Napadi u Parizu u kojima je po službenim izvorima poginulo najmanje 150 ljudi u petak navečer najkrvaviji su napadi u Europi u posljednjih 40 godina, nakon onih počinjenih u Madridu 11. marta 2004.
Hronologija najtežih atentata počinjenih u Europi posljednjih 40 godina.
– 7. januar 2014. – Francuska – dvojica francuskih ekstremista, braća Kouachi, ubili su dvanaest ljudi u sjedištu satiričkog lista Charlie Hebdo u Parizu zbog objavljivanja karikatura poslanika Muhameda. Ubila ih je policija nakon tri dana. Tokom dva dana nakon tog napada drugi francuski ekstremist Amedy Coulibaly ubio je policajku i još četiri osobe, a potom je ubijen.
– 22. juli 2011. – Norveška – Desni ekstremist Anders Behring Breivik detonirao je bombu u blizini sjedišta vlade u Oslu, pri čemu je poginulo osam ljudi, a potom je otvorio vatru u ljetnom kampu mladih laburista na otoku Utoya gdje je poginulo 69 osoba, uglavnom mladih. Služi kaznu od 21 godine zatvora, maksimalnu u Norveškoj, koja bi mogla biti produžena.
– 7. juli 2005. – Velika Britanija – Četiri koordinirana samoubilačka napada na tri postaje podzemne željeznice i na londonski autobus – brojka je iznosila 56 mrtvih i 700 ranjenih. Odgovornost je preuzela skupina bliska al Kaidi.
– 11. marta 2004. – Španija – Desetak bombi eksplodiralo je ujutro u Madridu i njegovom predgrađu u četiri vlaka. Poginula je 191 osoba, a blizu 2.000 je bilo ranjenih. Odgovornost je preuzela u ime al Kaide jedna frakcija islamskih fundamentalista.
– 15. augusta 1998. – Velika Britanija – Eksplozija automobila bombe u gradiću Omagh na sjeverozapadu Sjeverne Irske – 29 mrtvih i 220 ranjenih među kojima brojni mladi. Odgovornost je preuzela odmetnuta frakcija IRA-e.
– 19. jula 1987. – Španija – atentat automobilom bombom koji je počinila ETA na parkiralištu trgovačkog centra Hi percor u Barceloni – 21 osoba je poginula, a 45 je povrijeđeno.
– 2. augusta 1980. – Italija – eksplozija bombe u čekaonici željezničke stanice u Bologni kada je poginulo 85 ljudi, a 200 je ranjenih. Bio je to najkrvaviji napad u povijesti zemlje. Dvojica članova jedne terorističke grupe ekstremne desnice osuđena su na doživotni zatvor, ali nalogodavci nikada nisu otkriveni, piše “N1“.
– 7. januar 2014. – Francuska – dvojica francuskih ekstremista, braća Kouachi, ubili su dvanaest ljudi u sjedištu satiričkog lista Charlie Hebdo u Parizu zbog objavljivanja karikatura poslanika Muhameda. Ubila ih je policija nakon tri dana. Tokom dva dana nakon tog napada drugi francuski ekstremist Amedy Coulibaly ubio je policajku i još četiri osobe, a potom je ubijen.
– 22. juli 2011. – Norveška – Desni ekstremist Anders Behring Breivik detonirao je bombu u blizini sjedišta vlade u Oslu, pri čemu je poginulo osam ljudi, a potom je otvorio vatru u ljetnom kampu mladih laburista na otoku Utoya gdje je poginulo 69 osoba, uglavnom mladih. Služi kaznu od 21 godine zatvora, maksimalnu u Norveškoj, koja bi mogla biti produžena.
– 7. juli 2005. – Velika Britanija – Četiri koordinirana samoubilačka napada na tri postaje podzemne željeznice i na londonski autobus – brojka je iznosila 56 mrtvih i 700 ranjenih. Odgovornost je preuzela skupina bliska al Kaidi.
– 11. marta 2004. – Španija – Desetak bombi eksplodiralo je ujutro u Madridu i njegovom predgrađu u četiri vlaka. Poginula je 191 osoba, a blizu 2.000 je bilo ranjenih. Odgovornost je preuzela u ime al Kaide jedna frakcija islamskih fundamentalista.
– 15. augusta 1998. – Velika Britanija – Eksplozija automobila bombe u gradiću Omagh na sjeverozapadu Sjeverne Irske – 29 mrtvih i 220 ranjenih među kojima brojni mladi. Odgovornost je preuzela odmetnuta frakcija IRA-e.
– 19. jula 1987. – Španija – atentat automobilom bombom koji je počinila ETA na parkiralištu trgovačkog centra Hi percor u Barceloni – 21 osoba je poginula, a 45 je povrijeđeno.
– 2. augusta 1980. – Italija – eksplozija bombe u čekaonici željezničke stanice u Bologni kada je poginulo 85 ljudi, a 200 je ranjenih. Bio je to najkrvaviji napad u povijesti zemlje. Dvojica članova jedne terorističke grupe ekstremne desnice osuđena su na doživotni zatvor, ali nalogodavci nikada nisu otkriveni, piše “N1“.
