Među mnogolikih doprinosa, ličnost i epiteta jeste i taj da je bio najbolji vođa naroda, na sve ovo nam ukazuju mnogobrojni primjeri iz njegovog života, s.a.v.s., od kojih ćemo spomenuti samo nekoliko.
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Njega slavimo i hvalimo i od Njega svaki hajr išćemo. Salavate i selame donosimo na dušu našeg miljenika, posljednjeg Allahovog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu i sve plemenite ashabe, i istinske sljedbenike Islama do Dana Sudnjega.
Svjetske povijesti su zabilježile posebne ličnosti i njihov nezaboravan doprinos ljudskom rodu od pamtivijeka pa do danas, a na samom vrhu i pijedestali je svrstana ličnost Muhammeda, s.a.v.s., i njegov neprocijenjeni i dragocijenjeni doprinos čovječanstvu.
Među mnogolikih doprinosa, ličnost i epiteta jeste i taj da je bio najbolji vođa naroda, na sve ovo nam ukazuju mnogobrojni primjeri iz njegovog života, s.a.v.s., od kojih ćemo spomenuti samo nekoliko od njih.
Primjer iz hidžre Muhammeda, s.a.v.s., kao pravog vladara
Hidžra je preseljenje Muhammeda, s.a.v.s., i njegovih ashaba iz Mekke u Jesrib (Medina).
Ako analiziramo stanje muslimana prije hidžre, možemo na trenutak vidjeti jednu bezizlaznu situaciju. Muslimani su bili potpuno obespravljeni, bez mogućnosti slobodnog praktikovanja vjere, kretanja i učešća u javnom životu. Čak su u određenim periodima bili i totalno izolovani, bez hrane, vode i bilo kakvog kontakta sa ostalim svijetom. Problem se, zaista, činio nerješivim.
Međutim, Poslanik, a.s. i ashabi nisu očekivali pomoć i zaštitu od svjetskih vladara, niti od bilo koga sa strane, nego su bili oslonjeni samo na Allaha. A Allah garantuje u Kuranu da će naći izlaz onome ko se Njega boji i ko se na Njega osloni. U suri Et-Talak, Allah Uzvišeni poručuje: ”A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći, i opskrbiće ga odakle se i ne nada”.
Muhammed, a.s. se iselio među poslednjima iz Mekke, zajedno sa svojim najboljim drugom Ebu Bekrom, r.a. (a bio je vjerski i svjetovni lider i vođa muslimana, koji bio svjetskih vladara danas postupao na način kao što je postupio Muhammed, s.a.v.s., zasigurno ne bi ovako postupio niti jedan vladar, poglavar, predsjednik u svijetu).
Na izlazu iz Meke Muhammed a.s. se okrenu i tada u punoj žalosti izgovori sljedeće rijeci: ”Mekko, najvoljeniji grade, nikada te ne bih napustio da me ovi ne istjeruju, ali vratiću se inšaAllah.” Možemo postaviti pitanje, koliko od naših građana koji su migrirali diljem svijeta, izgovore slične riječi kada napuštaju svoju rodnu grudu, ili pak kažu: „Zbogom, nikada ti se više neću vratiti!!!“
Čak se u islamskoj povijesti navodi, kada se njegovi sljedbenici našli u teškim okolnostima, na samom početku širenja svoje poslaničke misije, on im je predložio da se isele u Abesiniju (današnju Etiopiju), te su tako i postupali. Međutim, on je sa nekoliko svojih ashaba, ostao u Mekku. Svoje je pristalice (narod) smjestio na sigurnom, dok je on ostao u samoj žižici plamena Kurejševičkih idolopoklonika. Također, možemo postaviti pitanje, koji bi od današnjih vođa naroda, predsjednika postupao na ovakav način....?
Priča o mladiću i njegovom narodu
Akademik Enes Karić, u svojoj knjižici mudrih i poučnih priča "Priče od sjene", spominje i priču, o mladiću i njegovom narodu, iz koje možemo dosta toga naučiti.
Naime, Bio jednom jedan narod u zemlji Transoksijani (ili lijepoj Maveraenehriji) i imao vladara zulumćara. Vladao on nad narodom četrdeset godina. Vladar k’o vladar, tlačio je narod i porez nesnosni mu nametnuo.
A narod, k’o narod, gunđao je i cvilio u svom siromaštvu i bijedi, na tankoj piti, u siromaškim haljinama.
A onda se u narodu pojavi jedna nada, jedan stasit i lijep mladić koji reče:
- Narode, slijedite mene i sigurno ćemo svrgnuti vladara, iz dvorca ga istjerati i u blagostanju potom živjeti!
U početku narod bi nepovjerljiv, ali mladić bijaše savršen, odlična sluha, dalekovidih nazora, široka srca i iznad svega pronicljive pameti. Niko kao taj mladić nije znao besjediti, niko kao taj mladić nije znao opisati sve vladareve nepravde.
- Narode! - govorio je - samo vi mene slijedite! Svrgnućemo mi vladara i zauvijek ukinuti bič vlasti, tlačenje i nepravdu!
I ne prođe mnogo vremena a mladić uvjeri narod da krene za njim pravo na dvorac.
I dođe mladić pred vladarev dvorac, i dovede sav onaj cvileći narod za sobom.
Da bi izbjegao rušenje dvorca i nevine žrtve, mudri kralj pozva narodnog predstavnika na pregovore.
I baš kad mladić htjede kročiti na prvu stepenicu dvorca, kadli se pred njim ukaza Iblis, šejtan šejtanski.
- Nemožeš, mladiću, stupiti na prvu stepenicu dvorca dok mi ne pokloniš svoj sluh! - reče Iblis.
- Kako ne mogu?! Mogu! - pobuni se mladić.
- Ne! Niko u ovaj dvorac nije ušao, a da mi odmah nije, na prvoj stepenici, poklonio svoj sluh! - povika odlučno Iblis.
I mladić zastade, malo razmisli, pa u sebi reče:
- Ako mu dam sluh, ostaju mi vid, i srce i razum. Uspjeću ja opet da oslobodim svoj narod!
I dade mladić svoj sluh šejtanu. I pope se gordo na prvu stepenicu dvorca.
I u trenu začu: Pa, onaj njegov narod pred dvorcem ne plače, nego pjeva! Ne cvili, već se igra i veseli!
I mladić zakorači na drugu stepenicu, kadli Iblis, sotona sotonski, opet pred njega!
- Mladiću! Niko na ovu stepenicu nije kročio, a da mi nije dao svoj vid, pa deder mladiću, daj mi i ti svoj vid!
I mladić vidje da je šejtan odlučan, pa stade razmišljati:
- Ako li mu dam vid, ostaće mi srce i pamet. Moći ću opet osloboditi svoj narod!
I dade mladić šejtanu svoj vid.
I zakorači odmah na drugu stepenicu.
I okrenu se da vidi narod.
Kad, ima šta vidjeti! Narod više nije mršav ni kukavan, već puca od rumenila i debljina. Jasno vidje da narod sada nije u dronjcima, već u svili i lijepoj odjeći.
I krenu mladić do vladara. Ali, šejtan se ispriječi pred njim.
- Niko do ove stepenice nije došao, a da mi nije dao svoje srce!
I mladić razmisli:
- Dobro, ako mu dadnem srce, ostaće mi pamet!
I dade on Iblisu, šejtanu šejtanskome, svoje srce.
I put do vladara bijaše širom otvoren.
Uspinjao se mladić prema vladaru, prvo skalinu po skalinu, pa onda dvije po dvije.
Posvuda čuje lijepe glasove zadovoljstva, posvuda vidi ljepotu dvorca, arapsku kaligrafiju po zidovima i perzijske ćilime po parketima, posvuda ga dočekuju osmijesi. A i njemu, nekako, sve milo u srcu i duši.
Ugleda mladić vladara kako mu sa svoga prijestolja širi ruke i poziva ga da sjedne s njegove desne strane.
I dođe mladić i htjede sjesti vladaru s desne strane.
I baš kad krenu da sjedne, Iblis se opet odnekud pojavi i reče mu:
- Ako želiš tu zasjesti, moraš mi dati svoju pamet.
Imladić pruži Iblisu svoju pamet, i zasjede vladaru s desne strane.
A vladar iz svoje neizmjerne milosti ponudi mladiću položaj prvog ministra.
Mladić odmah prihvati. Koji to ne bi prihvatili tako visok položaj?!
A onaj narod kukavni, pred dvorcem, čekao je i čekao.
I gunđajući se vratio odakle je i došao.
Priča na kraju kaže da je u ovoj zemlji svake dvadesete godine stasao novi mladić koji bi narod poveo da sruši aktualnog vladara.
I uvijek je bilo isto! Ili slično!
Mladić bi zamicao uz crvene tepihe i u visine, a narod natrag u svoje krpe, natrag svojoj tankoj piti i krvavom zalogaju.
I svakih dvadeset godina onaj narod bi, u istinskoj nadi, krenuo u potragu za novim mladićem.
E da ga opet kakav divan mladić povede pred vladarski dvorac.
Prizren, 06.09.2019. g. / 07. Muharrem 1441. h. g.
