Ako je distanca od sukoba adut kojim afričke nacije mogu doprinijeti pregovorima, Kina nudi drugačije obećanje onima koji žele natjerati Rusiju da okonča rat.
Dok su afrički lideri ulazili u ogromnu arenu u Sankt Peterburgu da se rukuju sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, transparenti i plakati oko njih slavili su historijske veze između njihovog kontinenta i Moskve.
Ipak, iza blagonaklonosti koja se prikazuje javnosti, drugi rusko-afrički samit (prvi je održan 2019.), u sjeni je tenzija zbog rata u Ukrajini, koji je sada ušao u 18. mjesec.
U junu su predsjednici Južne Afrike, Senegala, Komorskih Otoka i Zambije posjetili Sankt Peterburg kako bi se sastali sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom sa mirovnim planom od deset tačaka sa ciljem da ubijede Ukrajinu i Rusiju da počnu pregovore. Senegalski čelnik Macky Sall kasnije je kazao da su zatražili od Putina da „pokaže želju za napredovanjem [u vezi s mirom]“ prije samita u Sankt Peterburgu.
Umjesto tog, čini se da je mjesec kasnije, Putin napravio upravo suprotno, povukavši se iz Crnomorskog sporazuma o žitaricama koji je omogućio izvoz ukrajinske pšenice i kukuruza pomorskim putem, od kojih zavise mnoge afričke nacije.
Ali kao što je to slučaj sa afričkim čelnicima, ni potezi Kine do sada nisu uspjeli odvratiti Putina od brutalnih napada na Ukrajinu, ni ubijediti Kijev da je vrijeme da pristane na mir.
Kada su tek objavljeni, afrički i kineski mirovni planovi privukli su pažnju svijeta u vrijeme kada je poraslo međunarodno interesovanje za mirno razrješenje sukoba zbog visokih cijena energenata, nestašice hrane i visoke inflacije.
Sa Zapadom koji čvrsto podržava Ukrajinu, ukazala se prilika za države i saveze s globalnog juga da budu potencijalni posrednici za mir, čime su potencijalno poremetili planove Sjedinjenih Američkih Država koje su planirale međunarodni poredak predvođen SAD-om.
No, mogu li Afrika ili Kina zaista pomoći da se okonča rat? Koliko žele za sebe da bi okončali sukob? I jesu li Rusija i Kina ozbiljno zainteresovane za rad s njima na mirnom rješenju?
Kratki odgovor: vjerovatno neće biti mirovnih pregovora u bliskoj budućnosti. Ni Rusija, a ni Ukrajina nisu spremne ustupiti teritoriju, a čini se da nema mnogo, ako ima ikako, zajedničkih osnova za početak dijaloga. Kao rezultat, kineska i afrička inicijativa u ovom trenutku se čine neefikasnima. Međutim, nakon izvjesnog vremena, trebat će se desiti stvarni razgovori, kažu analitičari. A kada obe strane budu spremne za pregovore, kineski utjecaj nad Rusijom i relativna neutralnost Afrike mogle bi ih učiniti dobro pozicioniranim da posreduju između Kijeva i Moskve.
Predvođen predsjednicima četiri nacije, afrički tim je boravio u Kijevu u junu kako bi razgovarao sa ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim o njihovom planu da donesu mir njegovoj državi okončanjem ruske agresije. Projektili koji su pogodili ukrajinsku prijestolnicu, dok su oni bili u posjeti, poslužili su kao kulisa za ove pregovore.
Osim nekih uopćenih prijedloga, poput onog o potrebi da obe strane slušaju jedna drugu s poštovanjem, mirovni plan od deset tačaka iznosi neke specifične prijedloge. Među njima je i onaj da obe države priznaju suverenitet država kako je sadržano u Povelji UN-a i da moraju biti poduzeti koraci na obe strane da se oslobode ratni zarobljenici.
Ovaj mirovni plan također jasno daje do znanja da lanci opskrbe u Crnom moru moraju biti otvoreni za trgovinu, tačka koja je postala još aktuelnija nakon što je Rusija bombardovala ukrajinske luke Odesu i Černomorsk, odakle je Ukrajina izvozila žitarice.
Na konferenciji za novinare sa gostujućim državnicima – južnoafričkim predsjednikom Cyrilom Ramaphosom, senegalskim predsjednikom Mackyjem Sallom, zambijskim predsjednikom Hakaindeom Hichilemom i predsjednikom Komroskih Otoka Azalijem Assoumanijem – ukrajinski predsjednik je indirektno odbacio njihov mirovni prijedlog. Zelenski je insistirao da će se Kijev pridružiti mirovnom sporazumu tek nakon potpunog ruskog povlačenja sa ukrajinske teritorije. Afrički čelnici su iz Kijeva avionom otputovali za Sankt Peterburg da se sretnu s Putinom.
Putin je pohvalio afričke predsjednike za njihov „izbalansiran pristup“, ali ih je prekinuo u izlaganju sugerišući da su njihovi prijedlozi pogrešni.
Činilo se da se posebno protivi ideji da je Rusija odgovorna za rast globalnih cijena hrane 2022. godine, rekavši delegaciji da je ukrajinski izvoz žitarica iz crnomorskih luka dozvoljen od početka sporazuma o žitu uglavnom išao u bogate zemlje.
Ruske novinske agencije su citirale glasnogovornika Kremlja Dmitrija Peskova da je nakon sastanka u Moskvi kazao da bi afrički plan bilo „teško realizovati“.
Može li se to odbijanje Rusije i Ukrajine promijeniti?
Da bi se to dogodilo, afričke nacije trebaju gledati širu sliku, a ne samo mirovni prijedlog koji nude, smatra Gustavo de Carvalho, viši istraživač rusko-afričkih veza na južnoafričkom Institutu za međunarodna pitanja sa sjedištem u Johannesburgu.
Trebaju prvo gledati kako ih se doživljava u Ukrajini posebno, dodao je.
Afričke nacije će se morati riješiti percepcije njih od strane mnogih u Ukrajini, koji smatraju da su oni suštinski „proruski“, kazao je de Carvalho, prije nego Kijev ozbiljno razmotri njihov mirovni plan.
Oni bez mnogo pompe već mijenjaju stav, kazao je. Sada je, smatra De Carvalho, važno da i Ukrajina, prilagodi svoju percepciju Afrike, kako bi priznala tu promjenu.
Naprimjer, u pozivanju na poštivanje suvereniteta država u skladu sa Poveljom UN-a, afrički mirovni plan je zapravo „napravio značajan zaokret“ u tome kako država kao Južna Afrika predstavlja ovaj rat i želi uključiti ukrajinsku perspektivu, Al Jazeeri je kazao De Carvalho. Tradicionalne veze Južne Afrike sa Rusijom ukorijenjene su u podršci Moskve za njenu historijsku borbu protiv aparthejda.
„Mislim da ako procijenimo tih 10 tačaka, većina ih je zapravo prilično proukrajinska“, kazao je.
Ramaphosa je također upotrijebio svoj autoritet da spriječi Putina da učestvuje na samitu Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južne Afrike koji se održava u Johannesburgu u augustu.
Međunarodni krivični sud (ICC) izdao je nalog za hapšenje Putina zbog rata u Ukrajini i Južna Afrika, kao potpisnica Rimskog statuta ICC-a, bila bi obavezna uhapsiti ruskog čelnika, ukoliko bi prisustvovao. Ranije je Južna Afrika zanemarivala tu odgovornost, kao kada je ugostila tadašnjeg sudanskog čelnika Omar al-Bashira 2015, iako je ICC podigao optužnicu protiv njega.
Ovoga puta, međutim, Ramaphosa je insistirao i uspio ubijediti Putina da ne dolazi: ruski ministar vanjskih poslova [Sergej Lavrov] će predstavljati Moskvu na ovom samitu umjesto njega.
Rat je izazvao nagli rast globalnih cijena hrane, što je nesrazmjerno pogodilo afrički kontinent. Prije rata, afričke nacije uvozile su više od polovine pšenice iz Rusije ili Ukrajine. U prvoj godini rata Afrika je pretrpjela manjak od 30 miliona tona pšenice. Sada kada je propao Crnomorski sporazum o žitu, kriza opskrbe hranom mogla bi postati još ozbiljnija.
Ipak, zbog svih razloga zbog kojih bi Afrika možda željela rani završetak rata, postavlja se pitanje može li ovaj kontinent odigrati stvarnu ulogu u mirovnom procesu?
Jasno je da afričke nacije imaju „ograničen utjecaj“ na dinamiku geopolitike, kazao je De Carvalho. Ali, ova činjenica bi im također mogla donijeti kredibilitet u procesu posredovanja.
„Mislim da niko ne očekuje mirovni sporazum u skorije vrijeme“, kaže on. Dugoročno gledano, dodaje, ta odgovornost bi vjerovatno pala „na stranu za koju se smatra da nije isuviše umiješana u sukob; imajući to na umu, ostaje globalni jug da se zaista bavi tim inicijativama“.
Kina je najveći pojedinačni dobročinitelj svog sjevernog susjeda, i drži rusku ekonomiju na površini kroz znatno povećanje količina nafte koju kupuje. Osim toga, daje Moskvi političko pokriće na međunarodnim platformama kao što je Vijeće sigurnosti UN-a.
Nakon što je duže vrijeme evropske nacije nagovarale da iskoristi taj utjecaj kako bi utjecala na Putina da povuče svoje čete iz Ukrajine, Kina je otkrila svoj mirovni plan u martu.
To je uslijedilo nakon ostvarenog dramatičnog uspjeha u odnosima Saudijske Arabije i Irana, posredstvom Kine, čime je istaknut sve veći apetit Pekinga za vodećom ulogom u rješavanju sukoba širom svijeta. Kina je ponudila da posreduje između Izraela, velikog trgovinskog partnera Pekinga, i Palestine, ugostivši čak palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa u junu.
Ali za razliku od ovih napora, njen mirovni plan za Ukrajinu je širok, neodređen i otvoren za različita tumačenja. Kina u njemu poziva Rusiju i Ukrajinu da napuste svoj „hladnoratovski mentalitet“, prekinu neprijateljstva i nastave mirovne pregovore. Razumne tačke možda, ali ne baš uvjerljivi argumenti za dvije države da polože oružje usred razornog rata.
To nije iznenađujuće, smatraju neki analitičari.
Međutim, u ratu u Ukrajini, kaže Yau, Kina trenutno profitira ne od mira, već od „produženog rata“ koji iscrpljuje resurse Zapada i pomaže da se poveća unosna bilateralna trgovina sa ranjivom i izolovanom Rusijom.
Mnogo je „pustih želja“ na globalnom jugu, paosebno, koje Kina pojačava i igra ulogu posrednika, kaže Yau.
To predstavlja razumljivu želju za alternativom globalnom poretku koji je SAD pomogao uspostaviti i na koji su mnoge države na globalnom jugu ozbiljno kivne. Ali Kina, kazala je ona, nije odgovor u ovom slučaju.
Dugi rat, smatra ona, pomaže Kini da „skrene svijetu pažnju“ i „normalizira neutralnost prema sukobu“. To bi, kaže ona, u konačnici omogućilo bio kakve vojne avanture u koje bi se Kina upustila u budućnosti, uključujući i mogući potez prema Tajvanu, koji Peking vidi kao kinesku teritoriju.
Ipak, nije u interesu Kine da vidi Rusiju oslabljenu iznad određene tačke. A ako se vojni, ekonomski i geopolitički neuspjesi počnu gomilati za Rusiju i gurnu je na ivicu ponora, ostatak svijeta zna da je jedina država koja može ubijediti Putina da pristane na sporazum prije nego što bude prekasno Kina.
Sačuvala je diplomatski nastup i zadržala kanale komunikacije i sa Kinom i sa afričkim liderima nakon posjete njihovih delegacija Kijevu, ali je za sada praktično odbacila njihove mirovne mape.
Ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba susreo se s Li Huijem, kineskim specijalnim izaslanikom za euroazijska pitanja i bivšim ambasadorom u Rusiji, u maju i naglasio je da Ukrajina ne prihvata nikakve prijedloge koji bi uključivali gubitak njenih teritorija ili zamrzavanje sukoba.
Kijev je također odbacio i druge prijedloge globalnog juga, uključujući prijedlog koji je dao brazilski predsjednik Luiz Inacio Lula da Silva da se osnuje mirovni klub koji bi uključivao Indiju, Indoneziju, Kinu i druge latinoameričke države kao potencijalne članice.
Osim tog, Ukrajina ima svoj mirovni plan, koji je predstavila na međunarodnim sastancima visokog nivoa, uključujući i sa afričkom i sa kineskom stranom, i u kojem insistira na vraćanju svih teritorija koje su trenutno pod okupacojim Rusije.
Potaknut glamuroznim dočekom Zelenskog na samitu G7 u Hirošimi u maju, ukrajinski zamjenik šefa ureda ukrajinskog predsjednika Ihor Zhovkva rekao je reporteru Reutersa poslije da „ne može postojati brazilski mirovni plan, kineski mirovni plan, južnoafrički mirovni plan kada govorite o ratu u Ukrajini.“
Ukrajinski zahtjevi za bilo kakvim mirovnim sporazumima ne fokusiraju se samo na teritoriju već i na to da se Putin i drugi u ruskom vrhu privedu pravdi zbog ilegalne invazije i navodnih ratnih zločina. To je nešto na što afričke nacije i Kina vjerovatno neće pristati.
Oleksandra Matvijčuk iz ukrajinskog Centra za civilne slobode i dobitnica Nobelove nagrade za mir, kazala je Al Jazeeri: „Održivi mir je sloboda da se živi bez straha i da se ima dugoročna perpsektiva“. To, kazala je, nije moguće za Ukrajinu ako ruski čelnici i vojni zapovjednici ne budu odgovarali za svoje postupke.
„Krug nekažnjivosti“ koji omogućava Moskvi „da ostvari svoje geopolitičke ciljeve“ kroz ratne zločine mora biti okončan sa „međunaordnim sudom koji će pozvati ruske ratne zločince na odgovornost“, kazala je Matvijčuk.
Ako je to što je Južna Afrika zatražila od Putina da se kloni te države jedan indikator, nedavni komentar višeg kineskog zvaničnika je bio drugi.
Kada su ga pitali bi li Peking podržao povratak na ukrajinske granice iz 1991. godine – nakon raspada Sovjetskog saveza i prije invazije Rusije na Ukrajinu – Fu Kong, kineski ambasador u Evropskoj uniji odgovorio je: „Zašto da ne?“
Rusija je, u međuvremenu, uglavnom pozdravila kineski mirovni plan, za koji je Putin kazao da je „u skladu sa tačkom gledišta Ruske Federacije“.
U maju, tokom posjete izaslanika za euroazijska pitanja Lija ruskoj prijestolnici, Lavrov je hvalio „izbalansiran stav“ Pekinga u vezi rata i njegovu spremnost da odigra „pozitivnu ulogu“ u njegovom rješavanju.
Rusija je, međutim, ostala mlaka prema afričkom prijedlogu. Lavrov je kazao da Moskva dijeli „glavne pristupe“ plana, iako je Putin djelovao nestrpljivo na sastanku sa afričkim čelnicima.
Na samitu u Sankt Peterburgu, ponovo će se sastati sa mnogim šefovima država s afričkog kontinenta. Danima nakon što se Putin povukao iz sporazuma o izvozu žitarica, mogao bi otkriti da Africi počinje ponestajati strpljenje kada je riječ o Rusiji.
Ipak, iza blagonaklonosti koja se prikazuje javnosti, drugi rusko-afrički samit (prvi je održan 2019.), u sjeni je tenzija zbog rata u Ukrajini, koji je sada ušao u 18. mjesec.
U junu su predsjednici Južne Afrike, Senegala, Komorskih Otoka i Zambije posjetili Sankt Peterburg kako bi se sastali sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom sa mirovnim planom od deset tačaka sa ciljem da ubijede Ukrajinu i Rusiju da počnu pregovore. Senegalski čelnik Macky Sall kasnije je kazao da su zatražili od Putina da „pokaže želju za napredovanjem [u vezi s mirom]“ prije samita u Sankt Peterburgu.
Umjesto tog, čini se da je mjesec kasnije, Putin napravio upravo suprotno, povukavši se iz Crnomorskog sporazuma o žitaricama koji je omogućio izvoz ukrajinske pšenice i kukuruza pomorskim putem, od kojih zavise mnoge afričke nacije.
I Kina ima svoj plan
U međuvremenu, gotovo 6.000 kilometara jugoistočno od Sankt Peterburga, u Pekingu, Kina je također pripremila mirovni plan od 12 tačaka, za koji kaže da bi mogao pomoći da se okonča rat.Ali kao što je to slučaj sa afričkim čelnicima, ni potezi Kine do sada nisu uspjeli odvratiti Putina od brutalnih napada na Ukrajinu, ni ubijediti Kijev da je vrijeme da pristane na mir.
Kada su tek objavljeni, afrički i kineski mirovni planovi privukli su pažnju svijeta u vrijeme kada je poraslo međunarodno interesovanje za mirno razrješenje sukoba zbog visokih cijena energenata, nestašice hrane i visoke inflacije.
Sa Zapadom koji čvrsto podržava Ukrajinu, ukazala se prilika za države i saveze s globalnog juga da budu potencijalni posrednici za mir, čime su potencijalno poremetili planove Sjedinjenih Američkih Država koje su planirale međunarodni poredak predvođen SAD-om.
No, mogu li Afrika ili Kina zaista pomoći da se okonča rat? Koliko žele za sebe da bi okončali sukob? I jesu li Rusija i Kina ozbiljno zainteresovane za rad s njima na mirnom rješenju?
Kratki odgovor: vjerovatno neće biti mirovnih pregovora u bliskoj budućnosti. Ni Rusija, a ni Ukrajina nisu spremne ustupiti teritoriju, a čini se da nema mnogo, ako ima ikako, zajedničkih osnova za početak dijaloga. Kao rezultat, kineska i afrička inicijativa u ovom trenutku se čine neefikasnima. Međutim, nakon izvjesnog vremena, trebat će se desiti stvarni razgovori, kažu analitičari. A kada obe strane budu spremne za pregovore, kineski utjecaj nad Rusijom i relativna neutralnost Afrike mogle bi ih učiniti dobro pozicioniranim da posreduju između Kijeva i Moskve.
Napad tokom posjete
Začule su se glasne sirene za zračnu uzbunu, zbog kojih su mirovne delegacije Južne Afrike, Senegala, Komorskih Otoka i Zambije požurile u sklonište.Predvođen predsjednicima četiri nacije, afrički tim je boravio u Kijevu u junu kako bi razgovarao sa ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim o njihovom planu da donesu mir njegovoj državi okončanjem ruske agresije. Projektili koji su pogodili ukrajinsku prijestolnicu, dok su oni bili u posjeti, poslužili su kao kulisa za ove pregovore.
Osim nekih uopćenih prijedloga, poput onog o potrebi da obe strane slušaju jedna drugu s poštovanjem, mirovni plan od deset tačaka iznosi neke specifične prijedloge. Među njima je i onaj da obe države priznaju suverenitet država kako je sadržano u Povelji UN-a i da moraju biti poduzeti koraci na obe strane da se oslobode ratni zarobljenici.
Ovaj mirovni plan također jasno daje do znanja da lanci opskrbe u Crnom moru moraju biti otvoreni za trgovinu, tačka koja je postala još aktuelnija nakon što je Rusija bombardovala ukrajinske luke Odesu i Černomorsk, odakle je Ukrajina izvozila žitarice.
Na konferenciji za novinare sa gostujućim državnicima – južnoafričkim predsjednikom Cyrilom Ramaphosom, senegalskim predsjednikom Mackyjem Sallom, zambijskim predsjednikom Hakaindeom Hichilemom i predsjednikom Komroskih Otoka Azalijem Assoumanijem – ukrajinski predsjednik je indirektno odbacio njihov mirovni prijedlog. Zelenski je insistirao da će se Kijev pridružiti mirovnom sporazumu tek nakon potpunog ruskog povlačenja sa ukrajinske teritorije. Afrički čelnici su iz Kijeva avionom otputovali za Sankt Peterburg da se sretnu s Putinom.
‘Rat mora imati kraj’
„Ovaj rat mora imati kraj… Mora se riješiti pregovorima i diplomatskim putem“, kazao je Ramaphosa.Putin je pohvalio afričke predsjednike za njihov „izbalansiran pristup“, ali ih je prekinuo u izlaganju sugerišući da su njihovi prijedlozi pogrešni.
Činilo se da se posebno protivi ideji da je Rusija odgovorna za rast globalnih cijena hrane 2022. godine, rekavši delegaciji da je ukrajinski izvoz žitarica iz crnomorskih luka dozvoljen od početka sporazuma o žitu uglavnom išao u bogate zemlje.
Ruske novinske agencije su citirale glasnogovornika Kremlja Dmitrija Peskova da je nakon sastanka u Moskvi kazao da bi afrički plan bilo „teško realizovati“.
Može li se to odbijanje Rusije i Ukrajine promijeniti?
Da bi se to dogodilo, afričke nacije trebaju gledati širu sliku, a ne samo mirovni prijedlog koji nude, smatra Gustavo de Carvalho, viši istraživač rusko-afričkih veza na južnoafričkom Institutu za međunarodna pitanja sa sjedištem u Johannesburgu.
Trebaju prvo gledati kako ih se doživljava u Ukrajini posebno, dodao je.
Problem, ali i prednost percepcije Afrike
Od pokretanja ruske invazije punog obima na Ukrajinu u februaru 2022, mnoge afričke nacije su se u više navrata suzdržavale da osude Moskvu u rezolucijama UN-a protiv rata.Afričke nacije će se morati riješiti percepcije njih od strane mnogih u Ukrajini, koji smatraju da su oni suštinski „proruski“, kazao je de Carvalho, prije nego Kijev ozbiljno razmotri njihov mirovni plan.
Oni bez mnogo pompe već mijenjaju stav, kazao je. Sada je, smatra De Carvalho, važno da i Ukrajina, prilagodi svoju percepciju Afrike, kako bi priznala tu promjenu.
Naprimjer, u pozivanju na poštivanje suvereniteta država u skladu sa Poveljom UN-a, afrički mirovni plan je zapravo „napravio značajan zaokret“ u tome kako država kao Južna Afrika predstavlja ovaj rat i želi uključiti ukrajinsku perspektivu, Al Jazeeri je kazao De Carvalho. Tradicionalne veze Južne Afrike sa Rusijom ukorijenjene su u podršci Moskve za njenu historijsku borbu protiv aparthejda.
„Mislim da ako procijenimo tih 10 tačaka, većina ih je zapravo prilično proukrajinska“, kazao je.
Ramaphosa je također upotrijebio svoj autoritet da spriječi Putina da učestvuje na samitu Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južne Afrike koji se održava u Johannesburgu u augustu.
Međunarodni krivični sud (ICC) izdao je nalog za hapšenje Putina zbog rata u Ukrajini i Južna Afrika, kao potpisnica Rimskog statuta ICC-a, bila bi obavezna uhapsiti ruskog čelnika, ukoliko bi prisustvovao. Ranije je Južna Afrika zanemarivala tu odgovornost, kao kada je ugostila tadašnjeg sudanskog čelnika Omar al-Bashira 2015, iako je ICC podigao optužnicu protiv njega.
Ovoga puta, međutim, Ramaphosa je insistirao i uspio ubijediti Putina da ne dolazi: ruski ministar vanjskih poslova [Sergej Lavrov] će predstavljati Moskvu na ovom samitu umjesto njega.
Ideologija će ustupiti mjesto pragmatizmu
Štaviše, ideološki stavovi će vremenom ustupiti mjesto pragmatizmu, objasnio je De Carvalho, jer značajne ekonomske implikacije produženog sukoba produbljuju krizu s kojom se mnoge afričke nacije već suočavaju.Rat je izazvao nagli rast globalnih cijena hrane, što je nesrazmjerno pogodilo afrički kontinent. Prije rata, afričke nacije uvozile su više od polovine pšenice iz Rusije ili Ukrajine. U prvoj godini rata Afrika je pretrpjela manjak od 30 miliona tona pšenice. Sada kada je propao Crnomorski sporazum o žitu, kriza opskrbe hranom mogla bi postati još ozbiljnija.
Ipak, zbog svih razloga zbog kojih bi Afrika možda željela rani završetak rata, postavlja se pitanje može li ovaj kontinent odigrati stvarnu ulogu u mirovnom procesu?
Jasno je da afričke nacije imaju „ograničen utjecaj“ na dinamiku geopolitike, kazao je De Carvalho. Ali, ova činjenica bi im također mogla donijeti kredibilitet u procesu posredovanja.
„Mislim da niko ne očekuje mirovni sporazum u skorije vrijeme“, kaže on. Dugoročno gledano, dodaje, ta odgovornost bi vjerovatno pala „na stranu za koju se smatra da nije isuviše umiješana u sukob; imajući to na umu, ostaje globalni jug da se zaista bavi tim inicijativama“.
Kina kao posrednik?
Ako je distanca od sukoba adut kojim afričke nacije mogu doprinijeti pregovorima, Kina nudi drugačije obećanje onima koji žele natjerati Rusiju da okonča rat.Kina je najveći pojedinačni dobročinitelj svog sjevernog susjeda, i drži rusku ekonomiju na površini kroz znatno povećanje količina nafte koju kupuje. Osim toga, daje Moskvi političko pokriće na međunarodnim platformama kao što je Vijeće sigurnosti UN-a.
Nakon što je duže vrijeme evropske nacije nagovarale da iskoristi taj utjecaj kako bi utjecala na Putina da povuče svoje čete iz Ukrajine, Kina je otkrila svoj mirovni plan u martu.
To je uslijedilo nakon ostvarenog dramatičnog uspjeha u odnosima Saudijske Arabije i Irana, posredstvom Kine, čime je istaknut sve veći apetit Pekinga za vodećom ulogom u rješavanju sukoba širom svijeta. Kina je ponudila da posreduje između Izraela, velikog trgovinskog partnera Pekinga, i Palestine, ugostivši čak palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa u junu.
Ali za razliku od ovih napora, njen mirovni plan za Ukrajinu je širok, neodređen i otvoren za različita tumačenja. Kina u njemu poziva Rusiju i Ukrajinu da napuste svoj „hladnoratovski mentalitet“, prekinu neprijateljstva i nastave mirovne pregovore. Razumne tačke možda, ali ne baš uvjerljivi argumenti za dvije države da polože oružje usred razornog rata.
To nije iznenađujuće, smatraju neki analitičari.
Kina profitira od produžetka rata
Druge mirovne inicijative koje je Peking promovisao uglavnom su bile u dugogodišnjim sukobima gdje je mir omogućavao Kini da zaštiti vlastite interese, smatra Niva Yau, gostujuća saradnica Globalnog kineskog centra pri Atlantskom vijeću. Saudijska Arabija i Iran su, naprimjer, ključni partneri za Kinu i bolji odnosi među njima, smanjuju rizik za kineske investicije u obje ove države.Međutim, u ratu u Ukrajini, kaže Yau, Kina trenutno profitira ne od mira, već od „produženog rata“ koji iscrpljuje resurse Zapada i pomaže da se poveća unosna bilateralna trgovina sa ranjivom i izolovanom Rusijom.
Mnogo je „pustih želja“ na globalnom jugu, paosebno, koje Kina pojačava i igra ulogu posrednika, kaže Yau.
To predstavlja razumljivu želju za alternativom globalnom poretku koji je SAD pomogao uspostaviti i na koji su mnoge države na globalnom jugu ozbiljno kivne. Ali Kina, kazala je ona, nije odgovor u ovom slučaju.
Dugi rat, smatra ona, pomaže Kini da „skrene svijetu pažnju“ i „normalizira neutralnost prema sukobu“. To bi, kaže ona, u konačnici omogućilo bio kakve vojne avanture u koje bi se Kina upustila u budućnosti, uključujući i mogući potez prema Tajvanu, koji Peking vidi kao kinesku teritoriju.
Ipak, nije u interesu Kine da vidi Rusiju oslabljenu iznad određene tačke. A ako se vojni, ekonomski i geopolitički neuspjesi počnu gomilati za Rusiju i gurnu je na ivicu ponora, ostatak svijeta zna da je jedina država koja može ubijediti Putina da pristane na sporazum prije nego što bude prekasno Kina.
Kakav je stav Ukrajine?
Kao i u slučaju Afrike, Ukrajina ne smatra Kinu neutralnom u vezi ovog sukoba.Sačuvala je diplomatski nastup i zadržala kanale komunikacije i sa Kinom i sa afričkim liderima nakon posjete njihovih delegacija Kijevu, ali je za sada praktično odbacila njihove mirovne mape.
Ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba susreo se s Li Huijem, kineskim specijalnim izaslanikom za euroazijska pitanja i bivšim ambasadorom u Rusiji, u maju i naglasio je da Ukrajina ne prihvata nikakve prijedloge koji bi uključivali gubitak njenih teritorija ili zamrzavanje sukoba.
Kijev je također odbacio i druge prijedloge globalnog juga, uključujući prijedlog koji je dao brazilski predsjednik Luiz Inacio Lula da Silva da se osnuje mirovni klub koji bi uključivao Indiju, Indoneziju, Kinu i druge latinoameričke države kao potencijalne članice.
Osim tog, Ukrajina ima svoj mirovni plan, koji je predstavila na međunarodnim sastancima visokog nivoa, uključujući i sa afričkom i sa kineskom stranom, i u kojem insistira na vraćanju svih teritorija koje su trenutno pod okupacojim Rusije.
Potaknut glamuroznim dočekom Zelenskog na samitu G7 u Hirošimi u maju, ukrajinski zamjenik šefa ureda ukrajinskog predsjednika Ihor Zhovkva rekao je reporteru Reutersa poslije da „ne može postojati brazilski mirovni plan, kineski mirovni plan, južnoafrički mirovni plan kada govorite o ratu u Ukrajini.“
Ukrajinski zahtjevi za bilo kakvim mirovnim sporazumima ne fokusiraju se samo na teritoriju već i na to da se Putin i drugi u ruskom vrhu privedu pravdi zbog ilegalne invazije i navodnih ratnih zločina. To je nešto na što afričke nacije i Kina vjerovatno neće pristati.
Oleksandra Matvijčuk iz ukrajinskog Centra za civilne slobode i dobitnica Nobelove nagrade za mir, kazala je Al Jazeeri: „Održivi mir je sloboda da se živi bez straha i da se ima dugoročna perpsektiva“. To, kazala je, nije moguće za Ukrajinu ako ruski čelnici i vojni zapovjednici ne budu odgovarali za svoje postupke.
„Krug nekažnjivosti“ koji omogućava Moskvi „da ostvari svoje geopolitičke ciljeve“ kroz ratne zločine mora biti okončan sa „međunaordnim sudom koji će pozvati ruske ratne zločince na odgovornost“, kazala je Matvijčuk.
Naziru li se ‘pukotine’ u Kremlju?
Iako je nejasno u kojoj mjeri će se Matvijčukina nada ostvariti, prisutni su sve učestaliji znaci oslabljene sposobnosti Kremja da utječe na odnose Rusije s Afrikom i Kinom u skladu sa svjetonazorom Moskve.Ako je to što je Južna Afrika zatražila od Putina da se kloni te države jedan indikator, nedavni komentar višeg kineskog zvaničnika je bio drugi.
Kada su ga pitali bi li Peking podržao povratak na ukrajinske granice iz 1991. godine – nakon raspada Sovjetskog saveza i prije invazije Rusije na Ukrajinu – Fu Kong, kineski ambasador u Evropskoj uniji odgovorio je: „Zašto da ne?“
Rusija je, u međuvremenu, uglavnom pozdravila kineski mirovni plan, za koji je Putin kazao da je „u skladu sa tačkom gledišta Ruske Federacije“.
U maju, tokom posjete izaslanika za euroazijska pitanja Lija ruskoj prijestolnici, Lavrov je hvalio „izbalansiran stav“ Pekinga u vezi rata i njegovu spremnost da odigra „pozitivnu ulogu“ u njegovom rješavanju.
Rusija je, međutim, ostala mlaka prema afričkom prijedlogu. Lavrov je kazao da Moskva dijeli „glavne pristupe“ plana, iako je Putin djelovao nestrpljivo na sastanku sa afričkim čelnicima.
Na samitu u Sankt Peterburgu, ponovo će se sastati sa mnogim šefovima država s afričkog kontinenta. Danima nakon što se Putin povukao iz sporazuma o izvozu žitarica, mogao bi otkriti da Africi počinje ponestajati strpljenje kada je riječ o Rusiji.
