Ispovijest liječnice

Hannah Spencer (27) volontirala je u Africi i dala uvid u zastrašujuću situaciju s kojom se svakodnevno bore liječnici.

Liječnica Hannah Spencer (27) koja se u Liberiji borila s virusom Ebole dala je zastrašujući uvid u situaciju u kojoj su liječnici stavili strahove na stranu i svoje živote na kocku kako bi liječili pacijente u Africi.
Odijelo u kojem je kipuće vruće jedina je barijera između liječnika i zaraze nevidljivim ubicom koji ubija 90 posto onih koji se zaraze. Britanka Hannah volontirala je za Liječnike bez granica u Gvineji i Liberiji. Progovorila je nakon što se dvoje američkih liječnika zarazilo i bori se za život kako bi upozorila na rizike, hrabrost, fizički danak i strahove s kojima se bore liječnici kako bi spriječili daljnje širenje virusa.
Da smanje rizik od zaraze moraju nositi debele gumene čizme do koljena, nepropusno odijelo, rukavice, masku za lice, kapuljaču i naočale kako bi osigurali da nikakav zrak ne dodiruje njihovu kožu. Hannah i njene kolege gube i do pet litara znoja tokom smjene nakon koje se dva sata rehidratiziraju. Zbog napornih uslov rada, na terenu mogu biti između četiri i šest sedmica. U kampu prolaze kroz višestruku dekontaminaciju koja uključuje prskanje klora po njihovim cipelama.
Hannah se nakon izbijanja ebole u zapadnoj Africi prijavila za tri sedmice volontiranja s Liječnicima bez granica. Prvo je otišla u Gvineju, a onda u Liberiju, piše Daily Mail.
Teško grade odnos s pacijentima
'Ne mogu reči da sam bila potpuno mirna - postoje strahovi prije dolaska. Ali kada odradite prvi dan u izolaciji, noseći svu tu zaštitnu opremu, osjećate se sigurno raditi s pacijentima', rekla je i priznala da je u zaštitnoj odjeći teško raditi jer je jako vruće i u njoj se ne može provesti više od sat vremena.
Također, sa svim tim zaštitnim slojevima puno duže treba za izgradnju odnosa s pacijentima.
Njen kolega, kanadski član tima Jim Jagatic objasnio je kako im se zbog znojenja, gubitka vode i topline smanjuje izdržljivost.
Za Spencer je frustrirajuća činjenica da nema lijeka za ebolu. Vjeruje da bi joj se posvetilo više pozornosti da je više zaraženih za Zapadu. Također, smatra da nije dovoljno učinjeno da se zaustavi epidemija u Africi.
Inače, Liječnici bez granica postavili su stroga pravila za liječenje ebole. Liječnike poticu da koriste oralne lijekove, a ne igle. Kada se volonteri vrate kućama, neko vrijeme moraju biti na maloj udaljenosti od bolnice u slučaju otkrivanja zaraze.