Zapad je gubitnička strana u tursko-ruskom sporazumu, jer je više puta naglašavao da je protiv bilo kakve uloge Bashara al-Assada.
Vodeći njemački stručnjaci za pitanja Bliskog istoka i arapskog svijeta imaju iste sumnje kao i ministar vanjskih poslova Njemačke Frank-Walter Steinmeier kada je u pitanju mogućnost postizanja trajnog rješenja za sukob u Siriji.
Steinmeier je u intervjuu za njemački list Rheinische Post rekao da se iz neuspjelih pokušaja primirja u proteklom periodu treba izvući lekcija da perspektiva mira zahtijeva mnogo više od odsustva vojnih konfrontacija.
Smatra da do trajnog prekida borbi u Siriji nije moguće doći bez istinskih političkih pregovora i uključivanja svih relevantnih aktera u ovoj krizi.
Paralelno sa izjavama njemačkog šefa diplomatije, njegovo ministarstvo i Odbor za vanjske poslove njemačkog parlamenta (Bundestaga) naglasili su da se stav Berlina nije promijenio kada je riječ o odbacivanju bilo kakve uloge Assada u budućnosti Sirije. Prema njima, sirijski režim je samo instrument u rukama Rusije i Irana i to je faktor koji više nema utjecaj na krizu u svojoj državi.
Poraz za Evropu
Dr. Udo Steinbach, šef odjela za Bliski istok na njemačkom Univerzitetu Viadrina, kaže da je Steinmeierovo razočarenje u tursko-ruski sporazum sasvim prirodno.
To pripisuje ruskom i turskom monopolu u preciziranju načina na koji će se okončati tragedija u Siriji, utrti put za političku budućnost ove zemlje i steći utjecaj na Bliskom istoku, što je, sa stajališta Njemačke, Evrope i Sjedinjenih Američkih Država, bolan poraz.
Steinbach je u razgovoru za Al Jazeeru istakao da Rusija i Iran ovim sporazumom nastoje nametnuti svoje percepcije o budućoj ulozi Assada, pa makar i u tranzicijskom periodu. Prema tome, Zapad je gubitnička strana u ovom sporazumu „jer je više puta naglašavao da je protiv bilo kakve uloge sirijskog diktatora.“
Navodi da se stavovi novog američkog predsjednika Donalda Trumpa najvjerovatnije razlikuju od evropskih stavova, te da postoji mogućnost da će se Donald Trump složiti s Rusima i Turcima o tome kako riješiti ovu krizu. To će Evropsku uniju ostaviti izoliranom i bez utjecaja u Siriji i na Bliskom istoku.
Ovaj njemački politički ekspert naglašava da je pogoršanje spora između Irana i Rusije - koja ne želi i ne može nastaviti sa daljim uvlačenjem u sirijsku močvaru – u vezi sa podrškom Basharu al-Assadu nešto neumitno. Očekuje da će poništavanje nuklearnog sporazuma, koje će narediti novi američki predsjednik, primorati Teheran da igra s njim na kartu obaranja Assada.
Steinbach zaključuje da početak pregovora o trajnom političkom rješenju za sukob u Siriji ovisi o uspjehu Moskve da obuzda Assada i primora ga da se pridržava prekida vatre. Smatra da Assadovo insistiranje na tome da nastavi provoditi svoju strategiju i njegovo nastojanje da kontrolu iz Damaska prenese i na ostatak države znači i nastavak rata.
U istom kontekstu, Rainer Heinrich, urednik za pitanja Bliskog istoka u njemačkom listu Frankfurter Allgemeine Zeitung, odbacuje mogućnost da će rusko-turski sporazum dovesti do postizanja trajnog mira u Siriji, unatoč prekidu vatre. Navedeno tumači time da je ovaj sporazum odraz razumijevanja između dvije strane, s tim da ne odražava interese drugih lokalnih, regionalnih i međunarodnih aktera.
Turski interesi
Heinrich je rekao za Al Jazeeru kako je Turska nastojala postići dogovor sa Rusijom jer je vrlo rano shvatila da će Moskva dobiti još veći prostor za djelovanje u Siriji nakon što Trump preuzme vlast, što će smanjiti utjecaj Turske u istim okvirima.
Rekao je da turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan neće moći ni pod kojim okolnostima dobiti saglasnost sirijske opozicije tokom konferencije u Astani za bilo kakvo rješenje u kojem Assad ima ulogu.
Ovaj njemački novinar, koji je uradio intervju sa Assadom prije dvije godine, kaže da se ruske računice u rješenju sirijske krize razlikuju od iranske percepcije koja vidi Siriju kao „glavnu bazu za ostvarenje svog projekta šiitskog polumjeseca u regiji“. Naglasio je da se Moskva brine za to da sirijski režim ostane na vlasti, a da će od Assada odustati ukoliko pronađe alternativu za njega.
Predsjedavajući Minhenske sigurnosne konferencije Wolfgang Ischinger smatra da je ruski uspjeh da se zaustave vatrena dejstava u Siriji taktička pobjeda vanjske politike Moskve, ali da to nije dovoljno za uspostavljanje mira u uzavreloj arapskoj zemlji ili njenom okruženju.
Ischinger smatra da se Rusija zaplela u Siriji i da je trenutno u nezavidnom i iscrpljujućem položaju, pojasnivši da sunitska većina u Siriji i arapski svijet odbacuju Assada kao rješenje i Rusiju koja se nametnula kao patron „ovom diktatoru“.
