U Iraku, neka sunitska plemena sarađuju s šiitskom centralnom vladom i ostalim milicijama u borbi protiv ISIL-a.
U Iraku, neka sunitska plemena sarađuju s većinski šiitskom centralnom Vladom i ostalim milicijama u borbi protiv grupe Islamska država Irak i Levant. No, za pleme Jebur ova saradnja je samo rezultat borbe protiv zajedničkog neprijatelja.
Sedam mjeseci Dhuluiya je bila pod opsadom ISIL-ovih boraca, javlja Zeina Khodr, novinarka Al Jazeere. To je jedini sunitski grad u pokrajini Saluhudin koji ova grupa nije bila uspjela osvojiti.
Snage ISIL-a se tu suočavaju sa žestokim otporom, od ljudi poput Dara Alija Abdullaha. Njegovo pleme Jebur bilo je jedino koje je ustalo protiv ISIL-a u tom dijelu Iraka.
"Imali smo težak izbor. Da je ISIL uspio ući, oni bi uništili sve, uključujući i naše dostojanstvo. Ostala plemena bila su sa ISIL-om i nisu se htjela boriti. Da smo podržali ISIL, onda bismo se suočili sa Vladinom osvetom", kazao je on.
Nekoliko mjeseci kasnije, pripadnici tog plemena postali su pripadnici vojske u Dhuluiyi. Dobili su službeni vojni status nakon što su se obavezali da se pridruže šiitskim oružanim grupama koje djeluju pod nazivom Narodne mobilizacijske snage.
"Sunitska plemena u Iraku nisu jedinstvena. Neka su se obavezala na vjernost ISIL-u, druga ne vjeruju šiitskoj vladi zbog njene sektaške politike. A ima i onih poput Jebur plemena koji ne žele reći da su pristalice Vlade, ali u isto vrijeme ne smatraju sebe neprijateljima države", javlja Khodr.
Za sada je to pleme pristalo na saradnju s Vladom. Njihova jedinica, kao i druge plemenske jedinice će osigurati vlastita područja kada Nacionalna garda bude stvorena.
No, ovom planu se protive mnogi šiitski političari. Neki suniti su također zabrinuti zbog slabosti iračke države.
Abdel Hamid Sobi, pukovnik šiitske brigade Hamza, rekao je: "Nacionalna garda je dobar projekt, ali mora postojati centralna komanda. Davanje nezavisnosti jedinicama znači da one postaju suviše moćne".
Na prvi pogled se čini da Vladina politika saradnje sa sunitskim plemenima daje rezultate. No, izvan granica grada, realnost je, ipak, drugačija.
"Trebamo građansku državu, a ne vjersku ili plemensku državu. Moramo izgraditi regularnu vojsku. Sada svako područje ima vojsku i to je prvi temelj za podjelu Iraka", ocijenio je Abdullah.
Nepovjerenje između lokalnog stanovništva i vlasti je i dalje veliko.
Mnogi su bili pripadnici vojske bivšeg predsjednika Saddama Husseina. Oni nisu dobili mjesto u novom Iraku i krive iračku vladu za provođenje sektaškog programa.
Stanovnik Ahmad Hamid Khaddam je kazao: "Izgubili smo vjeru u Vladu. Mnogi od onih koji napuštaju Irak su suniti. Kada smo trebali podršku u borbi protiv ISIL-a, Vlada je reagirala prekasno".
Jebur pleme insistira da borba protiv ISIL-a nije zbog Vladinog zahtjeva. Mnogi od njih imaju iskustvo sukoba sa ISIL-ovim prethodnikom u Iraku, Al-Kaidom.
Ponosni su da se na linijama fronta nalaze i pripadnici ostalih etničkih zajednica.
Zajednički neprijatelj ih je okupio. Ipak, malo toga ukazuje na to da taj grad može biti model za suživot i nacionalno jedinstvo.
