Klinička slika

Kada sam došao kući iz stranke, mali je ugledao natpis na mojoj majici.

- Tata, šta to znači KOSOVO JE SRCE SRBIJE?

- Pa to znači, sine, da je Kosovo jako važno za Srbiju... - krenuo sam u objašnjavanje. - Kosovo je naša kolijevka, to je dio naše zemlje, naše historije, tamo su naše crkve i manastiri...

- A zašto na televiziji jedan čika kaže da Kosovo više nije Srbija? - prekinuo me je sin.

- Kosovo će uvijek biti Srbija! I ne treba slušati izdajnike srpskog naroda! - reagovao sam burno.

Dječak me je pogledao uplašeno i ponadao sam se da smo završili razgovor.

- Hoćeš li da me vodiš na Kosovo? - pitao je iznenada.

- Pa, ovaj, mislim, kako da kažem, mi trenutno ne možemo da idemo na Kosovo...

- A što? - ponovo se zainteresovao sinak.

- Pa, kako da kažem, tamo sada nije bezbjedno...

- A kad će biti bezbjedno?

- Pa ne znam, kasnije...

- Hoće li biti bezbjedno u nedjelju?

Pukao mi je film.

- Neće biti bezbjedno ni u nedjelju, ni u ponedjeljak! I nema šanse da tamo idemo narednih sto godina!!

Dijete je samo treptalo od iznenađenja.

Ali nije odustajao.

- A što ne možemo da idemo na Kosovo, ako je to Srbija?

- Mnogo me pitaš, sine - malo sam spustio glas. - Idi u sobu da se igraš! - prekinuo sam diskusiju.

Mali je otrčao ali se iznenada vratio.

- Tata, tata, da te pitam... ako Srbija ima srce... da li ima mozak...?

Danas.rs