kamilu, i zapovijed svoga Gospodara ne poslušaše i rekoše: “O Salih, učini da nas snađe to čime prijetiš, ako si poslanik.“ (El-A’raf, 77)
“Ali, oni je zaklaše, pa on reče: “Živjet ćete u zemlji svojoj još samo tri dana, to je istinita prijetnja.“ (Hud, 65)
