Članovi Udruženja kidnapovanih i nestalih Srba sa Kosova zatražili su ostavku direktora Filmskog centra Srbije Bobana Jeftića optužujući ga za finansiranje “antisrpskih” filmova. Jedan od njih je igrani film “Teret”, o vozaču hladnjače koji prevozi teret ne znajući šta je u njemu.
Film je bio inspirisan otkrićem masovnih grobnica u policijskom kampu između Zemuna i Batajnice gdje su bili sahranjeni leševi kosovskih Albanaca ubijenih tokom sukoba na Kosovu 1999. godine. Ovo ostvarenje prikazano je na Kanskom festivalu i Sarajevo Film festivalu, a publika u Srbiji trebalo bi da ga vidi tek u novembru.
Desetak članova Udruženja kidnapovanih i nestalih Srba sa Kosova ušlo je u prostorije Filmskog centra Srbije (FCS) zahtjevajući ostavku direktora, tvrdeći da ova institucija, čiji je osnivač Vlada Srbije, finansira snimanje filma “Mezimica”, i da je tematika tog filma trgovina ljudskim organima koje su Srbi nelegalno pribavili od građana albanske nacionalnosti. Takođe nezadovoljni su i što je Filmski centar finansirao i ostvarenje “Teret”.
“Ne može gospodin Jeftić film 'Teret' u kome su Srbi prikazani kao krvnici, a Albanci nevini i časni pravdati umjetničkim slobodama. Ima li nekog ko će stati na put laži takvom čovjeku? Ili ćemo se složiti da smo genocidan narod koji ne treba ni da živi”, rekla je predstavnica Udruženja Snežana Popović Marković.
Film “Teret” reditelja Ognjena Glavonića, još neprikazan pred publikom u Srbiji, govori o vozaču hladnjače koji, tokom NATO intervencije 1999. godine na SR Jugoslaviju, prevozi tovar od Kosova do Pančeva. Zasnovan je na egzaktnim podacima o dopremanju albanskih žrtava sa Kosova i njihovom sahranjivanju na nekoliko lokacija u Srbiji – kako bi se prikrili masovni zločini nad njima.
“Niti imam želju niti hoću da ga gledam. Takve filmove neću da gledam, ali hoću da osuđujem vjerujući da znam na šta su spremni”, odgovorila je Popović Marković na pitanja novinara da li je gledala film.
Za to vrijeme direktor Boban Jeftić nije bio u prostorijama Filmskog centra. U telefonskom razgovoru nam je rekao da su iznete tvrdnje neistinite.
“Filmski centar Srbije nikada nije podržao projekat u kome, kako se navodi, Srbi vade vitalne organe Albancima. Niti toga ima u filmu ‘Teret’, niti u scenariju ‘Mezimice’ – što je vrlo lako provjeriti. A između ostalog ugovor sa producentom projekta ‘Mezimice’ je sporazumno raskinut tako da zapravo FCS nema više veze sa ovim projektom. Meni je jako žao što se ovako delikatnim temama, koje s punim razlogom ostrašćuju mnoge, manipuliše i koriste se za spinovanje i razračunavanje”, naveo je Jevtić.
Povod za, kako kaže Jevtić, pokretanje medijske hajke bilo je pisanje jednog dnevnog lista o navodnom negodovanju tokom sjednice Vlade Srbije zbog toga što se iz državnog budžeta izdvaja novac za finansiranje filma “Teret” koji, kako je ocjenjeno u tekstu, direktno optužuje Srbe za zločin. U istom tekstu pominje se i navodno novčano izdvajanje za film u kome se kako se navodi “Srbi optužuju da su vadili organe.”
Reditelj filma “Mezimica” Nemanja Ćipranić izjavio je u februaru 2016, godine da je u fokusu ovog ostvarenja životna priča bivšeg policajca koji postaje makro.
Što se tiče filma “Teret” to nije prvo ostvarenje koje je uzburkalo javnost. Prije dve godine reditelj Ognjen Glavonić pažnju na sebe skrenuo je dokumentarcem “Dubina dva” o masovnim grobnicama u Srbiji u kojima su tajno 1999. godine pokopana tijela ubijenih Albanaca.
Igrani film “Teret”, koji je uslijedio, prikazan je prvo u programu "15 dana autora" festivala u Kanu pobravši odlične kritike stranih medija poput "Holivud riportera", "Cineuropa" i “Varajetija”. U avgustu je prikazan i publici Sarajevo film festivala – a glavni glumac Leon Lučev je dobio nagradu Srce Sarajeva za najboljeg glumca.
Zašto u Srbiji ovakve filmove prati negodovanje dela javnosti? Filip David, književnik i dramaturg, kaže za Radio Slobodna Evropa da je uzrok sprečavanje javnosti da se suoči sa ratnom prošlošću i istinom o počinjenim zločinima:
“Šta je tu antisrpsko ako vi kritikujete politiku koja je Srbiju apsolutno dovela u potpunu svjetsku izolaciju? Ima još puno takvih tema o kojima treba govoriti jer treba ispričati istinu o devedesetim godinama. Ako počinju stvari da se procjenjuju takvim mjerilima, gdje će neka udruženja koja su navodno patriotska i rodoljubiva, a ustvari pojedini ljudi zapravo manipulišu ozbiljnim temama. I odlučuju da li će se nešto raditi ili pisati, a na to nemaju pravo”, kaže David.
Na slično negodovanje u tabloidima i djelu javnosti naišao je i film Anđeline Džoli “U zemlji krvi i meda”, o ratu u BiH i ljubavi Bošnjakinje i Srbina kojoj je zamjerano da Srbe predstavlja kao koljače i silovatelje i da je film antisrpski. Slično se događalo i sa filmom “Grbavica” Jasmile Žbanić koji govori o posljedicama silovanja tokom rata u BiH kroz primjer samohrane majke koja krije od svoje ćerke porijeklo njenog oca.
Desetak članova Udruženja kidnapovanih i nestalih Srba sa Kosova ušlo je u prostorije Filmskog centra Srbije (FCS) zahtjevajući ostavku direktora, tvrdeći da ova institucija, čiji je osnivač Vlada Srbije, finansira snimanje filma “Mezimica”, i da je tematika tog filma trgovina ljudskim organima koje su Srbi nelegalno pribavili od građana albanske nacionalnosti. Takođe nezadovoljni su i što je Filmski centar finansirao i ostvarenje “Teret”.
“Ne može gospodin Jeftić film 'Teret' u kome su Srbi prikazani kao krvnici, a Albanci nevini i časni pravdati umjetničkim slobodama. Ima li nekog ko će stati na put laži takvom čovjeku? Ili ćemo se složiti da smo genocidan narod koji ne treba ni da živi”, rekla je predstavnica Udruženja Snežana Popović Marković.
Film “Teret” reditelja Ognjena Glavonića, još neprikazan pred publikom u Srbiji, govori o vozaču hladnjače koji, tokom NATO intervencije 1999. godine na SR Jugoslaviju, prevozi tovar od Kosova do Pančeva. Zasnovan je na egzaktnim podacima o dopremanju albanskih žrtava sa Kosova i njihovom sahranjivanju na nekoliko lokacija u Srbiji – kako bi se prikrili masovni zločini nad njima.
“Niti imam želju niti hoću da ga gledam. Takve filmove neću da gledam, ali hoću da osuđujem vjerujući da znam na šta su spremni”, odgovorila je Popović Marković na pitanja novinara da li je gledala film.
Za to vrijeme direktor Boban Jeftić nije bio u prostorijama Filmskog centra. U telefonskom razgovoru nam je rekao da su iznete tvrdnje neistinite.
“Filmski centar Srbije nikada nije podržao projekat u kome, kako se navodi, Srbi vade vitalne organe Albancima. Niti toga ima u filmu ‘Teret’, niti u scenariju ‘Mezimice’ – što je vrlo lako provjeriti. A između ostalog ugovor sa producentom projekta ‘Mezimice’ je sporazumno raskinut tako da zapravo FCS nema više veze sa ovim projektom. Meni je jako žao što se ovako delikatnim temama, koje s punim razlogom ostrašćuju mnoge, manipuliše i koriste se za spinovanje i razračunavanje”, naveo je Jevtić.
Povod za, kako kaže Jevtić, pokretanje medijske hajke bilo je pisanje jednog dnevnog lista o navodnom negodovanju tokom sjednice Vlade Srbije zbog toga što se iz državnog budžeta izdvaja novac za finansiranje filma “Teret” koji, kako je ocjenjeno u tekstu, direktno optužuje Srbe za zločin. U istom tekstu pominje se i navodno novčano izdvajanje za film u kome se kako se navodi “Srbi optužuju da su vadili organe.”
Reditelj filma “Mezimica” Nemanja Ćipranić izjavio je u februaru 2016, godine da je u fokusu ovog ostvarenja životna priča bivšeg policajca koji postaje makro.
Što se tiče filma “Teret” to nije prvo ostvarenje koje je uzburkalo javnost. Prije dve godine reditelj Ognjen Glavonić pažnju na sebe skrenuo je dokumentarcem “Dubina dva” o masovnim grobnicama u Srbiji u kojima su tajno 1999. godine pokopana tijela ubijenih Albanaca.
Igrani film “Teret”, koji je uslijedio, prikazan je prvo u programu "15 dana autora" festivala u Kanu pobravši odlične kritike stranih medija poput "Holivud riportera", "Cineuropa" i “Varajetija”. U avgustu je prikazan i publici Sarajevo film festivala – a glavni glumac Leon Lučev je dobio nagradu Srce Sarajeva za najboljeg glumca.
Zašto u Srbiji ovakve filmove prati negodovanje dela javnosti? Filip David, književnik i dramaturg, kaže za Radio Slobodna Evropa da je uzrok sprečavanje javnosti da se suoči sa ratnom prošlošću i istinom o počinjenim zločinima:
“Šta je tu antisrpsko ako vi kritikujete politiku koja je Srbiju apsolutno dovela u potpunu svjetsku izolaciju? Ima još puno takvih tema o kojima treba govoriti jer treba ispričati istinu o devedesetim godinama. Ako počinju stvari da se procjenjuju takvim mjerilima, gdje će neka udruženja koja su navodno patriotska i rodoljubiva, a ustvari pojedini ljudi zapravo manipulišu ozbiljnim temama. I odlučuju da li će se nešto raditi ili pisati, a na to nemaju pravo”, kaže David.
Na slično negodovanje u tabloidima i djelu javnosti naišao je i film Anđeline Džoli “U zemlji krvi i meda”, o ratu u BiH i ljubavi Bošnjakinje i Srbina kojoj je zamjerano da Srbe predstavlja kao koljače i silovatelje i da je film antisrpski. Slično se događalo i sa filmom “Grbavica” Jasmile Žbanić koji govori o posljedicama silovanja tokom rata u BiH kroz primjer samohrane majke koja krije od svoje ćerke porijeklo njenog oca.
