Sastanak predsjednika Kosova Hashima Thaçija i prvog čovjeka Rusije Vladimira Putina je dobra vijest, ali je u međuvremenu izgubljeno 11 godina, zbog toga što je Rusija odbila da podrži sporazum između Thaçija i Borisa Tadića 2007. godine – poručio je njemački diplomata Wolfgang Ischinger, komentarišući susret Putina i Thaçija u Parizu, prenosi RTK.
Ovo je dobra vijest. Nažalost, kada sam u novembru 2007. godine otišao u Moskvu da pitam da li podržavaju kompromis između Thaçija i Tadića, koji su bili spremni na sporazum uz podršku Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država, Rusija je odbila. Izgubili smo 11 godina – napisao je Ischinger na Twitteru.
Bivši predsjednik Srbije Boris Tadić demantovao je Ischingerove tvrdnje na pomenutoj društvenoj mreži, napisavši da nikada nije postigao bilo kakav dogovor sa Thaçijem, te da sa predsjednikom Kosova nije imao nijedan bilateralni sastanak. S tim u vezi, on je poručio da ne zna o kakvom dogovoru Ischinger govori, kada kaže da je išao u Rusiju po podršku za taj navodni sporazum.
Tadić je dalje naveo da je bio spreman da čuje svaki prijedlog, pa i Ischingerov, ali da nikada nije prihvatio nezavisnost i članstvo Kosova u UN. On je obrazložio da je njegov plan podrazumjevao normalizaciju i pomirenje, sudsku, zakonodavnu i izvršnu vlast na Sjeveru, ZSO na Jugu, jurisdikciju SPC za manastire i zaštitu imovine.
– Iznošenje neistina da smo Thaçi i ja imali nekakav dogovor ima svrhu da opravda budući dogovor Vučića i Thaçija izjednačavanjem bivše i ove vlasti, te da skine odgovornost sa Vučića stvaranjem utiska da je sve već tajno dogovoreno prije 2012. godine i da su njegovi potezi iznuđeni – napisao je Tadić na Twitteru.
Osnivač Foruma za etničke odnose Dušan Janjić, komentarišući Ischingerove tvrdnje, kaže da odgovornost za „11 izgubljenih godina“ koje njemački diplomata pominje ne može da snosi samo Rusija, već ona mora biti podjeljena između Beograda, Prištine, Moskve i Vašingtona. On podsjeća da Rusija te 2007. godine poteze nije povlačila samoinicijativno, već je to radila u dogovoru sa Borisom Tadićem i tadašnjom vlašću.
– Rusija je na poziv Srbije stavila veto u Savjetu bezbjednosti i na taj način održala u životu Rezoluciju 1244. Međutim, Rusija, pa ni Kina, nakon toga nisu djelovala u pravcu onemogućavanja priznanja Kosova – ukazuje Janjić i dodaje da susret i razgovor Thaçija i Putina u Parizu ne bi trebalo da predstavlja iznenađenje, ukoliko se uzme u obzir da kancelarija Ruske Federacije u Prištini ima više diplomata nego tamošnja ambasada SAD-a.
Dejan Vuk Stanković, politički analitičar, govoreći o Ischingerovom stanovištu ističe da bi ono moglo da predstavlja očekivanje Evrope da se Putin upotrebi kao još jedno sredstvo pritiska na Srbiju. Takođe, on kaže da tvit njemačkog diplomate može da označava signal Kosovu da bi oni mogli da uspostave kakve-takve odnose sa Rusijom.
– Nije mi poznato o kom tačno sporazumu između Thaçija i Tadića Ischinger govori. Koliko je znam, u javnosti se tada nije pominjao nikakav sporazum, što znači da bi pogodba o kojoj njemački diplomata govori mogla jedino da bude rezultat tajne diplomatije. Dakle, mi ne možemo da komentarišemo sporazum ukoliko ne znamo njegovu sadržinu – navodi Stanković.
On ocjenjuje da Wolfgang Ischinger, kao čovjek koji je aktivno bio uključen u rješavanje kosovskog problema, zapravo izražava stav i očekivanje Berlina i značajnog djela zemalja Evropske unije, koji se ogleda u tome da se pitanje Kosova što prije zatvori. Ipak, kao što Putin te 2007. godine nije bio saglasan sa evropskim gledištem, objašnjava Stanković, ono mu nije blisko ni dan-danas.
Bivši predsjednik Srbije Boris Tadić demantovao je Ischingerove tvrdnje na pomenutoj društvenoj mreži, napisavši da nikada nije postigao bilo kakav dogovor sa Thaçijem, te da sa predsjednikom Kosova nije imao nijedan bilateralni sastanak. S tim u vezi, on je poručio da ne zna o kakvom dogovoru Ischinger govori, kada kaže da je išao u Rusiju po podršku za taj navodni sporazum.
Tadić je dalje naveo da je bio spreman da čuje svaki prijedlog, pa i Ischingerov, ali da nikada nije prihvatio nezavisnost i članstvo Kosova u UN. On je obrazložio da je njegov plan podrazumjevao normalizaciju i pomirenje, sudsku, zakonodavnu i izvršnu vlast na Sjeveru, ZSO na Jugu, jurisdikciju SPC za manastire i zaštitu imovine.
– Iznošenje neistina da smo Thaçi i ja imali nekakav dogovor ima svrhu da opravda budući dogovor Vučića i Thaçija izjednačavanjem bivše i ove vlasti, te da skine odgovornost sa Vučića stvaranjem utiska da je sve već tajno dogovoreno prije 2012. godine i da su njegovi potezi iznuđeni – napisao je Tadić na Twitteru.
Osnivač Foruma za etničke odnose Dušan Janjić, komentarišući Ischingerove tvrdnje, kaže da odgovornost za „11 izgubljenih godina“ koje njemački diplomata pominje ne može da snosi samo Rusija, već ona mora biti podjeljena između Beograda, Prištine, Moskve i Vašingtona. On podsjeća da Rusija te 2007. godine poteze nije povlačila samoinicijativno, već je to radila u dogovoru sa Borisom Tadićem i tadašnjom vlašću.
– Rusija je na poziv Srbije stavila veto u Savjetu bezbjednosti i na taj način održala u životu Rezoluciju 1244. Međutim, Rusija, pa ni Kina, nakon toga nisu djelovala u pravcu onemogućavanja priznanja Kosova – ukazuje Janjić i dodaje da susret i razgovor Thaçija i Putina u Parizu ne bi trebalo da predstavlja iznenađenje, ukoliko se uzme u obzir da kancelarija Ruske Federacije u Prištini ima više diplomata nego tamošnja ambasada SAD-a.
Dejan Vuk Stanković, politički analitičar, govoreći o Ischingerovom stanovištu ističe da bi ono moglo da predstavlja očekivanje Evrope da se Putin upotrebi kao još jedno sredstvo pritiska na Srbiju. Takođe, on kaže da tvit njemačkog diplomate može da označava signal Kosovu da bi oni mogli da uspostave kakve-takve odnose sa Rusijom.
– Nije mi poznato o kom tačno sporazumu između Thaçija i Tadića Ischinger govori. Koliko je znam, u javnosti se tada nije pominjao nikakav sporazum, što znači da bi pogodba o kojoj njemački diplomata govori mogla jedino da bude rezultat tajne diplomatije. Dakle, mi ne možemo da komentarišemo sporazum ukoliko ne znamo njegovu sadržinu – navodi Stanković.
On ocjenjuje da Wolfgang Ischinger, kao čovjek koji je aktivno bio uključen u rješavanje kosovskog problema, zapravo izražava stav i očekivanje Berlina i značajnog djela zemalja Evropske unije, koji se ogleda u tome da se pitanje Kosova što prije zatvori. Ipak, kao što Putin te 2007. godine nije bio saglasan sa evropskim gledištem, objašnjava Stanković, ono mu nije blisko ni dan-danas.
