Vrijeme je da se odbaci Berlinski proces i umjesto njega uvede konkretnije, obavezujuće angažovanje EU prema Balkanu. To smatra Florian Bieber, profesor Univerziteta u Gracu gdje je šef Centra za Jugoistočnu Evropu.
Upravo kada se u okviru tog procesa održao Londonski samit EU-Balkan, Bieber u kritičkom članku na web-portalu European Western Balkans najprije ukazuje da je Berlinski proces prije pet godina, kada je počeo, trebalo da pokrene novu dinamiku regionalne saradnje i približavanja Zapadnog Balkana EU, izbegavajući formalne institucionalne strukture i prekomjerno dupliranje.
Trebalo je i da izbjegne "zamorne probleme koje pojedine države-članice donose na sto, kao što su nepopustljivost Španije prema nezavisnosti Kosova i teški odnosi Grčke s Makedonijom".
Od početnog sastanka u Berlinu saradnja se značajno povećala među zemljama Zapadnog Balkana i pokrenut je niz projekata i inicijativa, poboljšani su i bilateralni odnosi, posebno između Makedonije i Bugarske i Grčke.
Međutim, "Berlinski proces je u raspadu", piše Bieber smatrajući da za to nije kriv Zapadni Balkan, već je krivica na članicama EU koje učestvuju u tom procesu.
Tako je već Francuska, kada je prije dvije godine preuzela da bude domaćin samita, "izgledala zainteresovanije da sastanak u Parizu priredi iz sopstvene taštine, nego iz stvarnog interesa ili obaveze prema regionu" Balkana.
Francuska je "to nedavno potvrdila sitničavom blokadom određivanja datuma za početak pregovora o pridruživanju Makedonije i Albanije".
Londonski samit, piše Bieber, dogovoren je prije Bregzita, "ali bila je čista glupost da se samit održi u zemlji koja traži da napusti EU, i predvidivo je u vrućoj fazi pregovora o svom izlasku iz EU, i to dok se teži da se (Londonski) samit drži poruke da je proširenje EU realno i poželjno".
Samit se ne održava u Velikoj Britaniji samo na britansko insistiranje, kao pokušaj definisanja njene uloge na Balkanu poslije Bregzita, piše Bieber i naglašava da je Londonski samit podržao i Berlin, "pokazujući kako njemačka vlada koristi Berlinski proces da zaogrne usluge koje nemaju veze sa brigom za Zapadni Balkan".
Ostavka domaćina, dojučerašnjeg britanskog ministra spoljnih poslova Borisa Johnsona, i to baš tokom Londonskog samita, "pokazuje kakav je rizik bilo priređivanje tog skupa u Londonu".
Pored toga, "pošto je Bregzit u fokusu vlade, bila je skrajnuta priprema samita, te je on postao sporedna predstava, što u mnogome šteti (Berlinskom) procesu", piše Bieber koji je i koordinator Balkanske konsultativne grupe za politiku u Evropi (BiEPAG).
Prvobitno je trebalo da se Berlinski proces i završi u Londonu, ali prateća inicijativa "Berlin plus" traži još jednu rundu samita, počevši "ni od čega drugog nego baš od – Poljske" koja je, smatra Bieber, "potpuno promašen izbor" jer Poljska "nije pokazala nikakav strateški interes za Zapadni Balkan, niti je ona za taj region ohrabrujući primjer vladavine prava".
Bieber dalje piše da "isto kao što ministar inostranih poslova Ivica Dačić može spominjanjem Poljske odbaciti kritička pitanja o vladavini prava u Srbiji, tako i (predsjedik Francuske Emanuel) Makron i drugi skeptici proširenja pominjanjem Poljske objašnjavaju zašto neće podržati članstvo Zapadnog Balkana (u EU)".
Podjednako koliko time što su neke od zemalja članica "otele Berlinski proces, politika EU prema Balkanu je potkopana i kratkovidim politikanstvom članica", piše Bieber. On navodi da se EU ponovo angažovala na Balkanu "tek pošto je prošle godine priznala da zanemarivanje jača krize, destruktivnu spoljnu intervenciju i demokratsko nazadovanje na Balkanu", ali je ipak nedovoljno shvaćeno da je ta "silazna spirala u djelovima Zapadnog Balkana posljedica podjela u EU koja šalje kontradiktorne poruke i više ne nudi pravednu i realnu perspektivu pridruživanja", što su "ključne države-članice posljednjih nedjelja nažalost demonstrirale".
Zbog obrasca da zemlje-članice EU "otimaju Berlinski proces za svoje vlastite ciljeve, dok malo doprinose tom procesu, treba sumnjati u korisnost od njegovog nastavljanja", piše Bieber i podsjeća da je Evropska komisija mnoge aspekte Berlinskog procesa uključila u svoju februarsku strategiju proširenja.
Umjesto što se Berlinski proces širi uključivanjem sve većeg broja zemalja, "bilo bi bolje imati proces EU-Zapadni Balkan koji bi obuhvatio sve članice EU, poslati signal da će Zapadni Balkan uskoro biti u EU, i da će biti konsultovan o pitanjima EU", predlaže Bieber.
To bi omogućilo Evropskoj komisiji da preuzme važniju ulogu, to bi donelo više doslednosti i nastavljanja započetog, a to bi bio i instrument koji može riješiti pitanja za koja je EU institucionalno manje opremljena, kao što su bilateralna pitanja i poboljšanje odnosa između zemalja regiona i njihovih susjeda, zaključuje Bieber.
B92/Beta
Trebalo je i da izbjegne "zamorne probleme koje pojedine države-članice donose na sto, kao što su nepopustljivost Španije prema nezavisnosti Kosova i teški odnosi Grčke s Makedonijom".
Od početnog sastanka u Berlinu saradnja se značajno povećala među zemljama Zapadnog Balkana i pokrenut je niz projekata i inicijativa, poboljšani su i bilateralni odnosi, posebno između Makedonije i Bugarske i Grčke.
Međutim, "Berlinski proces je u raspadu", piše Bieber smatrajući da za to nije kriv Zapadni Balkan, već je krivica na članicama EU koje učestvuju u tom procesu.
Tako je već Francuska, kada je prije dvije godine preuzela da bude domaćin samita, "izgledala zainteresovanije da sastanak u Parizu priredi iz sopstvene taštine, nego iz stvarnog interesa ili obaveze prema regionu" Balkana.
Francuska je "to nedavno potvrdila sitničavom blokadom određivanja datuma za početak pregovora o pridruživanju Makedonije i Albanije".
Londonski samit, piše Bieber, dogovoren je prije Bregzita, "ali bila je čista glupost da se samit održi u zemlji koja traži da napusti EU, i predvidivo je u vrućoj fazi pregovora o svom izlasku iz EU, i to dok se teži da se (Londonski) samit drži poruke da je proširenje EU realno i poželjno".
Samit se ne održava u Velikoj Britaniji samo na britansko insistiranje, kao pokušaj definisanja njene uloge na Balkanu poslije Bregzita, piše Bieber i naglašava da je Londonski samit podržao i Berlin, "pokazujući kako njemačka vlada koristi Berlinski proces da zaogrne usluge koje nemaju veze sa brigom za Zapadni Balkan".
Ostavka domaćina, dojučerašnjeg britanskog ministra spoljnih poslova Borisa Johnsona, i to baš tokom Londonskog samita, "pokazuje kakav je rizik bilo priređivanje tog skupa u Londonu".
Pored toga, "pošto je Bregzit u fokusu vlade, bila je skrajnuta priprema samita, te je on postao sporedna predstava, što u mnogome šteti (Berlinskom) procesu", piše Bieber koji je i koordinator Balkanske konsultativne grupe za politiku u Evropi (BiEPAG).
Prvobitno je trebalo da se Berlinski proces i završi u Londonu, ali prateća inicijativa "Berlin plus" traži još jednu rundu samita, počevši "ni od čega drugog nego baš od – Poljske" koja je, smatra Bieber, "potpuno promašen izbor" jer Poljska "nije pokazala nikakav strateški interes za Zapadni Balkan, niti je ona za taj region ohrabrujući primjer vladavine prava".
Bieber dalje piše da "isto kao što ministar inostranih poslova Ivica Dačić može spominjanjem Poljske odbaciti kritička pitanja o vladavini prava u Srbiji, tako i (predsjedik Francuske Emanuel) Makron i drugi skeptici proširenja pominjanjem Poljske objašnjavaju zašto neće podržati članstvo Zapadnog Balkana (u EU)".
Podjednako koliko time što su neke od zemalja članica "otele Berlinski proces, politika EU prema Balkanu je potkopana i kratkovidim politikanstvom članica", piše Bieber. On navodi da se EU ponovo angažovala na Balkanu "tek pošto je prošle godine priznala da zanemarivanje jača krize, destruktivnu spoljnu intervenciju i demokratsko nazadovanje na Balkanu", ali je ipak nedovoljno shvaćeno da je ta "silazna spirala u djelovima Zapadnog Balkana posljedica podjela u EU koja šalje kontradiktorne poruke i više ne nudi pravednu i realnu perspektivu pridruživanja", što su "ključne države-članice posljednjih nedjelja nažalost demonstrirale".
Zbog obrasca da zemlje-članice EU "otimaju Berlinski proces za svoje vlastite ciljeve, dok malo doprinose tom procesu, treba sumnjati u korisnost od njegovog nastavljanja", piše Bieber i podsjeća da je Evropska komisija mnoge aspekte Berlinskog procesa uključila u svoju februarsku strategiju proširenja.
Umjesto što se Berlinski proces širi uključivanjem sve većeg broja zemalja, "bilo bi bolje imati proces EU-Zapadni Balkan koji bi obuhvatio sve članice EU, poslati signal da će Zapadni Balkan uskoro biti u EU, i da će biti konsultovan o pitanjima EU", predlaže Bieber.
To bi omogućilo Evropskoj komisiji da preuzme važniju ulogu, to bi donelo više doslednosti i nastavljanja započetog, a to bi bio i instrument koji može riješiti pitanja za koja je EU institucionalno manje opremljena, kao što su bilateralna pitanja i poboljšanje odnosa između zemalja regiona i njihovih susjeda, zaključuje Bieber.
B92/Beta
