Često čujemo kako ljudi govore za određene osobe da su uspjele u životu. Najčešće taj uspjeh ljudi vezuju za ovodunjalučku sreću, bogatstvo, čuvenost i slavu.
Međutim da li je to doista mjerilo uspjeha jednog vjernika? Da li je bitno za nas da ostvarimo uspjeh samo na ovome svijetu, a da za onaj svijet i ne hajemo? Da li je bitno da imamo samo ovaj dunjaluk ili moramo da se trudimo da ujedno zadobijemo i Ahiret?
Ljudi žude da budu bogati, imućni, da imaju lijepe kuće, stanove, udobna i brza auta, da imaju mnogo djece, njiva, stoke, da imaju zlata i srebra. Ljudi žude da ostvaruju i postižu uspjehe na raznim poljima, da budu uspješni u školi, na vjeronauci, na radnom mjestu, u braku, u društvu, da ostvaruju uspjehe na poljima nauke, sporta, kulture i dr.
Islam nema ništa protiv toga da imaš i da posjeduješ, niti ima protiv toga da budeš u svim pozitivnim i opće korisnim stvarima prvi i najuspješniji, čak štaviše to nam je imperativ od Allaha, da budemo u svemu što se ne kosi sa vjerom uvijek prvi.
Ljudi imaju svoje mjere kojima mjere uspjeh ili neuspjeh i uglavnom se on ogleda u materijalnim ovodunjalučkim stvarima, međutim, Allah onaj pravi i istinski uspjeh ne veže za ovaj, nego za onaj svijet. U Allahovoj mudroj knjizi nailazimo na mnogo ajeta koji govore šta je to stvarni uspjeh za jednog čovjeka, kakva su svojstva uspješnih, šta oni čine, i šta im Allah daje kao nagradu za njihov uspjeh.
Čitajući Kur’an nailazimo na mnogo mjesta gdje Allah završava ajet riječima : "To je uistinu veliki uspjeh“. O kakvom se uspjehu radi? Šta je veliki uspjeh? Za koga? To su pitanja na koja ćemo ako Bog da kroz naredne kur’anske ajete pojasniti kako bi sagledali šta je to uspjeh kod Allaha i ko su ti koji su uspjeli.
Prvi ajet u kojem Allah govori o uspjehu glasi : “Uistinu! Allah je kupio od vjernika duše njihove i imetke njihove, što će oni imati Džennet. Bore se na putu Allahovom, pa ubijaju i budu ubijeni. Obećanje Njegovo je istinito u Tevratu i Indžilu i Kur’anu. A ko je vjerniji zavjetu svom od Allaha? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste ugovorili sa Njim – a to je uspjeh veličanstveni.“
Allah kaže da je od vjernika kupio duše njihove i imetke njihove. Ovo je trgovina koja daje ploda, koja daje profit koji se ne može ni s čim mjeriti. Allah ne trguje sa svakim. Ne uzima svačiju dušu niti imetak. On trguje sa vjernicima. Naše duše su prodate Allahu onog momenta kada smo došli na svijet. Moramo ih ponovo Allahu dati i od njih se rastaviti. Pa zar nije bolje svoju dušu i svoj imetak Allahu prodati i za to dobiti ni manje ni više nego predivni Džennet. Navodi se da je Sa’d ibn Rebia kada je izdisao rekao jednom ashabu koji je bio pored njega: „Poselami Allahovog Poslanika i reci mu da osjećam miris Dženneta.“
Allah nam je obećao ovu nagradu u tri velike objavljene Knjige, u Tevratu, Indžilu i Kur’anu što ne dozvoljava ni najmanju sumnju u istinitost Njegovih riječi. Onaj ko zaključi trgovinu sa Allahom, ko proda svoju dušu i imetak i za to dobije Džennet, taj je kod Allaha doista uspio.
Drugi ajet u kojem Allah, dž.š., govori o uspjehu glasi: ”Svaka duša biće kušalac smrti, i jedino će vam biti isplaćene nagrade vaše na Dan kijameta. Pa ko bude uklonjen od vatre i bude mu dato da uđe u Džennet, pa doista je uspio. A život na Dunjaluku je samo užitak obmane.”
Svaka duša, sve što je živo, što u sebi ima dušu će da okusi smrt. Vraćamo se ponovo prolaznosti naše duše, vraćamo se ka smrti poslije koje slijedi nagrada ili kazna. Sama smrt za nas vjernike ne označava potpuni kraj poslije kojeg nema ništa, ona naime znači jedan novi početak našeg života o kojem nam govori mudri Kur’an i svijetli Sunnet Allahovog Poslanika s.a.v.s.
Smrt vjernika i nevjernika nije ista. Čija duša bude smirena prilikom susreta sa melekom smrti ona će biti spašena, ona će ući u Džennet, ona će biti od onih koji su doista uspjeli. Allah će reći duši vjernika: "O smirena dušo. Vrati se svom Gospodaru zadovoljna a i On tobom zadovoljan. Pa uđi među moje robove. Uđi u moj Džennet.“
Allah naziva dušu vjernika smirenom dušom, jer neće svaka duša biti smirena prilikom uzimanja duše. Vjernik se prepušta Allahu, u potpunosti svjestan da je dan povratka duše njenom Gospodaru konačno došao i on u taj momenat nije nimalo sumnjao. Zato je radio i pripremao se za njega. Nisu ga obmanjivala njegova dobra djela, uvijek se bojao da ih je malo, pa je pored redovnih namaza i nafile klanjao, pa je i pored ramazana postio, pa je pored zekata sadaku davao i opet se bojao da neće imati dovoljno dobrih djela. Svoje srce je redovno smirivao zikrom, spominjanjem Allaha Uzvišenog, zato mu je srce na samrti smireno. Takvom dušom je Allah zadovoljan, a i ona je zadovoljna Allahom. Takvoj duši Allah kaže da uđe među ostale dobre robove, među poslanike, šehide i dobre ljude. Takvoj duši će Allah reći: Uđi u moj Džennet.
Nemoj misliti da će se Allah nevjerniku ili grješniku ovako obratiti. Duša nevjernika i grješnika koji se nije Allahu pokajao od svog grijeha će biti uznemirena, sa strahom će gledati u namrgođenog meleka smrti i Allah neće počastiti takvu dušu ulaskom među svoje dobre robove niti ulaskom u Džennet.
Bilježi se da se Ibn Abbas jedne prilike obratio skupini ljudi, i direktno se obratio grješnicima riječima: „O grješnici, nemojte biti sigurni za završnicu vašeg grijeha, znajte da ono što proizilazi iz grijeha, veće je od samog grijeha; tvoje neosjećanje stida od onih koji su na tvoj desnoj i lijevoj strani (meleci pisari / Kiramen Katibijn) u trenutku grješenja, je veće od samog grijeha; tvoje smijanje u trenutku činjenja grijeha, a ti znaš kako će te Allah kazniti, veće je od samog grijeha; tvoje zadovoljstvo s grijehom koga činiš, veće je od samog grijeha; tvoja tuga za počinjenog grijeha, veća je od grijeha; tvoj strah od vjetra koji leprša tvoju odjeću, a tvoje srce se ne uzbuđuje pred pogledom Uzvišenog Allaha, dž.š., je veći od samog grijeha…“
Sada nam je malo jasnije šta znači da će svaka duša okusiti smrt, ali sa tim kušanjem dolazi još nešto, jer Allah, dž.š., dalje kaže : "…i jedino će vam biti isplaćene nagrade vaše na Dan kijameta…“
Poslije smrti, na Dan kijameta, dolazi nekakva isplata. Treba primiti platu, nagradu. Zašto? To je tvoja plata, o Allahov robe, za cjelokupni tvoj život koji si proveo na zemlji. Ako si radio dobro, nadaj se dobru, ako si radio zlo, ne možeš se dobru nadati, jer Allah je potanko obaviješten o svemu što radimo. Svima nama je drago primiti platu. Radili smo i zaradili, i red je da budemo isplaćeni. Tako isto i kod Allaha ćemo biti isplaćeni.
Zato Allah, dž.š., kaže: "…Pa ko bude uklonjen od vatre i bude mu dato da uđe u Džennet, pa doista je uspio…”.
Dakle uspjeh o kojem Allah govori u ovim ajetima se veže za ahiret, jer doista nije uspjeh imati para punog džepa, imati pozamašan iznos u banci, u sefu ili pod jastukom, nije uspjeh vozati skupo i luksuzno auto, imati kuće, vile i vikendice, biti čuven, poznat i slavan i na kraju završiti u Dzehennemu. Nije to uspjeh. Uspjeh je imati sve ovo i doći u Dzennet. To je pravi uspjeh. A ovaj uspjeh mogu ostvariti samo vjernici koji vjeruju u Allaha, čine dobra djela, preporučuju istinu i koji preporučuju strpljivost.
Molim Allaha Uzvišenog da mi budemo od tih koji će uspjeti i na ovom i na budućem svijetu, koji će biti udaljeni od džehennemske vatre, i koji će biti uvedeni u prekrasne džennetske perivoje zajedno sa poslanicima, šehidima, dobrim ljudima i svojim porodicama. Amin.
Prizren, 17.01.2020. / 22. Džumadel-ula, 1441. H.g.
