Sukob između sunita i šiita nije samo konflikt u religijskom smislu, već podrazumijeva nasilje i terorizam, te ima regionalne i globalne implikacije, rekao je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) prof. dr. John Louis Esposito.
Tokom proteklih godina, sukob između sunita i šiita proširio se u mnoge dijelove arapskih zemalja, tj. muslimanskog svijeta, a njegove dimenzije su porasle, istakao je Esposito. Više nije riječ o sukobu unutar zemalja, kao što je to bio slučaj ranije u Iraku ili Pakistanu, već se sada radi o cijelom bloku zemalja.
"To nisu samo konflikti unutar zemalja i između određenih grupa šiita i sunita, već postaje skoro regionalna i globalna podjela u smislu međunarodne politike. Mislim da se konflikt dešava u zemljama, ali ima spoljašnji uticaj gdje su vidljivi prekogranični efekti. Naprimjer, Iran ima uticaj na Hezbollah, tu postoji prekogranični efekat Irana i Hezbollaha u pogledu Sirije. Tako suniti, zemlje poput Saudijske Arabije i većina, ako ne i sve zaljevske monarhije, veoma su zabrinute zbog šiita", pojasnio je Esposito.
Vanjski uticaj Zapada na sukob između sunita i šiita postoji, kao i intervencije u vezi s time. No, činjenica je, nastavio je Esposito, da se sukob dešava na 'njihovom tlu' i da su lokalni interesi, lokalna politika, lokalna zabrinutost, a ponekad i lokalni politički i religijski animoziteti, tj. ono što tjera ljude da se bore među sobom.
"Ne, ne vidim kraj tomu uskoro. Prije godinu ili dvije, bio sam na konferenciji u Dohi i na aerodromu sreo sam veoma javnu ličnost, muslimanskog lidera, koji je veoma poznat u mnogim dijelovima svijeta i čije ime sad neću spominjati. To mi je bilo veoma interesantno. Sjećam se da mi je rekao da je ovaj veliki globalni problem o sudaru civilizacija između muslimanskog svijeta i Zapada, zapravo sad pravi problem sukob između sunita i šiita i načina na koji to utiče na muslimanski svijet", istakao je Esposito.
Putujući svijetom, Esposito upoznaje mnoge ljude, a nerijetko se susreće sa islamofobijom i ljudima koji su izričiti u tom pitanju. Najveći problem u rješavanju islamofobije vidi upravo u tome što su teroristički napadi ekstremistički orijentisanih grupa rašireni u cijelom svijetu, te nisu bazirani na određeni dio svijeta.
"Prosječna osoba može čuti da su neki hrišćani raznijeli kliniku za abortus, ili da su ubili i pucali na doktore i sestre u klinici za abortus. Onda će reći da je to strašno, ali na to će gledati kao na izolovan incident. Ali kad pogledaju na muslimanski svijet, ili na svijet u smislu terorizma koji su počinili ekstremisti u ime islama, reći će 'zašto je to toliko prošireno?' Mislim da to otvara njihove poglede prema onome ko će reći, pa razlog zašto je to toliko prošireno jeste da mora postojati nešto u njihovoj religiji što opravdava ovakve akcije", rekao je Esposito, dodavši da veliku ulogu u doprinošenju islamofobiji igraju upravo mediji, kojima je cilj jedino da 'prodaju vijest'.
"Tome doprinosi politika u arapskim i muslimanskim zemljama. Kada pogledate na konflikte koji se dešavaju sad u pojedinim arapskim zemljama u kojima se razvija demokratija, primjer Egipat, to hrani antimuslimanski stav. Pogledajte šta kaže vojska u Egiptu, pa i neki takozvani sekularisti. Muslimansko bratstvo nije samo grupa čiju politiku i vjeru ne volite, već su svi teroristi. I ne samo da su svi teroristi, već zato trebaju biti istrijebljeni. Ljudi kad pogledaju i kažu, pa ovi ljudi su teroristi, a kada birate teroriste to nije dobro. Tu postoji pravi problem i ispravljanje toga je veliko pitanje", pojasnio je Esposito.
Islamofobija je nešto što i samim teroristima ide u prilog, jer ona stvara svoje 'žrtve', najčešće matične muslimane, koji se tako osjećaju otuđenim u svojim društvima i lakše ih je 'regrutovati'.
"Ukoliko pogledate veće studije o teroristima samoubicama i takvim organizacijama, to su ljudi koji se predstavljaju kao muslimani, a osjećaju kao da su okupirani. Kada pogledate prvi Bin Ladenov intervju za CNN, ako pročitate prvih nekoliko stranica, on tu ne govori o islamu. On govori o osnovnim brigama mnogih Arapa i muslimana koji imaju političke pritužbe. Potom kaže kako moraju odgovoriti, a onda povlači vjersku tradiciju. Poenta je da čak i te nelegalne nasilne terorističke grupe, koje koriste islam kako bi opravdale to što rade, na to ne gledaju tako i ne predstavljaju to na taj način", ukazao je Esposito.
Veoma je teško reći ko finansira terorističke grupe, ali je sigurno, nastavio je Esposito, i kroz istoriju postoje podaci, da postoje individualci iz mnogih mjesta, poput zemalja zaljeva i arapskog svijeta, bogati, koji su zainteresovani da podržavaju ovakve grupe.
"Jasno je da postoje vlade koje se interesuju da se uključe ne samo u regularnu politiku, već i u onu radikalniju. Postoje individualci u vladama koji podržavaju ne samo nepolitičke forme, selefije ili vehabizam, već i džihadske forme. Sve učestaliji teroristički napadi imaju veze sa političkom situacijom", naglasio je on.
Terorizam je nekonvencionalan način ratovanja i zato se sve više javlja, pojasnio je Esposito. Konvencionalnim oružanim sukobom, stvari ne idu tako lako. Prvo je potrebno ljude regrutovati, pronaći oružje, obučiti ljude, te sve isplanirati veoma dobro. Terorizam omogućava da mala grupa ljudi, bilo gdje u svijetu, napadne određenu zemlju.
"Jedna osoba to može napraviti, ili čak četiri osobe. Naprave bombu ručne izrade, uđu u avion, potom u zemlju i ubiju stotine ili koliko god ljudi. To znači da je opasnost da se tako nešto desi češća. I zato se ljudi toliko boje, znaju da se može desiti uvijek. Dok tokom konvencionalnog ratovanja ne morate brinuti, jer znate da će vas vaša vlada obavijestiti da negdje postoji vojska i da prijeti da će doći. Sa terorizmom to se može desiti svake sekunde", zaključio je Esposito.
