UNICEF upozorava da bi porodice u Nepalu iz očaja mogle povjeriti djecu nepoznatim ljudima s lažnim obećanjima.
Više od 8.000 ljudi izgubilo je život u potresu koji je prije gotovo mjesec dana pogodio Nepal, a oko 1,7 miliona djece sigurnost.
Mnoga su izgubila porodice i domove, a državni sistem koji bi ih trebao štititi praktično je pred kolapsom.
Iz prostorija Centralnog odbora za zaštitu djece u Katmanduu upravo je otišlo 46 djece. Odveli su ih, navodno, rođaci.
Djeca iz sela Džarlang i Ri izgubila su domove, a mnoga i članove porodice.
Međutim, ova naizgled dobrotvorna misija prekršila je propise osmišljene kako bi se spriječila trgovina djecom nakon katastrofa.
Propisi o privatnim sirotištima u Nepalu, zloglasnim po zlostavljanju štićenika, nedavno su pooštreni.
Službenici UNICEF-a kažu da je djeci bolje da ostanu s roditeljima, čak i kad je cijela porodica ugrožena.
"Kao u svim drugim vanrednim situacijama moramo paziti da porodice iz očaja ne povjeravaju djecu nepoznatim ljudima s lažnim obećanjima“, kaže Virginia Perez iz UNICEF-a.
Plašimo se da se vratimo kući
Ekipa Al Jazeere upoznala je djecu privremeno smještenu u privatnoj školi.
"Niko nije izvukao moju majku i brata iz ruševina tri dana", priča 12-godišnja Esther. „Ja sam ih pronašla."
Njena sestra Swastha je u šoku.
"Pomoć nije stizala", opisuje 11-godišnja Sara. „Tri dana ništa nismo jeli. Tek tada su nas izvukli iz ruševina i dali nam nešto riže. Plašimo se da se vratimo kući jer bi se planina mogla obrušiti na nas."
Ova djeca su prije tri dana došla u školu u predgrađu Katmandua, ali im je onda rečeno da se moraju vratiti u tranzitni centar otvoren u sjedištu lokalne uprave, gdje će vlasti smještati ugroženu djecu.
Nakon nekoliko poziva, Al Jazeera je otkrila da centar još nije spreman i da će djeca morati čekati.
„Djeca koja su izgubila cijele porodice bit će smještena u tranzitne centre. Kad je riječ o djeci koja s porodicama ostaju u opasnim područjima, razvijamo program da se i njima pomogne“, kaže Tarak Dhital, direktor Centralnog odbora za zaštitu djece.
Molili smo se da idemo u školu
Sedmicu kasnije, vlasti su otvorile tranzitni centar. Iako bi mnogi roditelji voljeli da djeca ostanu u školi u Katmanduu, zbog pritiska međunarodnih organizacija da se poštuju propisi o zaštiti djece i spajanju porodica, vlasti ih moraju vratiti u okrug iz kojeg potječu.
"Ne znam kad će nas poslati natrag. Molili smo se da ovdje ostanemo i idemo u školu“, kaže Sara Tamang, preživjela.
Ovu djecu, koja već nose traume od katastrofe, sada na različita mjesta premještaju rođaci, zvaničnici i međunarodne organizacije.
Svi misle da rade ono što je najbolje za njih, ali niko ne pita samu djecu šta bi ona voljela.
